Enderun

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Enderuni (Služba unutrašnjih poslova) sa dvorskim patuljkom i gluvonemim čovekom.

Enderun (osmanski turski: اندرون‎, iz persijskog andarûn, "iznutra") je termin koji se koristio u Osmanskom carstvu da označi "unutrašnju službu" carskog dvora, i koji se bavio intimnim stvarima osmanskih sultana. Enderuni su bili u suprotnosti sa birunima, koji su se bavili "spoljašnjom službom". Najveći čin među enderunima je imao kapi aga.[1]

Unutrašnja služba bila je podeljena na četiri odeljenja. Po opadajućem redosledu važnosti, to su bile Tajna odaja (Hasova soba), Riznica, Tajna larder (Kilar-i Has) i Velika i Mala odaja.[2] Među zaduženjima Unutrašnje službe bilo je i upravljanje dvorskom školom,[1] gde su odabrani mladi hrišćanski dečaci okupljeni kroz sistem devširme (međutim, od 17. veka primani su i dečaci muslimani) obučavani za najvišu državnu funkciju . Ovi dečaci su tada služili u unutrašnjoj službi i bili su poznati kao dečaci ("momci iz unutrašnjosti").[3]

Unutrašnja služba bila je takođe značajna po zapošljavanju gluvonemih (nemih), bar od vremena Mehmeda II, do kraja carstva. Oni su delovali kao čuvari i pratioci, a zbog njihove posebne prirode često su im bili poveravani visoko poverljivi zadaci, uključujući pogubljenja.[4] Njihov broj je varirao, ali nikada nisu bili brojni; imali su svoje uniforme i iako su mnogi bili pismeni, takođe su komunicirali na svom posebnom znakovnom jeziku.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Parry, V. J. (1965). "Enderūn". In Lewis, B.; Pellat, Ch. & Schacht, J. (eds.). The Encyclopaedia of Islam, New Edition, Volume II: C–G. Leiden: E. J. Brill. pp. 697–698. OCLC 495469475
  2. ^ Bosworth, C. E. (1965). "K̲h̲āṣṣ Oda". In Lewis, B.; Pellat, Ch. & Schacht, J. (eds.). The Encyclopaedia of Islam, New Edition, Volume II: C–G. Leiden: E. J. Brill. p. 1097. OCLC 495469475
  3. ^ Lewis, B.; Ménage, V. L.; Pellat, Ch. & Schacht, J., eds. (1971). "Ič-Og̲h̲lani̊". The Encyclopaedia of Islam, New Edition, Volume III: H–Iram. Leiden: E. J. Brill. p. 1006. OCLC 495469525
  4. ^ a b Lewis, Bernard (1965). "Di̇lsi̇z". In Lewis, B.; Pellat, Ch. & Schacht, J. (eds.). The Encyclopaedia of Islam, New Edition, Volume II: C–G. Leiden: E. J. Brill. p. 277. OCLC 495469475