Drago kamenje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vrste dragog kamenja

Drago (dragoceno) kamenje ili dragulji, su minerali prirodnog porekla koji su izuzetni po lepoti i retkosti, pa se i obrađuju kako bi se istakli njihova lepota i sjaj.

Kriterijumi[uredi | uredi izvor]

Da bi se neki mineral svrstao u drago kamenje, potrebno je:

  • da bude redak
  • da ima lep, atraktivan izgled
  • da bude dovoljno otporan

Ovo poslednje je posebno važno kod nakita, s obzirom da kamen tada može svakodnevno da dođe u dodir sa kožom, odnosno znojem, ali i da bude izložen atmosferskim i mehaničkim uticajima. S obzirom da kriterijumi nisu striktno dati, različiti minerali se mogu svesti pod pojmom drago kamenje; ipak, dijamant, rubin, smaragd i safir su opšte prihvaćeni dragulji. Postoje i termini poludrago kamenje i dekorativno kamenje koji označavaju kamenje manje vrednosti.[1]

Obrada[uredi | uredi izvor]

Cena im je visoka i u zavisnosti od toga kakva je obrada. Tek nakon brušenja se kod dragulja mogu videti plamsavost i sjaj, pa time i njihova lepota.[1]

Vrednost[uredi | uredi izvor]

Osim načina obrade i sama veličina kamena ima uticaja na vrednost. Vrednost se izražava karatima, gde jedan karat iznosi petinu grama. Ovi karati nisu iste merne jedinice kao i za zlato. Na vrednost pojedinih dragulja utiču i primese. Dijamant je recimo, vredniji što je prozračniji, a i najcenjeniji je bezbojni varijetet. Veoma redak je crveni dijamant. Opal takođe pokazuje veliku varijabilnost u boji, ali se najplemenitijim smatra crni opal.[1]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Koristi se kao nakit, ali i kao „valuta“ jer se lako prenosi, a ima veliku vrednost. Takođe, od dragog kamenja su se tokom istorije izrađivali najrazličitiji umetnički predmeti.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Sims, R. F. 1989. Stene i minerali. Vuk Karadžić: Beograd. ISBN 978-86-307-0313-3.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]