Dragoslav Stranjaković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragoslav Stranjaković
Lični podaci
Datum rođenja(1901-05-31)31. maj 1901.
Mesto rođenjaUžice, Kraljevina Srbija
Datum smrti27. novembar 1966.(1966-11-27) (65 god.)
Mesto smrtiBeograd, SFRJ

Dragoslav Stranjaković (Užice, 31. maj 1901Beograd, 27. novembar 1966) bio je srpski istoričar, profesor Beogradskog univerziteta i potpredsednik Srpskog kulturnog kluba. Za vreme Drugog svetskog rata bio je član četničkog Centralnog nacionalnog komiteta. Posle rata osuđen je na vremensku kaznu.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Studije istorije je završio 1927. u Beogradu. Za vreme svog nastavničkog zanimanja najviše se bavio istorijom 19. veka i periodom vladavine dinastije Obrenovića.[1]

Od 1925. je radio kao asistent na katedri za nacionalnu istoriju Filozofskog fakulteta. Vanredni profesor je postao uoči novog rata 1940. godine. Bio je takođe angažovan i u Srpskom kulturnom klubu kao uređivač tekstova.

Za vreme okupacije, nastavio je da predaje na Beogradskom univerzitetu, ali je uskoro napustio službu. Od tada, pa sve do početka 1943. nije aktivno delovao.

U januaru 1943. ulazi u sastav beogradskog političkog Odbora Ravnogorskog pokreta, a zatim i u Centralni nacionalni komitet Kraljevine Jugoslavije.

Po uspostavljanju nove posleratne vlasti u Beogradu, Stranjaković se predaje. Uskoro je bio i penzionisan a zatim politički gonjen i zatvaran.

Zatvorsku kaznu je izdržao u Sremskoj Mitrovici. Ponovo se vraća u društvenu sferu 1954. godine. Od 1955. radio je kao predavač na Bogoslovskom fakultetu.[1]

Preminuo je 27. novembra 1966. u Beogradu.

Dela[uredi | uredi izvor]

Pored ovih knjiga napisao i objavio blizu 300 naučnih radova.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Stranjaković, Dragoslav. Ilija Garašanin. Kragujevac : "Jefimija", 2005. str. 587. ISBN 978-86-7016-053-8. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]