Pređi na sadržaj

Европски ариш

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Evropski ariš
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Ariš (Larix)
Vrsta:
L. europaea
Binomno ime
Larix europaea

Evropski ariš (lat. Larix europaea, Larix decidua) često samo ariš, ariševina, gorski mecesan, macesan je vrsta biljaka iz roda ariša.

Osobine[uredi | uredi izvor]

Evropski ariš je jedino crnogorično drvo iz reda četinara koje svake godine gubi listove, tj. iglice.

  • Drvo je osrednje visine - od 20 do 40 metara, sa tankim pognutim granama, crvenosmeđom ispucanom korom i šiljastom krošnjom. Brzo raste, a može dostići starost i do 600 godina. Na drveću koje raste u skupinama, donje grane se često suše. Kora, smola i iglice imaju balzamičan miris, nalik na limun. Smola ima miris na balzam, a ukus poput terpentina.
  • Stablo

Stablo je pravo ili blago zakrivljeno. Dostiže visinu do 45 metara, a prečnik do 120 cm. Kod mladih biljaka kora je glatka, zelenkasto siva, dok je kod starijih biljaka kora tamnosiva, duboko ispucala i ljušti se. Kora može biti debela i 10 cm.

Fine i mekane iglice rastu zasebno na dugim i tankim izdancima u kiticama po dvadeset do šezdeset u broju, koje u jesen otpadaju. Iglice su svetlozelene i ne bodu. Na jesen, pre nego što opadnu, iglice dobijaju žutu boju.

Ariš je jednodomna biljka čiji se purpurno-crveni, mirišljavi ženski cvetovi razvijaju u male šišarice. Muški cvetovi su okrugli i svetložuti. Oprašuju se putem vetra. Razvijaju se na rano proleće, zajedno sa iglicama.

Evropski ariš zimi - bez iglica

Šišarke ove vrste imaju ovalni oblik. Zrele šišarke su dugačke 5-6 cm, a široke oko 3 cm. Mlade šišarke su zelene, a zrele vise, prekrivene su ljuskom na ivicama i imaju svetlosivu boju. Posle ispuštanja semena opadaju. Seme ima sivo-braun boju i jajolik oblik sa oštrom ivicom.

Koren je veoma dobro razvijen. Ima dubok glavni koren, ali i dosta razvijene bočne korenove.

Stanište[uredi | uredi izvor]

Evropski ariš najbolje uspeva u planinama, a često sačinjava velike šumske prostore. Brzo raste i zbog toga se često sadi i uzgaja. Prvobitno je naseljavao planinske delove centralne Evrope (Alpe, Karpate) i niže predele severne Poljske, ali vremenom se raširio i na druge delove Evrope.

Postoje dve podvrste Evropskog ariša:

  • Evropski ariš (Alpski ariš) - sa šišarkama veličine od 2,5-6 cm i
  • Poljski ariš - sa šišarkama veličine 2-3 cm koji naseljava predele severne Poljske.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

'Repens' - Izmenjen oblik ove vrste, odgajen u Engleskoj, pogodan za gajenje kao živa ograda
  • Često se sadi u šumama i na vetrometinama, kao korisno drvo.
  • Često se sadi kao ukrasna biljka u parkovima i dvorištima kuća. Takođe se može koristiti kao živica pošto dobro podnosi sečenje.
  • Drvo se koristi u građevini, kako za unutrašnje konstrukcije tako i za spoljašnje. Od drveta ove vrste se proizvodi nameštaj, zidne obloge, podovi... Ovo drvo je cenjeno još u antičkom periodu zbog otpornosti na truljenje.

Lekovitost[uredi | uredi izvor]

Lekovito svojstvo imaju iglice koje se skupljaju u toku cele godine kao i smola i kora koji se skupljaju u jesen.

Iglice se koriste za kupku u lečenju nervno rastrojenih bolesnika i jako slabih osoba. Isto tako, iglice i kora koriste se za pripremanje obloga za lečenje upaljenih rana, prignječenosti i čireva. Čaj pripremljen od kore ariša tera na mokrenje, leči vodenu bolest u početku, žuticu, reumu u zglobovima, osip i čireve. Smola pripremljena sa vinom i medom čisti začepljenu jetru, drobi i lagano odvaja pesak i kamenje iz žuči i bubrega, a kod upale grla koristi se za grgljanje.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Nekada se verovalo da u stablu Evropskog ariša žive duše ljudi umrlih neprirodnom smrću koje ječanjem plaše ljude.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Neki delovi članka su preuzeti sa sajta www.herbateka.com, sa ove stranice. Dozvolu za korišćenje materjala sa ovoga sajta možete videti ovde.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]