Elizabeta od Jorka
Elizabeta od Jorka | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 11. februar 1466. |
Mesto rođenja | London, Kraljevstvo Engleska |
Datum smrti | 11. februar 1503.37 god.) ( |
Mesto smrti | London, Kraljevstvo Engleska |
Porodica | |
Supružnik | Henri VII Tjudor |
Potomstvo | Artur Tjudor, Margarita Tjudor, Henri VIII Tjudor, Elizabeth Tudor, Meri Tjudor, vojvotkinja od Safoka, Edmund Tudor, Duke of Somerset, Edward Tudor, Katherine Tudor |
Roditelji | Edvard IV Jork Elizabeta Vudvil |
Dinastija | Jork (po rođenju) Tjudor (udajom) |
Prethodnik | Ana Nevil |
Naslednik | Katarina od Aragona |
Potpis | |
Grb Elizabete od Jorka |
Elizabeta od Jorka (engl. Elizabeth of York; London, Engleska, 11. februar 1466 — London, Engleska, 11. februar 1503) je bila engleska kraljica, žena kralja Henrija Sedmog Tjudora. Elizabeta je bila kraljica u svakom smislu te reči: bila je kćerka kralja Edvarda IV Jorka, sestra kralja Edvarda V Jorka, nećaka kralja Ričarda III, supruga kralja Henrija VII Tjudora, majka kralja Henrija VIII Tjudora, a baka kraljica Krvave Meri i Elizabete I i kralja Edvarda VI Tjudora.[1]
Mladost[uredi | uredi izvor]
Rođena je u Vestminsteru, kao prvo dete kralja Edvarda IV i njegove kraljice, Elizabete Vudvil. S pet godina verena je za domaćeg plemića, ali je ta veridba raskinuta. Godine 1475. njena ruka ponuđena je Šarlu, francuskom prestolonasledniku. Ponudu nije prihvatio Šarlov otac, kralj Luj XI.
Nakon smrti njenog oca tron je nasledio njen brat, Edvard V. Maloletnom kralju kao lord protektor služio je stric Ričard, vojvoda od Glostera. Odmah nakon bratove smrti Ričard je počeo odvajati njegovu decu od porodice Vudvil. Ričard je mladog kralja doveo u London Tauer, kraljevsku rezidenciju u kojoj su monarsi živeli do trenutka krunisanja, a zatim je od bivše kraljice dobio dozvolu da u Tauer useli i kraljevog mlađeg brata, takođe po imenu Ričard. Nakon što je namamio obojicu braće u Tauer i tu ih zatvorio, naterao je parlament da brak Edvarda IV i Elizabete Vudvil proglasi nezakonitim, budući da je Edvard IV navodno bio oženjen u trenutku stupanja u brak sa Elizabet Vudvil. Time je zbacio Edvarda V, a njegovu braću i sestre učinio nepodobnim naslednicima. Sebe je krunisao za kralja, a nedugo zatim zbačeni kralj i njegov brat su zauvek nestali.
Elizabeta je tako postala predmet dinastičkih previranja. Kružile su glasine da je Ričard želio da oženi Elizabetu čim njegova bolesna žena Ana Nevil umre. Nema preživjelih dokaza da potvrde postojanje ovoga plana, iako su neki tvrdili da su pronašla pisma u kojima Elizabeta govori o planovima svoga strica. Postoji mogućnost da je glasine podstakla njena majka, kako bi postavila svoju kćerku na tron. Kako ovaj plan nije uspeo, kraljica majka se okrenula Margaret Bofort, majci Henrija Tjudora. Dve žene su dogovorile brak između svoje dece, pod uslovom da Henri zbaci Ričarda. Ovaj bi brak pogodovao i Henriju, budući da je on posedovao vrlo slabo dinastičko pravo putem svoje majke, dok bi sva deca koju mu rodi Elizabeta nasledila jako zakonsko pravo na engleski presto.
