Pređi na sadržaj

Emil Verharen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Emil Verharen
Lični podaci
Datum rođenja(1855-05-21)21. maj 1855.
Mesto rođenjaSen-Aman, Belgija
Datum smrti27. novembar 1916.(1916-11-27) (61 god.)
Mesto smrtiRuan, Francuska
Književni rad
Najvažnija delaLikovi života
Praskozorja

Potpis
Štefan Cvajg, portret Emila Verharena

Emil Verharen (Sen-Aman, 21. maj 1855Ruan, 27. novembar 1916) bio je belgijski pesnik francuskog izraza i jedan od najvećih belgijskih pesnika.

Bio je učenik isusovačkog koledža u Gandu, student u Luvenu i advokatski pripravnik u Briselu. Jedan je od osnivača časopisa Jeune Belgique.

Već u prvim, naturalistički obojenim pesmama, otkriva temperament žestine i divlju snagu izraza.

Od 1887. do 1891. prolazio je kroz tešku duševnu krizu, a zbirke iz tog razdoblja („Večeri“, „Paraz“, „Crne buktinje“) preplavljene su samoubilačkim očajem i nazivane su “trilogijom neurastenije”. Od svojih unutrašnjih tegoba pokušao je da pobegne putujući Španijom i Engleskom. Susret s Martom Masin pomogao mu je da ponovo zavoli život i postane bard energije, rada i radnog čovečanstva. Inspirisao se panoramama velikih industrijskih gradova od gvožđa i čelika, slavio naučni progres i čoveka budućnosti. Svetlim raspoloženjem prožeta je i njegova ljubavna trilogija posvećena Marti. U ratu je objavio patriotska dela „Okrvavljena Belgija“ i „Ranjeni gradovi Belgije“. Uz liriku, pisao je i drame, pripovetke i knjigu umetničkih kritika i utisaka.[1]

Poginuo je nesrećnim slučajem pod točkovima voza.

Dela[uredi | uredi izvor]

  • Večeri
  • Paraz
  • Crne buktinje
  • Okrvavljena Belgija
  • Ranjeni gradovi Belgije
  • Likovi života
  • Mnogostruki sjaj
  • Olujne snage
  • Praskozorja
  • Filip II
  • Impessions

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jacques Marx, Verhaeren. Biographie d’une œuvre, Bruxelles, Académie royale de langue et de littérature françaises, 1996. pp. 501–509

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]