Drugi pohod na Čošu
Drugi pohod na Čošu | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Bakumacu konflikta | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Oblast Čošu Snage Sonno džoi ronina |
Tokugava šogunat Oblast Hamada Oblast Higo Oblast Hikone Oblast Ijo-Macujama Oblast Karacu Oblast Kišu Oblast Kokura Oblast Kurume Oblast Kuvana Oblast Ogaki Oblast Nakacu Oblast Takada Oblast Janagava | ||||||
Jačina | |||||||
3.500-4,000 [traži se izvor] |
100.000-150,000 [traži se izvor] | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
261 poginulo | nepoznato |
Drugi pohod na Čošu (jap. 第二次長州征討), nazvan još i Letnji rat,[1] bila je vojna intervencija Tokugava šogunata na pobunjeničku oblast Čošu. Praćen je prvim pohodom koji se odigrao 1864. godine.
Istorijat[uredi | uredi izvor]
Drugi pohod na Čošu bio je najavljen 6. marta 1865. godine,[2] dok je sama operacija počela 7. juna 1866. bombardovanjem grada Suo Ošima od strane mornarice šogunata.
Pohod se završio katastrofalno po vojsku šogunata budući da su se snage Čošua bolje organizovale i modernizovale zapadnim vatrenim naoružanjem. Snage šogunata bile sačinjene od samuraja koji su pretežno koristili tz. hladno oružje poput mačeva, koplja, bodeža i dr, dok je samo njen mali deo, nedovoljno da pobedu, koristio moderno naoružanje.[3] Mnoge oblasti pružale su samo polovičan otpor, odbijajući da krenu u napad a najviše se u tome isticala oblast Sacuma koja je već ušla u alijansu sa oblašću Čošu.
Tokugava Jošinobu, novopostavljeni šogun, uspeo je da obezbedi prestanak sukoba nakon smrti prethodnog šoguna ali je poraz duboko oslabio vladavinu bakufua.[3] Nekada nepobediva snaga vlade pokazala se slabašnom i ranjivom pa je nakon ovog sukoba šogunat vrlo brzo izgubio kontrolu nad nekim oblastima. Ova kampanja se zato smatra ključnom za obaranje feudalne vlade i vraćanje carske vladavine.
Ovaj poraz stimulisao je bakfu da modernizuje vojsku i svoju administraciju pa je mlađi brat šoguna Jošinobua, Ašitake poslat na svetsku izložbu u Parizu 1867. godine koji je tamo osigurao francusku pomoć u obuci vojske 1867—1868. godine.[3]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Modernizovane trupe šogunata 1866. godine
-
Modernizovane trupe šogunata u Drugom pohodu na Čošu
-
Snage oblasti Takada u Drugom pohodu na Čošu
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Totman, Conrad. (1980). The Collapse of the Tokugawa Bakufu, 1862-1868, pp. 227.
- ^ Medzini 1971, str. 86.
- ^ a b v Jansen 2000, str. 187
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Medzini, Meron (1971). French Policy in Japan During the Closing Years of the Tokugawa Regime. Harvard Univ Asia Center. str. 86. ISBN 978-0-674-32230-1.
- Jansen, Marius B. (1995). The Emergence of Meiji Japan. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-48405-3.
- Totman, Conrad. (1980). The Collapse of the Tokugawa Bakufu, 1862-1868. Honolulu: University of Hawaii Press. OCLC 5495030.