Druga slovenačka udarna brigada

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Druga slovenačka udarna brigada
Štab Drugog bataljona brigade
Postojanje6. oktobar 1942.
Mesto formiranja:
planina Mokrc
Formacijatri bataljona
Jačina310 boraca[traži se izvor]
DeoNarodnooslobodilačka vojska Jugoslavije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Angažovanje
OdlikovanjaOrden narodnog heroja
Orden narodnog oslobođenja
Orden partizanske zvezde
Orden zasluga za narod
Orden bratstva i jedinstva
Komandanti
KomandantBojan Polak Stjenka
Politički komesarJanez Hribar Tone

Druga slovenačka narodno-oslobodilačka udarna brigada „Ljubo Šercer formirana je 6. oktobra 1942. godine na planini Mokrc, 15 kilometara udaljenoj od Ljubljane. Na dan formiranja imala je 310 boraca.

Prvi komandant brigade bio je Bojan Polak Stjenka, a politički komesar Janez Hribar Tone.

Brigada je za zasluge tokom Narodnooslobodilačkog rata odlikovana Ordenom narodnog oslobđenja, Ordenom zasluga za narod i Ordenom bratstva i jedinstva. Dana 15. februara 1979. godine, odlikovana je i Ordenom narodnog heroja.

Borbeni put Druge slovenačke brigade[uredi | uredi izvor]

Brigada je nakon formiranja imala zadatke podupiranja antifašističke borbe u Ljubljani, vezivanje okupatorskih snaga, čuvanje organizacija NOP-a, rušenje saobraćajnica i ostalo.

Svoje vatreno krštenje brigada je imala 13. oktobra, kada je kod sela Pokojišče, nad Borovnicom, porazila italijansko-belogardističku jedinicu. Tada su njeni borci ubili 24 neprijateljska vojnika, zarobili trojicu i zaplenili teški mitraljez, dosta oružja, municije i opreme. Dana 26. oktobra, brigada je razbila dve motorizovane jedinice pod Krimom i zarobila još jedan teški mitraljez.

Tokom zime 1942/'43, brigada je dejstvovala na širem području Notranjske. Marta 1943. godine, pridružila se drugim slovenačkim brigadama i učestvovala u sprovođenju velike partizanske protivofanzive. Ofanziva je završila pobedom slovenačkih partizana u bici na Jelenovom Žlebu 26. marta 1943. godine. Za svoje uspehe, brigada je bila pohvaljena od strane Glavnog štaba Slovenije.

U proleće 1943. godine, brigadi je kao novo operativno područje dodeljena Bela Krajina. Brigadu je sada tvorilo preko 500 boraca i četiri bataljona. Zajedno sa Petom slovenačkom brigadom, trebalo je da izvrši upad u Štajersku juna 1943, ali im nije uspelo forsiranje Save. Pri povratku na operativno područje, više dana je vodila borbe s neprijateljem u oblasti Grosuplja i Pijave Gorice, te Turjaka. Nastavila je s borbama sve do ulaska u sastav Četrnaeste divizije, kad aje učestvovala u opsadi Žužemberka.

U vreme raspada italijanske vojske septembra 1943. godine, uništila je uporište slovenačkih kolaboratora, a takođe i Grčarice, uporište četnika, odnosno Plave garde. Tada su njeni borci zarobili i ubili više od 200 neprijateljskih vojnika.

Tih dana, brigada je bila upućena prema Trstu, a usput je uništila ostatke Bele garde u Notrajnskoj, zauzela Ilirsku Bistricu i učestvovala u podizanju ustanka u Slovenačkom primorju. Jedan bataljon brigade bio je izdvojen iz njenog sastava i prerastao u Desetu ljubljansku brigadu.

Tokom odbrambenih bitaka za vreme neprijateljske Oktobarske ofanzive, brigada je 6. oktobra u blizini Artivža porazila više od 200 neprijateljskih vojnika. U noći između 14. i 15. oktobra, učestvovala je u rušenju ključne tačke na pruzi Trst–Ljubljana, Štampetovog vijadukta, kod Borovnice. Posle toga je prešla u Gorski kotar, gde je vodila borbe s neprijateljem sve do sredine novembra 1943. godine.

Brigada je tokom decembra 1943. godine uništila domobransko uporište Grahovo, porazila nemačko-domobransku jedinicu, minirala glavno neprijateljsko utvrđenje tokom opsade Kočevja, a do kraja meseca vodila je odbrambene bitke na području Suve Krajine.

Brigada je u sastavu Četrnaeste divizije učestvovala u pohodu na Štajersku, akciji koja je trajala gotovo dva meseca. Posle pohoda, brojala je samo 170 od ranijih 400 boraca i bila organizovana u dva bataljona. Uprkos tome, odmah se uključila u protivofanzivu jedinica Četvrte operativne zone. Učestvovala je u bitkama za Velenje i Šoštanj, uništila prugu Velenje–Dravograd, te uništila 11 lokomotiva u ložionici na Otiškom Vrhu. Na Pohorju je, 26. juna, porazila neprijateljsku jedinicu koja je brojala oko 500 ljudi.

Tokom leta 1944, brigada je rušila saobraćajne veze u celoj Štajerskoj, a 26. juna je porazila policijsku jedinicu od 100 ljudi. Mesec dana kasnije, zauzela je Šentlovenc na Pohorju. U međuvremenu je ojačala, tako da je u svom sastavu imala četiri bataljona i više od 1000 boraca. Od novembra 1944. godine, učestvovala je u borbama za odbranu oslobođenog područja Gornje Savinjske doline.

Tokom zime 1944/'45. godine, brigada je zajedno sa drugim jedinicama Četvrte operaitvne zone prešla u ofanzivu. Rušila je saobraćajnice na pruzi CeljeMaribor i Maribor–Dravograd, te napadala neprijateljske jedinice i uporišta.

U završnim operacijama Drugog svetskog rata, brigada je od 3. do 4. maja napala saobraćajnicu Dravograd, odakle je bila opozvana i u ubrzanom maršu poslata prema Koruškoj. Dana 9. maja 1945, zauzela je Felkermarkt (Velikovec) i područje od Andraža do Šentvida na Glini. Time je dostigla najseverniju tačku slovenačkog narodnog područja i završila svoj ratni put.

Bilans[uredi | uredi izvor]

Tokom svog ratnog puta, Druga slovenačka brigada onesposobila je oko 8.000 neprijateljskih vojnika, a uništila oko 58 kilometara železničkih pruga, 6 tunela i 36 železničkih i ostalih mostova. Takođe je uništila 19 lokomotiva, 86 vagona, 7 železničkih stanica, više desetina kamiona i 3 tenka. Zaplenila je 5 tenkova, 7 oklopnih vozila, 35 kamiona, 3 topa, 25 minobacača, 39 teških i 59 puškomitraljeza, 233 mitraljeza, 885 pušaka, 128 pištolja i ostalo. Pored toga zaplenila je i na stotine kilograma eksloziva, municije i opreme.

Kroz redove „Šercerove brigade“ prošlo je više od 4.000 boraca i vojnih starešina. Osamnaest boraca brigade proglašeno je narodnim herojima. U redovima brigade 459 boraca je izgubilo život u borbama.

Narodni heroji Druge slovenačke brigade[uredi | uredi izvor]

Neki od 18 proglašenih narodnih heroja, koji su se borili u brigadi, su:

Literatura[uredi | uredi izvor]