Duarte I od Portugalije
Duarte I | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 31. oktobar 1391. |
Mesto rođenja | Vizeu, |
Datum smrti | 9. septembar 1438.46 god.) ( |
Mesto smrti | Tomar, |
Grob | Dominikanski manastir u Batalhi |
Porodica | |
Supružnik | Eleonora Aragonska |
Potomstvo | Afonso V od Portugalije, Fernandu od Vizeua, Eleonora od Portugalije, carica Svetog rimskog carstva, Katarina od Portugalije, Žoana od Portugalije. |
Roditelji | Žoao I Filipa Lankaster |
Dinastija | Aviz |
Kralj Portugalije | |
Period | 1433-1438 |
Prethodnik | Žoao I |
Naslednik | Afonso V od Portugalije |
Duarte I ili Edvard I (Vizeu, 31. oktobar 1391 — Tomar, 9. septembar 1438), zvani filozof[1], bio je jedanaesti kralj Portugalije i drugi gospodar Seute od 1433 do svoje smrti 1438. godine. Rođen je u Vizeu kao treće dete kralja Žoaoa I i Filipe Lankaster. Ime je dobio po svom dedi Edvardu III Plantagenetu.
Vladavina[uredi | uredi izvor]
Od rane mladosti, pripremajući se da postane kralj, Duarte je stalno pratio svoga oca u rešavanju državnih pitanja i u bavljenju poslovima kraljevstva. Od 1412. on formalno postaje desna ruka kralja. Nakon osvajanja Seute 1415. godine dobija titulu viteza[1]. Na presto stupa 14. avgusta 1433. godine.[1]
Od početka vladavine kralj Duarte teži ka uspostavljanju političkog konsenzusa u kraljevini. Za vreme svoje petogodišnje vladavine sazivao je Kortes jednom godišnje i sa članovima kortesa raspravljao o bitnim državnim pitanjima.
Na zahtev Kortesa on započinje temeljnu reformu portugalskog zakona, međutim reforma je okončana tek nakon njegove smrti 1446. godine.
Kralj Duarte nastavlja politiku pomorskih istraživanja i finansira mnoge ekspedicije koje su pod budnim okom njegovog brata Enrikea. Po odobrenju kralja Enrike 1419. godine osniva nautičku i kartografsku školu u Sagreu.
Godine 1437. u saradnji sa braćom Enrikeom i Fernandom , pokreće napad na Maroku u cilju da osvoji Tanger i ojača portugalski položaj na severu Afrike. Pohod je propao uz velike portugalske gubitke a infate Fernando biva zaroblje i umire u zarobljeništvu 1443. godine.
Kralj Duarte I je bio izuzetno zainteresovan za kulturu i umetnost zbog čega je dobio nadimke filozof i elokventni. Napisao je nekoliko pesama i dve knjige:
- Leal Conselheiro (Veran Savetnik)
- Livro da Ensinança de Bem Cavalgar Toda Sela (Umetnost jahanja u svakom sedlu)
Umro je od kuge 9. setembra 1438. godine u Tomaru. Sahranjen je u dominikanskom manastiru u Batalhi.
Brak i potomstvo[uredi | uredi izvor]
Duarte se oženio sa Eleonorom Aragonskom 22. septembra 1428. godine i sa njom izrodio devetoro dece:
- Žoao(1429—1433)
- Filipa (1430—1439)
- Afonso V od Portugalije (1432—1481), dvanaesti kralj Portugalije.
- Marija (1433)
- Fernandu (1433—1470), vojvoda od Vizeua.
- Eleonora (1434—1467), carica Svetog rimskog carstva.
- Duarte (1435)
- Katarina (1436—1463)
- Žoana (1439—1475), kraljica Kastilje.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Dinis od Portugalije | ||||||||||||||||
8. Afonso IV od Portugalije | ||||||||||||||||
17. Elizabeta od Aragona | ||||||||||||||||
4. Pedro I od Portugalije | ||||||||||||||||
18. Sančo IV od Kastilje | ||||||||||||||||
9. Beatris od Kastilje | ||||||||||||||||
19. Marija de Molina | ||||||||||||||||
2. Žoao I | ||||||||||||||||
20. Martim Lourenço | ||||||||||||||||
10. Lourenco Martins | ||||||||||||||||
5. Tereza Lourenco | ||||||||||||||||
11. Sanča Martins | ||||||||||||||||
1. Duarte I od Portugalije | ||||||||||||||||
24. Edvard II Plantagenet | ||||||||||||||||
12. Edvard III Plantagenet | ||||||||||||||||
25. Izabela Francuska | ||||||||||||||||
6. Džon od Genta | ||||||||||||||||
26. Vilijam I, grof od Enoa | ||||||||||||||||
13. Filipa od Enoa | ||||||||||||||||
27. Žana od Valoa | ||||||||||||||||
3. Filipa od Lankastera | ||||||||||||||||
28. Henri, 3. grof od Lankastera | ||||||||||||||||
14. Henri od Grosmonta, 1. vojvoda od Lankastera | ||||||||||||||||
29. Maud Chaworth | ||||||||||||||||
7. Blanš od Lankastera | ||||||||||||||||
30. Henry de Beaumont, 4th Earl of Buchan | ||||||||||||||||
15. Izabela Bomon | ||||||||||||||||
31. Alice Comyn | ||||||||||||||||
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Manuel de Sousa, "Reis e Rainhas de Portugal", SporPress, 7ª Edição, 2003
- Les Cahiers de l’Histoire nº 12
- Joaquim Ferreira, História de Portugal