Pređi na sadržaj

Duka Nestong

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Duka Nestong (umro posle 1360.) je bio serski kefalija pedesetih godina 14. veka. Bio je jedan od poslanika srpskog cara Dušana (1331-1355) koji su u Avinjonu pregovarali o sklapanju crkvene unije sa katoličkom crkvom.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Duka je bio u službi Srpskog carstva još u vreme cara Dušana. Pominje se 1354. i 1357. godine u Seru. Duka se 1354. godine nalazio među carevim poslanicima koji su putovali u Avinjon. Nakon poraza koga su Dušanovom vojskovođi Gradislavu Boriloviću nanele turske snage emira Orhana u službi Jovana Kantakuzina kod Dimotike, srpski car je nastojao da se sa papom dogovori oko sklapanja crkvene unije i organizovanju krstaškog rata protiv Turaka. Srpska patrijaršija se u tom trenutku nalazila u sukobu sa Carigradskom. Carigradski patrijarh Kalist (1350-1353) je izrekao zvaničnu osudu, kojom je izopštio srpskog cara i patrijarha, a crkveni raskol otklonjen je tek tokom vladavine kneza Lazara. Dušanu je, stoga, bilo lakše da prihvati uniju sa katoličkom crkvom. Od 1309. godine pape su stolovale u Avinjonu te je car tamo poslao predstavnike među kojima je i Duka Nestong. Pored Nestonga, u poslanstvu su bili i Božidar (dvorski sudija) i Damjan iz Kotora (apokrisijarh). Poslanstvo nije postiglo željene rezultate, a srpski car je ubrzo umro. Nestong se 1357. godine pominje na mestu serskog kefalije. On 1360. godine više nije bio kefalija jer se javlja sa titulom velikog papije. Pripadao je krugu intelektualne elite, a napisao je i veliku hroniku. Učestvovao je u radu vaseljenskog suda u sporu oko međa između Alipijskog manastira i Duke Koresisa. Koresis je uspeo da dokaže vlasništvo nad spornim teritorijama.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • M. Šuica, Nemirno doba srpskog srednjeg veka, vlastela srpskih oblasnih gospodara, Beograd (2000)
  • Istorija srpskog naroda 1, grupa autora, Srpska književna zadruga, Beograd (1999), drugo izdanje