Pređi na sadržaj

Emili di Šatle

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Emili di Šatle
Emili di Šatle
Lični podaci
Datum rođenja(1706-12-17)17. decembar 1706.
Mesto rođenjaPariz, Francuska
Datum smrti10. septembar 1749.(1749-09-10) (42 god.)
Mesto smrtiLinevil, Francuska
Naučni rad
PoljeFilozofija
Matematika
Fizika

Potpispotpis_alt}}}

Gabrielle Émilie Le Tonnelier de Breteuil, Marquise Du Châtelet (Pariz, 17. decembar 1706 – Pariz, 10. septembar 1749) bila je francuska filozofkinja, matematičarka, fizičarka i autorka mnogih naučnih djela tokom ranih 1730-ih, sve do njene prerane smrti zbog posljedica porođaja 1749. godine.

Njeno najistaknutije postignuće je prevod i recenzija Isak Njutnove knjige koja sadrži osnovne zakone fizike. Prevod je posthumno objavljen 1759. godine i do danas se smatra jednim od najznačajnih djela posvećenih oblastima fizike. Njen doprinos je vezan za njutnovu mehaniku, dodat je novi postulat o ukupnoj energiji, gdje je jedan dio energije kinetička energija.

Filozofski magnum-opus Institucije Psihe (Pariz, 1740, prvo izdanje), ili Fondacije fizike, cirkulirali su, započinjali razne debate, te je u roku od dvije godine od svoje originalne publikacije, ponovo objavljen i preveden na nekoliko drugih jezika. Učestvovala je u čuvenoj debati o najboljem načinu mjerenja sile tijela. Bila je bliska prijateljica Voltera i Fridriha Velikog. O njenom životu i radu su brojne bigrafije, knjige i predstave su napisane u dva vijeka od smrti.

Posthumno, njene ideje su bile veoma zastupljene u djelima drugih filozofa.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mladost[uredi | uredi izvor]

Emili di Šatle je rođena 17. decembra 1706. godine u Parizu, kao jedino žensko dijete od njih 7. Tri brata su doživjela duboku starost, dok su joj dvojica braće poginula. Imala je i polusestru Mišel, veoma inteligentnu ženu koja je bila zainteresovana ta astronomiju i udata za poznatog pariskog oficira.

Otac joj je bio šef protokola na dvoru Luja XIV.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Portret

Kada je bila mlađa, otac je angažovao trenere za fizičke sposobnosti kao što su mačevanje i jahanje, ali kako je stekla oređeni broj godina, doveo je učitelje. To je rezultiralo, da Emili do 12e godine tečno govori Latinski, italijanski, Grčki i njemački jezik. Kasnije je prevodila predstave i filozofske radove sa grčkog i latinskog na francuski. Zanimala se matematikom, literaturom i naukom uopšteno.

Brak[uredi | uredi izvor]

Dana 12. juna 1725. godine se udala za markiza od Šatle-Lomona, Marquis Florent-Claude du Chastellet-Lomont, koji se i sam bavio matematikom i fizikom. Kao i mnogi brakovi u to vrijeme, i ovaj je bio ugovoren. Kao vjenčani poklon, njen muž je proglašen guvernerom u Burgundiji, te su se preselili tamo krajem Septembra 1725. Ona je tada imala 18 godina a njen muž 34. Imali su troje djece.

Zadnja trudnoća i smrt[uredi | uredi izvor]

U maju 1748. godine započinje aferu sa pjesnikom Žan Franso de Lamberom i ostaje trudna. Strahove da neće preživjeti trudnoću navodi u pismu koje je poslala svojoj prijateljici. U noći između 4. I 5. septembra 1749. je rodila ćerku, a umrla je 10. septembra u Linevilu, uzrok plućna embolija. Kćerka joj takođe umire 20 mjeseci poslije.

Nauka[uredi | uredi izvor]

Naslovna strana

Napisala je Elemente Njutnove filozofije i prevela njegove Principe. Za esej o prirodi vatre dobila je nagradu Francuske akademije nauka 1737. godine.

Iako je bila samouka astronomka i matematičarka, njeni prevodi Lajbnicovih i Njutnovih djela sadrže i originalne stručne komentare. Poznato je da se nije slagala u svemu sa Njutnom, a da je istorija nauke potvrdila da je ona bila u pravu. Naime, za razliku od Njutna koji je tvrdio da je kinetička energija tijela proporcionalna brzini kretanja tijela, ona je dokazala da je energja tijela proporcionalna u stvari kvadratu brzine.

Volter (inače poznat po svojoj mizogoniji) pisao je da su se u njegovo vrijeme desila dva čuda: jedno su radovi i otkrića Isaka Njutna, drugo da je jedna žena te radove prevela i objasnila.

Za razliku od njenih savremenica, njoj nije nedostajalo samouvjerenosti. Smatrala je da joj ne treba suditi po polu već po zaslugama i onome što govori i radi, kao cjelovita osoba, kao i da možda ima metafizičara i filozofa čije je znanje veće od njenog, ali da ih ona nije srela. Emili di Šatle Lomon se zalagala i za potpunu ravopravnost žena u obrazovanju. Smatrala je da ih država, uskraćujuči im pravo na obrazovanje onemogućava da se izraze u nauci i umjetnosti. (Kohlstedt, 1999; Milar i sar., 2003; Zinsser i Haynes, 2006) Da je tadašnja naučna zajednica poznavala i priznavala rad žena koje su se u to vrijeme bavile naukom, dokaz je i to što je poznati fizičar Bernuli tvrdio da je manje poznata Barbara Rajnhard bollja matematičarka od Emili di Šatle Lomon. Ne znamo šta je o tome mislila ona sama.

Djela (izvorni nazivi)[uredi | uredi izvor]

Naučna
  • Dissertation sur la nature et la propagation du feu (1st edition, 1739; 2nd edition, 1744)
  • Institutions de physique (1st edition, 1740; 2nd edition, 1742)
  • Principes mathématiques de la philosophie naturelle par feue Madame la Marquise du Châtelet (1st edition, 1756; 2nd edition, 1759)
Druge oblasti
  • Examen de la Genèse
  • Examen des Livres du Nouveau Testament
  • Discours sur le bonheur

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]