Edenski vrt
Edenski vrt (hebr. גן עדן [Gan ʿEḏen — Gan Eden]), na srpskom i Edem, odnosno Vrt Adama i Eve, prema predanju biblijskom je prvobitno sazdani raj na Zemlji.[1] Većina današnjih naučnika poriče postojanje ovog vrta, navodeći ga kao jevrejsku mitologiju. Međutim, vrt je ključan u kosmološkom shvatanju mnogih svetskih religija, uključujući hrišćanstvo i islam.
Biblijski narativ[uredi | uredi izvor]
Knjiga postanja se bavi pričom o edenskom vrtu, mada se njegovo postojanje pominje na mnogo mesta u Starom i Novom zavetu. Dok se prva glava knjige bavi stvaranjem sveta uopšteno, druga se bavi konkretno edenskom pričom. U poglavlju javlja se i geografski opis vrta:
„A reka isticaše iz Edema natapajući Raj, i odande se razlučivaše na četiri ogranka. Prvom je ime Fison, i on okružuje svu zemlju Evilsku. Tamo ima zlata i zlato ove zemlje je dobro. Onde ima i bdela i dragog kamena oniksa. Drugoj reci je ime Geon, i ona okružuje svu zemlju Etiopsku (Husku). Treća je reka Tigap (Hidekel), i ona teče oko zemlje Asirske. Četvrta je reka Jefrat (Eufrat)“ (Post. 2: 10-14).[2]
Danas su nam poznate jedino lokacije reka Eufrat i Tigar. Postoji mnogo prepirke u stručnjačkim krugovima o identitetu reka Fison i Geon, gde neki prvu smatraju čak i Dunavom.
Kasnije u ovom poglavlju, a i u narednom, opisuje se život prevashodno Adama, zatim stvaranje njegove žene Eve, te kasnije i prvi greh, zbog koga su njih dvoje izbačeni iz vrta. Naime, vrt je bio ispunjen životinjama, kojima je Adam gospodario, kao i biljkama, od kojih su ljudi smeli da jedu svo voće, sem ono sa drveta znanja dobra i zla. Ljudi poštuju Božju zapovest, sve dok ih zmija ne navede na greh, nakon čega su prognani iz vrta. Bog postavlja heruvima sa vatrenim mačem da štiti ulaz u vrt čoveku, i čovek biva kažnjen smrću i bolom.[3]
Nakon velikog potopa on je i konačno prestao da postoji kao takav.[2]
Istorijsko postojanje vrta provlači se kroz čitav Stari Zavet, i služi kao kosmološka osnova za pojavu smrti i greha u čovečanstvu. Čin Eve i Adama opevan je s jadikovanjem. U Novom Zavetu, naročito u poslanicama Apostola Pavla, Hristos se tumači kao obnovitelj i ispravljač greške Adama i Eve.
Tumačenja[uredi | uredi izvor]
Ovaj odeljak bi trebalo proširiti. Možete pomoći dodavanjem sadržaja. |
Hrišćanstvo[uredi | uredi izvor]
Hrišćansko shvatanje Edenskog vrta razlikuje se od denominacije do denominacije. Ono u čemu se većina hrišćana slaže, iako nije izrazito izrečeno u Pismu, jeste da je zmija koja je navela Evu na greh otelotvorenje Satane.
Ni unutar pravoslavlja nema saglasnosti o prirodi edenskog vrta. Neki oci smatrali su da je Eden geografsko područje na Zemlji, dok su neki smatrali da je u pred-padnom periodu lebdeo iznad zemlje. Sv. Jefrem Sirin smatrao je da je Eden bio u obliku planine sa koje su u četiri strane sveta isticale četiri reke. Na samom vrhu bilo je drvo života, koje Adamu i Evi nije bilo dostupno, i koje je ujedno predstava Hrista.[4] Pravoslavni smatraju da je Raj, odnosno stanje u koje spašeni vernici stupaju nakon smrti, uzvišenije od stanja Adama i Eve u Edenu, upravo jer nisu doživeli oboženje. Slično je i razumevanje rimokatolika i ostalih apostolskih crkava.
Protestanti velikom većinom nemaju koncept oboženja, i shvatanje Edenskog vrta, kao i njegovog uticaja na Isusovo žitije, drastično se razlikuje u zavisnosti od ogranka.
Islam[uredi | uredi izvor]
Priča o Edenskom vrtu javlja se i u islamskoj tradiciji. Međutim, većina islamskih učenjaka ne smatra da je biblijska priča potpuno istinita. Kuran je, po njima, jedina nepromenjena reč Božja, dok je starozavetno Petoknjižje doživljavalo promene s vremenom i nije autentično.
Judaizam[uredi | uredi izvor]
U savremenom judaizmu prihvatljivo je mišljenje da je Edenski vrt metaforična priča, ili čak puka mitologija. Pravoslavni i hasidski Jevreji strogo odbijaju ovakva tumačenja. Dobar deo rabina ne smatra da je zmija prevarant obavezno Satana.
Ostale veroispovesti[uredi | uredi izvor]
Jazidizam[uredi | uredi izvor]
Jezidi smatraju da je biblijski pad bio dobra stvar, i da je zmija koja je namamila Evu u stvari dobri anđeo Malak Taus. Ovakvo tumačenje dovelo je do viševekovnog shvatanja da su Jezidi zapravo satanisti, i prouzrokovalo je mnoga proganjanja od strane islamskih vlasti.
Izvori[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Hess, Richard S.; Tsumura, David Toshio (1994). I Studied Inscriptions from Before the Flood: Ancient Near Eastern, Literary, and Linguistic Approaches to Genesis 1-11. Eisenbrauns. ISBN 978-0-931464-88-1.
- Biblijski rečnik. Zlatousti. 2002. ISBN 978-86-83623-07-5.
- Novaković, Relja. Srbi i rajske reke.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- JEROMONAH SERAFIM ROUZ, POSTANjE, STVARANjE I RANI ČOVEK Pravoslavno Hrišćansko stanovište - RAJ
- Philip Coppens Göbekli Tepe: the world’s oldest temple
- Dora Jane Hamblin, Has the Garden of Eden been located at last?
- Je li otkrivena lokacija rajskog vrta? Dnevnik 01.03.2009.
- Slavica Šetina, Kako je nestala edenska reka Fison
- Pronadjeni rajski vrt