Episkop vršački Petar
Petar Jovanović Vidak | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1. jul 1768. |
Mesto rođenja | Sremski Karlovci, Habzburško carstvo |
Datum smrti | 9. decembar 1818.50 god.) ( |
Mesto smrti | Vršac, Austrijsko carstvo |
Petar (Petar Jovanović Vidak, Sremski Karlovci, 1. jul 1768 — Temišvar, 9. decembar 1818) je bio episkop Srpske pravoslavne crkve na prestolu gornjokarlovačkih i vršačkih vladika.
Život[uredi | uredi izvor]
Episkop Petar (Jovanović Vidak) rođen je u poznatoj porodici Vidak 1. jula 1768. godine u Sremskim Karlovcima. Gimnaziju je završio u Požunu, a potom se upisao na Univerzitet u Jeni, gde je tri godine „bogoslovske nauke ohotno izučavao“.[1]
Zamonašio ga je 21. septembra 1793. godine u manastiru Hopovu episkop bački Jovan (Jovanović). Uzeo ga je kod sebe u dvor, mitropolit Stefan Stratimirović.
Prilikom otvaranja klirikalne škole u Sremskim Karlovcima 1794. godine, za prvog učitelja postavljen je protosinđel Petar Jovanović Vidak, pridvorni monah učenog mitropolita Stefana (Stratimirovića). U toku prvog tečaja protesinđel Petar je predavao „prostrani katihizis“, a u drugom tečaju o „dužnostima prezviterskim“.
Za arhimandrita hopovskog proizveden je 2. juna 1797, a već iduće godine je postao arhimandrit grgeteški.
Na ovom položaju nije se dugo zadržao, jer je već 30. jula 1801. godine hirotonisan za episkopa gornjokarlovačkog. Kao episkop gornjokarlovački naročitu pažnju posvetio je katihizaciji. Svima parosima, kapelanima i đakonima naredio je da „poučavaju odrasle svoje parohijane u svako vrijeme i na svakom mjestu... još i svu djecu obojega pola parohije svoje bez izuzetka, mušku od 6 od 17, a žensku od 8 do 16 godina, dogovorno sa nadležnom kompanijskom komandom, svake nedelje i praznika, osobito u ljetno vrijeme u crkvu sabrati dati, i tu pređe božanstvene službe od 9 do 10 sati u hrišćanskoj nauci obučevati“.[2] Episkop Petar je 1802. godine otvorio klirikalnu školu u Plaškom i u njoj, zajedno sa protođakonom Pavlom (Hadžićem), predavao dve godine. Godine 1804. otvorio je i „Slaveno-serbsku školu“.
Njegov plodan crkveno-prosvetni rad u najprostranijoj eparhiji Karlovačke mitropolije prekinut je njegovim premeštajem na Vršačku eparhiju 8. novembra 1806. godine. Imenovan je 1808. godine pravim tajnim savetnikom.
Umro je u Vršcu 9. decembra 1818. godine, i sahranjen u Svetonikolajevskoj vršačkoj sabornoj crkvi.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Srpski sion", Sremski Karlovci 30. maj 1899.
- ^ Manojlo Grbić, Karlovačko vladičanstvo, Karlovac 1893, 239
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vuković, Sava (1996). Srpski jerarsi od devetog do dvadesetog veka. Beograd: Evro.
- Kokotović, Budimir (2018). Grobna mesta arhijereja Karlovačkog vladičanstva. Beograd-Karlovac: Martiria.
- Orlović, Snježana (2017). Pravoslavna eparhija gornjokarlovačka: Šematizam. Beograd-Karlovac: Martiria.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]