Brak sa kraljem[uredi | uredi izvor]
Henri je uspio zbaciti Ričarda 22. avgusta 1485. godine pobedom u bici na Bosvortskom polju, postajući kralj Henri VII Tjudor. Sada mu se nije žurilo oženiti Elizabetu, iako je to javno obećao prije nego je preuzeo prijestolje. Henri je krunisan 30. avgusta kao neženja, a venčanje je i dalje bilo odgađano. Na kraju ga je Parlament, u ime naroda, prisilio da održi obećanje. Venčanje je održano 18. januara 1486. godine, ali Elizabeta nije krunisana sve dok nije rodila njihovo prvo dete, princa Artura, više od godinu dana posle. Za svoj moto Elizabeta je izabrala slogan Ponizna i puna poštovanja. Iako to ne bi bilo sramotno za kralja, čini se da Henri nije nikada imao ljubavnice.
Henri i Elizabeta imali su osmoro ili sedmoro djece, od kojih je četvoro preživelo detinjstvo. Njene su kćeri, Margareta i Marija, obje postale kraljice udavši se, jedna za škotskog kralja Džejmsa IV, a druga za francuskog kralja Luja XII. Najstariji sin kraljevskog para, prestolonasljednik Artur, umro je nedugo nakon što je oženio Katarinu Aragonsku, kćerku aragonskog kralja Fernanda II i kastiljske kraljice Izabele I.
Smrt[uredi | uredi izvor]
Sinovljeva smrt je verovatno bila razlog da Elizabeta odluči da zatrudni još jednom, kako bi osigurala budućnost nove dinastije Tjudor. Ta ju je trudnoća koštala života; Elizabeta je umrla je na svoj 37. rođendan, devet dana nakon rođenja i smrti njenog zadnjeg deteta.
Henri VII Tjudor je bio poznat kao štedljiv kralj, ali je svojoj ženi priredio zadivljujući pogreb. Iako kao mladić nije bio previše oduševljen idejom da je oženi (oženio ju je da bi ujedinio dinastije Lankaster i Jork), ostareli kralj je bio teško pogođen Elizabetinom smrću. Nije se ponovo ženio, iako se na njega vršio pritisak da to učini iz političkih razloga. Elizabeta od Jorka je sahranjena u Vestminsterskoj opatiji, a kasnije je pored nje sahranjen i Henri.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Edmund od Langlija | ||||||||||||||||
8. Ričard od Konisburga, 3. grof od Kembridža | ||||||||||||||||
17. Izabela od Kastilje | ||||||||||||||||
4. Ričard Plantagenet, 3. vojvoda od Jorka | ||||||||||||||||
18. Rodžer Mortimer, 4. grof od Marča | ||||||||||||||||
9. Anne de Mortimer | ||||||||||||||||
19. Alianore Holland | ||||||||||||||||
2. Edvard IV Jork | ||||||||||||||||
20. John Neville, 3rd Baron Neville de Raby | ||||||||||||||||
10. Ralf de Nevil, 1. grof od Vestmorlanda | ||||||||||||||||
21. Maud Percy | ||||||||||||||||
5. Sesili Nevil | ||||||||||||||||
22. Džon od Genta | ||||||||||||||||
11. Džoan Bofort, grofica od Vestmorlenda | ||||||||||||||||
23. Katarina Svinford | ||||||||||||||||
1. Elizabeta od Jorka | ||||||||||||||||
24. John Wydeville | ||||||||||||||||
12. Sir Richard Wydevill | ||||||||||||||||
25. Isabel Gobion | ||||||||||||||||
6. Ričard Vudvil | ||||||||||||||||
26. Thomas Bittlesgate | ||||||||||||||||
13. Joan Bittlesgate | ||||||||||||||||
27. Joan Beauchamp | ||||||||||||||||
3. Elizabeta Vudvil | ||||||||||||||||
28. John of Luxembourg, Lord of Beauvoir | ||||||||||||||||
14. Peter, Count of St. Pol, Brienne and Conversano | ||||||||||||||||
29. Margaret, Countess of Brienne | ||||||||||||||||
7. Žakota Luksemburška | ||||||||||||||||
30. Francesco del Balzo, 1st Duke of Andria | ||||||||||||||||
15. Margaret de Baux | ||||||||||||||||
31. Sueva Orsini | ||||||||||||||||
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- ^ „Elizabeth of York: a Tudor of rare talent”. History Extra. Pristupljeno 16. 1. 2021.(jezik: engleski)