Pređi na sadržaj

Dušan Ćorković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
dušan ćorković
Dušan Ćorković
Lični podaci
Datum rođenja(1921-02-02)2. februar 1921.
Mesto rođenjaDonja Bačuga, kod Petrinje, Kraljevina SHS
Datum smrti23. maj 1980.(1980-05-23) (59 god.)
Mesto smrtiZagreb, SR Hrvatska, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ odpolovine 1942.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411980.
Čingeneral-pukovnik
Heroj
Narodni heroj od23. jula 1952.

Odlikovanja
jugoslovenska odlikovanja:
Orden narodnog heroja
Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima Orden za hrabrost
Orden za hrabrost Orden partizanske zvezde sa puškama Orden narodne armije sa srebrnom zvezdom
Partizanska spomenica 1941.
inostrana odlikovanja:
Partizanski krst
Partizanski krst

Dušan Ćorković (Donja Bačuga, kod Petrinje, 2. februar 1921Zagreb, 23. maj 1980), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-pukovnik Jugoslovenske narodne armije i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 2. februara 1921. godine u selu Donja Bačuga, kod Petrinje, u seljačkoj porodici. Nakon završetka osnovne škole, ostao je u selu kod roditelja, pomažući im u svakodnevnom radu.

Brza kapitulacija Jugoslovenske kraljevske vojske, rasparčavanje Jugoslavije, uspostavljanje Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i nasilje ustaša, uticali su da se Ćorković među prvima svrsta u partizanske odrede, koje je organizovala Komunistička partija Jugoslavije (KPJ). Već 24. jula 1941. godine, Ćorković je postao borac Prvog banijskog partizanskog odreda, pod komandom Vasilja Gaćeše. U oktobru 1941. godine postaje član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Ubrzo postaje desetar, zatim vodnik i delegat voda. Polovinom 1942. godine postao je član Komunističke partije Jugoslavije i ušao je u Banijsku proletersku četu, koja je bila prva jedinica u Hrvatskoj sa nazivom „proleterska“.

U toku rata, od 1941. do 1945. godine, bio je borac bombaš, desetar, komandir voda, čete i komandant bataljona, komandant Kalničkog partizanskog odreda, zamenik komandanta Osamnaeste slavonske brigade, komandant omladinske brigadeJoža Vlahović“, zamenik komandanta 33. hrvatske divizije NOVJ. Poslednja ratna dužnost mu je bila komandant 33. divizije Desetog zagrebačkog korpusa NOVJ. Pored vojnih funkcija, Ćorković je vršio i partijske dužnosti.

Učestvovao je u stotinama većih i manjih borbi na Baniji, u Bosanskoj Krajini, Slavoniji, Podravini, Bilogori, Hrvatskom zagorju i Moslavini. Ćorković se istakao u mnogim bitkama i akcijama, a njegovi su pretpostavljeni često isticali kako je „ludo hrabar“. Nezaboravni su bili njegovi podvizi prilikom zauzimanja Prijedora maja 1942. godine, likvidacija poznatog uporišta Španovica, te napadi na Sirač, Grubišno Polje, Đulavac, Voćin, Novi Grad, Ludbreg, Koprivnicu, Bjelovar, Čazmu, Orljavac, Kamensku, Čačince, Križevce i mnoga druga mesta.

Kada se Sedamnaesta brigada posle napornih marševa, forsiranja Save u junu 1943, našla u šumi Ilijina greda (južno od sela Crkvenog Boka) i kada je od umora sve ljudstvo, zajedno sa štabovima zaspalo, legionari su bili obavešteni o položaju brigade i odmah, iz svih pravaca, počeli da je opkoljavaju. I upravo kad su se legionari privukli na malu udaljenost i bili spremni da umorne i pospane borce počnu žive hvatati, skočili su Ćorković i Nikola Demonja i sa nekoliko svojih kurira otvorili vatru na neprijatelja. Nastala je borba prsa u prsa i borci su veoma brzo razbili obruč neprijatelja, koji je zatim bio prisiljen na povlačenje.

Ćorković je u jednoj akciji između Ludbrega i Ivanca razvio bataljon za napad, a on na čelu bataljona, jurišajući na konju, naleteo je pravo na neprijateljsko gnezdo. Neprijatelj je otvorio vatru na Ćorkovića i ubio mu konja, ali se ovaj nije zbunio, već je istog trena otkačio bombu i, iskoristivši mrtvog konja kao zaklon, ubacio bombu u mitraljesko gnezdo, zaplenio mitraljez i omogućio bataljonu da u potpunosti izvrši zadatak.

Prilikom osvajanja Čačinaca, koga je neprijatelj zbog svoje utvrđenosti nazvao „Staljingrad“, razvila se velika borba. I kad posle nekoliko juriša selo još uvek nije bilo osvojeno, Ćorković, tada zamenik komandanta Osamnaeste slavonske brigade, zatražio je dopuštenje od komandanta da izvidi situaciju, što mu je ovaj dozvolio, ali bez preduzimanja ikakvih akcija. Međutim, Ćorković je došao na položaj, brzo se orijentisao, organizovao vatru, stao na čelo bataljona i poneo ga na juriš. Uporište je osvojeno, ali je Ćorković u borbi bio teško ranjen.

Posle oslobođenja Jugoslavije, nastavio je službovanje u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA), vršeći visoke i odgovorne dužnosti. Završio je Višu tenkovsku akademiju u Moskvi u trajanju od dve i po godine, zatim Višu vojnu akademiju JNA i Kurs operatike JNA u Beogradu, sve sa odličnim uspehom. Bio je komandant armije u činu general-pukovnika JNA.

Umro je 23. maja 1980. godine u Zagrebu. Sahranjen je u Grobnici narodnih heroja na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i ostalih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa srebrnim vencem, dva Ordena za hrabrost, Orden partizanske zvezde sa puškama i Orden narodne armije sa srebrnom zvezdom. Od inostranih se ističe Partizanski krst NR Poljske. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 23. jula 1952. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]