Ekonomski determinizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ekonomski determinizam je socioekonomska teorija po kojoj su ekonomski odnosi (kao što su: biti vlasnik ili kapitalista ili biti radnik ili proleter) osnova na kojoj se zasnivaju svi drugi društveni i politički aranžmani u društvu. Teorija naglašava da su društva podeljena na konkurentske ekonomske klase čija je relativna politička moć određena prirodom ekonomskog sistema.

U pisanju američke istorije ovaj termin se povezuje sa istoričarem Čarlsom A. Berdom (1874–1948), koji nije bio marksista, ali koji je naglašavao dugoročnu političku borbu između bankara i poslovnih interesa sa jedne strane, i agrarnih interesa na drugoj strani.[1]

Odnos prema marksističkoj filozofiji[uredi | uredi izvor]

Prema Marksu, svaki društveni način proizvodnje proizvodi materijalne uslove svoje reprodukcije. Drugim rečima, ideologija je ta koja je odgovorna za utemeljenje sekundarnih državnih službi kao što su politika, zakonodavstvo, pa čak i kultura u određenoj meri. Prema stanovištu, ideologija je vodeći uticaj načina proizvodnje, a bez nje bi teoretski nastajale teškoće sa reprodukcijom. Marks nije verovao da ista ekonomska pravila upravljaju čitavom istorijom, već da svaka nova era sa sobom donosi nove ekonomske faktore.[2] Štaviše, kaže se da su Marks i Engels verovali da će, ukoliko revolucionarna sila promeni način proizvodnje, dominantna klasa odmah krenuti u stvaranje novog društva da zaštiti ovaj novi ekonomski poredak.[3] U modernom vremenu svoje ere, Marks i Engels su smatrali da je vladajuća klasa u suštini postigla uspostavljanje novog društvenog i ekonomskog poretka, instinktivno stvarajući društvo koje štiti svoje kapitalističke interese.[4] Marks je takođe verovao da iste ideje ne mogu izrasti ni iz jednog ekonomskog sistema: „Don Kihot je davno platio kaznu zato što je pogrešno zamišljao da je lutalica vitezova kompatibilna sa svim ekonomskim oblicima društva.[5]

Kritika[uredi | uredi izvor]

Drugi marksisti i eksperti za marksizam — uključujući Eduarda Bernštajna,[6] Džeralda Hubmana,[7] Đerđa Lukača, Antonija Gramšija, Luja Altisera, Morisa Godelia, Franca Jakubovskog, Edvarda P. Tompsona i Majkla Lovija — u potpunosti odbacuju i odbacuju interpretaciju Marksa i Engelsa kao „ekonomskih determinista”. Oni tvrde da je ova ideja zasnovana na lošem i selektivnom čitanju Marksovog i Engelsovog dela. Oni tvrde da je ova interpretacija nastala u ranim godinama Druge internacionale i da su je popularizovali Pol Lafarg[8] i Nikolaj Buharin, između ostalih.

Oni se pozivaju na Engelsovo odricanje od odgovornosti (videti istorijski materijalizam) u smislu da su se Marks i on značajno usredsredili na ekonomske aspekte, ali su bili veoma svesni da to u stvari ne čini celokupnost društva ili društvenog života. U delu Socijalizam: Utopijski i naučnik, Engels primećuje kako su isti materijalni uslovi i klasna situacija doveli do različitih političkih situacija u Britaniji jer je to društvo pokušavalo da se prilagodi rezultatima Francuske revolucije i drugim spoljnim događajima.[9] Ričard Volf takođe primećuje da je Marks proučavao stvari koje je smatrao nedovoljno cenjenim od strane mejnstrim akademskih krugova, ali nije proglasio ili smatrao da su njihove teorije irelevantne.[10]

Značajni ekonomski deterministi[uredi | uredi izvor]

Američki geostrateg Tomas P. M. Barnet opisuje sebe kao ekonomskog deterministu u svojoj knjizi The Pentagon's New Map.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Peter J. Coleman, "Beard, McDonald, and Economic Determinism in American Historiography," Business History Review (1960) 34#1 pp. 113–121 in JSTOR
  2. ^ K. Marx (1952). Capital, (S. Moore and E. Aveling, Trans., F. Engels, Ed.). In R. M. Hutchins (Ed.), Marx (1st ed., Vol. 50, Great Books of the Western World, p. 10). Chicago, Illinois: Encyclopaedia Britannica. (Original work published 1883)
  3. ^ Karl Marx & Friedrich Engels, "The German Ideology," from Selected Writings, p. 120
  4. ^ Karl Marx, Friedrich Engels, Communist Manifesto, p. 35
  5. ^ Marx, Capital, Footnote 2, p. 36
  6. ^ „Eduard Bernstein: Evolutionary Socialism (Chapter 1)”. www.marxists.org. Pristupljeno 2020-06-20. 
  7. ^ „Afgestoft en gerehabiliteerd”. De Groene Amsterdammer (na jeziku: holandski). Pristupljeno 2020-06-20. 
  8. ^ „Paul Lafargue: The Historical Method of Karl Marx (1903)”. www.marxists.org. Pristupljeno 2021-05-09. 
  9. ^ „Socialism: Utopian and Scientific”. www.marxists.org. Pristupljeno 2020-06-20. 
  10. ^ Archived at Ghostarchive and the „"Intro to Marxian Economics" 1 (3of6) - Richard D Wolff”. YouTube. Arhivirano iz originala 19. 11. 2013. g. Pristupljeno 02. 11. 2022. : „"Intro to Marxian Economics" 1 (3of6) - Richard D Wolff”. YouTube. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Helmut Fleischer, Marxism and History. New York: Harper Torchbooks, 1973.
  • Friedrich Engels, Socialism: Utopian and Scientific. London: Mondial, 2006.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]