Pređi na sadržaj

Dučina

Koordinate: 44° 29′ 11″ S; 20° 29′ 26″ I / 44.4865° S; 20.4905° I / 44.4865; 20.4905
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dučina
Administrativni podaci
DržavaSrbija
GradBeograd
Gradska opštinaSopot
Stanovništvo
 — 2011.Pad 729
Geografske karakteristike
Koordinate44° 29′ 11″ S; 20° 29′ 26″ I / 44.4865° S; 20.4905° I / 44.4865; 20.4905
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Dučina na karti Srbije
Dučina
Dučina
Dučina na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Dučina je naselje u Gradskoj opštini Sopot u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 729 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Dučina se nalazi jugozapadno od Sopota. Dučina je starije naselje. Po predanju selo je nekada bilo u Selištu, u izvorištu potoka Dučanica. Predanje veli da je u selu živeo neki vojvoda Duč, i da je on odveo na Kosovo osamdeset konjanika, od kojih se ni jedan nije vratio. Po pvome vojvodi je, vele, prozvan potok Dučanac, a po potoku selo se premestilo severnije, i danas uglavnom zauzima te iste položaje.

Prve pisane podatke imamo iz doba austrijske vladavine (1718-1739.g) na karti iz toga doba zabeleženo je ovo mesto pod imenom Tutcina. Od toga doba selo je sve više raslo pridolaskom novih doseljenika. Godine 1818. ulazilo je u sastav Katićeve knežine i imalo je 17, a 1822.g. 20 kuća.

Za najstarije porodice smatraju se: Milijanovići, Živanovići, Mišići i Ostojići. Milijanovići ne znaju otkuda su njihovi stari došli, ali znaju da su bežali „preko“ (Banat)a i da su neko vreme probavili u okolini Pančeva. Isti slučaj je i sa Živanovićima. Gaja, predak Ostojića, došao je iz Tule u doba oslobođenja Šumadije itd. (podaci krajem 1921. godine).[1] [2]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Dučina živi 604 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,3 godina (43,8 kod muškaraca i 44,8 kod žena). U naselju ima 235 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,13.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.173
1953. 1.205
1961. 1.105
1971. 1.003
1981. 912
1991. 845 820
2002. 736 782
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
730 99,18%
Makedonci
  
4 0,54%
Crnogorci
  
1 0,13%
nepoznato
  
1 0,13%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.26.dr. B. M. Drobnjaković Kosmaj ) i iz „Letopisa“ dučinske opštine Br. 9.
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]