Pređi na sadržaj

Edenski vrt

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lukas Kranak, Edenski vrt, XVI vek
Dolina reka Tigar i Eufrat

Edenski vrt (hebr. גן עדן [Gan ʿEḏen — Gan Eden]), na srpskom i Edem, odnosno Vrt Adama i Eve, prema predanju biblijskom je prvobitno sazdani raj na Zemlji.[1] Većina današnjih naučnika poriče postojanje ovog vrta, navodeći ga kao jevrejsku mitologiju. Međutim, vrt je ključan u kosmološkom shvatanju mnogih svetskih religija, uključujući hrišćanstvo i islam.

Biblijski narativ[uredi | uredi izvor]

Knjiga postanja se bavi pričom o edenskom vrtu, mada se njegovo postojanje pominje na mnogo mesta u Starom i Novom zavetu. Dok se prva glava knjige bavi stvaranjem sveta uopšteno, druga se bavi konkretno edenskom pričom. U poglavlju javlja se i geografski opis vrta:

„A reka isticaše iz Edema natapajući Raj, i odande se razlučivaše na četiri ogranka. Prvom je ime Fison, i on okružuje svu zemlju Evilsku. Tamo ima zlata i zlato ove zemlje je dobro. Onde ima i bdela i dragog kamena oniksa. Drugoj reci je ime Geon, i ona okružuje svu zemlju Etiopsku (Husku). Treća je reka Tigap (Hidekel), i ona teče oko zemlje Asirske. Četvrta je reka Jefrat (Eufrat)“ (Post. 2: 10-14).[2]

Danas su nam poznate jedino lokacije reka Eufrat i Tigar. Postoji mnogo prepirke u stručnjačkim krugovima o identitetu reka Fison i Geon, gde neki prvu smatraju čak i Dunavom.

Kasnije u ovom poglavlju, a i u narednom, opisuje se život prevashodno Adama, zatim stvaranje njegove žene Eve, te kasnije i prvi greh, zbog koga su njih dvoje izbačeni iz vrta. Naime, vrt je bio ispunjen životinjama, kojima je Adam gospodario, kao i biljkama, od kojih su ljudi smeli da jedu svo voće, sem ono sa drveta znanja dobra i zla. Ljudi poštuju Božju zapovest, sve dok ih zmija ne navede na greh, nakon čega su prognani iz vrta. Bog postavlja heruvima sa vatrenim mačem da štiti ulaz u vrt čoveku, i čovek biva kažnjen smrću i bolom.[3]

Nakon velikog potopa on je i konačno prestao da postoji kao takav.[2]

Istorijsko postojanje vrta provlači se kroz čitav Stari Zavet, i služi kao kosmološka osnova za pojavu smrti i greha u čovečanstvu. Čin Eve i Adama opevan je s jadikovanjem. U Novom Zavetu, naročito u poslanicama Apostola Pavla, Hristos se tumači kao obnovitelj i ispravljač greške Adama i Eve.

Tumačenja[uredi | uredi izvor]

Hrišćanstvo[uredi | uredi izvor]

Hrišćansko shvatanje Edenskog vrta razlikuje se od denominacije do denominacije. Ono u čemu se većina hrišćana slaže, iako nije izrazito izrečeno u Pismu, jeste da je zmija koja je navela Evu na greh otelotvorenje Satane.

Ni unutar pravoslavlja nema saglasnosti o prirodi edenskog vrta. Neki oci smatrali su da je Eden geografsko područje na Zemlji, dok su neki smatrali da je u pred-padnom periodu lebdeo iznad zemlje. Sv. Jefrem Sirin smatrao je da je Eden bio u obliku planine sa koje su u četiri strane sveta isticale četiri reke. Na samom vrhu bilo je drvo života, koje Adamu i Evi nije bilo dostupno, i koje je ujedno predstava Hrista.[4] Pravoslavni smatraju da je Raj, odnosno stanje u koje spašeni vernici stupaju nakon smrti, uzvišenije od stanja Adama i Eve u Edenu, upravo jer nisu doživeli oboženje. Slično je i razumevanje rimokatolika i ostalih apostolskih crkava.

Protestanti velikom većinom nemaju koncept oboženja, i shvatanje Edenskog vrta, kao i njegovog uticaja na Isusovo žitije, drastično se razlikuje u zavisnosti od ogranka.

Islam[uredi | uredi izvor]

Priča o Edenskom vrtu javlja se i u islamskoj tradiciji. Međutim, većina islamskih učenjaka ne smatra da je biblijska priča potpuno istinita. Kuran je, po njima, jedina nepromenjena reč Božja, dok je starozavetno Petoknjižje doživljavalo promene s vremenom i nije autentično.

Judaizam[uredi | uredi izvor]

U savremenom judaizmu prihvatljivo je mišljenje da je Edenski vrt metaforična priča, ili čak puka mitologija. Pravoslavni i hasidski Jevreji strogo odbijaju ovakva tumačenja. Dobar deo rabina ne smatra da je zmija prevarant obavezno Satana.

Ostale veroispovesti[uredi | uredi izvor]

Jazidizam[uredi | uredi izvor]

Jezidi smatraju da je biblijski pad bio dobra stvar, i da je zmija koja je namamila Evu u stvari dobri anđeo Malak Taus. Ovakvo tumačenje dovelo je do viševekovnog shvatanja da su Jezidi zapravo satanisti, i prouzrokovalo je mnoga proganjanja od strane islamskih vlasti.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Prevod Starog Zaveta po Daničiću
  2. ^ a b Biblijski rečnik. Zlatousti. 2002. ISBN 978-86-83623-07-5. 
  3. ^ Daničić, Đuro. Sveto Pismo Staroga Zavjeta. str. Knjiga postanja, 3. gl. 
  4. ^ Sv. Jefrem Sirin (oko 350. godine). Tumačenje Postanja.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]