Eparhija raško-prizrenska u egzilu
Eparhija raško-prizrenska u egzilu | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Osnivač | Artemije Radosavljević |
Osnivanje | 2010. |
Priznanje | kanonski nepriznata |
Verski poglavar | Ksenofont Tomašević |
Sedište | Lelić (kod Valjeva) |
Jurisdikcija | Srbija Republika Srpska |
Dijaspora | Austrija Nemačka Rusija Ukrajina SAD Kanada |
Jezik | Crkvenoslovenski i srpski |
Kalendar | Julijanski kalendar |
www | |
Broj | |
Verskih objekata | 34 |
Eparhija raško-prizrenska u egzilu je verska zajednica u Srbiji, koja je nastala nakon svrgavanja vladike Artemija. Deo sveštenstva i vernika Eparhije raško-prizrenske se nije povinovao odluci SPC i osnivaju ovo vladičanstvo, koje se u zvaničnom pravoslavlju smatra nekanonskim. Njen osnivač i do 21. novembra 2020. godine verski poglavar bio je raščinjeni episkop Artemije (Radosavljević).[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Eparhija raško-prizrenska u egzilu započeta je 3. juna 2010, kada je kasnije raščinjeni i iz Srpske pravoslavne crkve isključeni bivši episkop raško-prizrenski Artemije (Radosavljević) proteran sa Kosova i Metohije, a veći deo monaštva ove eparhije krenuo za njim.[2]
Eparhija raško prizrenska u egzilu danas ima više od 30 katakombalnih manastira i skitova širom sveta.[2]
2015. godine, Srpska pravoslavna crkva je u saopštenju Eparhiju raško-prizrensku u egzilu nazvala "sektom artemita".[3]
2017. godine, eparhija je održala misiju u Johanezburgu u Južnoj Africi.[4]
Sedište eparhije je Manastir Nova Nikeja u Leliću kod Valjeva.[5]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ nemanja. „Kratka istorija Eparhije”. EPARHIJA RAŠKO-PRIZRENSKA U EGZILU (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-11-23.
- ^ a b Tasić, Piše: Jelena (2020-06-05). „Lelić: Slava u Novoj Nikeji”. Dnevni list Danas (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-11-23.
- ^ „Saopštenje za javnost - 29. maj 2015. godine | Srpska Pravoslavna Crkva [Zvanični sajt]”. www.spc.rs. Arhivirano iz originala 27. 9. 2020. g. Pristupljeno 2020-11-23.
- ^ „Duhovna misija SPC – ERP u egzilu na afričkom kontinentu”. srbinaokup.info (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-11-23.
- ^ Tasić, Piše: Jelena. „Lelić: U sedištu „Egzila“”. Dnevni list Danas (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-11-23.