Pređi na sadržaj

Eros i Psiha

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slika Vilijama-Adolfa Bugroa

Eros i Psiha, po rimskoj mitologiji Amor (Kupidon) i Psiha, važe za jednu od najlepših ljubavnih priča sveta, poput Romea i Julije ili Tristana i Isolde. U starija vremena dosta popularna u novije vreme često, nažalost, zaboravljena, a mnogi je i ne poznaju.[1][2]

Lepa, ali usamljena Psiha[uredi | uredi izvor]

Priča kazuje da su u jednom gradu živeli kralj i kraljica i da su imali tri ćerke. Dok su dve starije našle muževe iz kraljevskih domova, najmlađa, čija se lepota nije mogla iskazati rečima, ostala je neudata. Sa svih strana stizali su ljudi da joj se dive, pa se uskoro svetom proneo glas da je rođena nova Afrodita - Venera.

Afroditino prokletstvo[uredi | uredi izvor]

Niko više nije odavao počast pravoj Afroditi, njena svetilišta su zapustela, a prekomerno divljenje jednoj smrtnici prelilo je čašu i izazvalo strašan gnev boginje. Ona, Afrodita, nebesna, mati prirode, držiteljka vasione, boginja ljubavi i sve lepote, da deli počast i divljenje sa jednom smrtnicom? Da li je Paris njoj zabadava priznao nagradu lepote zbog koje je vođen trojanski rat? Nemoguće! Huliteljka morala je da se kazni. Da bi se osvetila, Afrodita je pozvala svog sina Erosa, boga zaljubljenosti, kojeg je rodila sa bogom rata, i zaklela ga da pronađe najgoreg i najnedostojnijeg čoveka i da u srcu prelepe Psihe rasplamsa ludu ljubav prema njemu. Eros se zaljubio u prelepu ali usamljenu Psihu, što Afrodita nije znala. "Rani devojku sa najžešćom ljubavlju k najnižem čoveku od čoveka, kome je sudbina pokrala svu čast, imanje i zdravlje, onim koji je toliko odbačen da se na celoj zemlji nema naći jednak njemu u bedi!" Tako je govorila boginja, i tako je trebalo da se desi.

Psihina svadba[uredi | uredi izvor]

U međuvremenu Psihini roditelji bili su očajni, jer je nijedan od smrtnika nije zaprosio. Dok su njene sestre živele u srećnom braku, Psiha je mrzela svoju lepotu i oplakivala sopstvenu sudbinu. Ništa nije marila što su joj se ljudi divili, bila je usamljena. Otac nesrećne devojke, pretpostavivši da njegovu kćer mrze bogovi, zatražio je savet od proročišta u gradu Miletu. Apolon, bog svetlosti, umetnosti i znanja, naložio je da se devojka opremi za svadbu i odvede na stenu visoke planine. Takođe, rekao mu je da za zeta ne očekuje smrtnika, već strašno čudovište. Kada je osvanuo dan Psihinog venčanja, tužna povorka krenula je put planine. Roditelji su je ostavili na ćuviku, a svatovske buktinje ugašene su suzama.

Psiha u dvoru Erosa[uredi | uredi izvor]

Dok je Psiha drhtala od straha, blagi dah zapadnog vetra, Zefira, nežno ju je preneo preko planinskih vrleti u dolinu punu cveća. Psiha je zaspala na postelji od meke rosne trave, a kada se probudila, pred sobom je ugledala predivni raj, a na zelenoj obali jednog kristalnog studenca jednu palatu, sa stubovima i zidovima od srebra i zlata, sa mozaicima od dragih kamenja - čarobnjak ili bog mogao je stvoriti takvu divotu. Svuda preveliko bogatstvo gde je oko pogledalo, a nigde brava, ni čuvara, pa ni kapija. Palata je bila pusta, mislila je Psiha, sve dok tihi glasovi nisu progovorili: "Kako možeš, o vladarko, dugo i sa čuđenjem da posmatraš ove divote, kad su tvoje? Idi u spavaću salu, odmori se ili se kupaj! Svaka ugodnost i trpeza čekaju jedino tvoju želju." Tako su govorili nevidljivi duhovi. Kada je palo veče, legla je u postelju i osetila prisustvo nevidljivog supruga, koji je iščezao pre sunčevog izlaska, tako da ga nikad nije videla. Danju bi bila sama u predivnoj palati i sa nevidljivim duhovima koji bi sa njom razgovarali.

Zavist Psihinih sestara[uredi | uredi izvor]

Psihini roditelji i sestre tugovali su, a vremenom i ona je počela da pati za svojima, te je jedne noći iznudila od svog muža da joj dovede sestrice u posetu. Nevidljivi suprug izašao je u susret njenim željama, pod uslovom da se ne povede za kobnim savetima svojih sestara i da se ne raspituje o liku svog muža. U protivnom sledila bi kazna da ga nikada više posle toga neće videti, jer smrtnicima nije bilo dozvoljeno da gledaju bogove. "Voljena Psiho, moja slatka ženo! Jedna sudbina od dušmana preti ti veliku opasnost. Ali drži se mog upozorenja, i njoj je predupređeno“, govorio joj je suprug.

Zefir je doveo sestre, kojima se zbog svega što su videle u srcima rodila zavist. Psiha im nije ništa rekla, ali sestre nisu mirovale, jer su po svaku cenu želele da joj unište sreću. Uskoro im se za to pružila prilika. Naime, budući u blagoslovenom stanju, Psiha je poverovala pričama svojih zlih i zavidnih sestara da će roditi čudovište iz veze sa zmajem. Štaviše, one su čitavu priču nafilovale time da će nju i dete strašni zmaj proždrati odmah po rođenju. Savet je glasio da u postelju ponese uljanu svetiljku i nož, kako bi se uverila u strahotu svog muža i odmah potom ga usmrtila.

Psiha otkriva Erosa[uredi | uredi izvor]

Poverovavši u priče, Psiha je pre počinka ponela sa sobom lampu, i ugledavši lik supruga shvatila da kraj nje leži najdivnije biće, sam Eros. Zaljubivši se u tom trenutku besmrtno Psiha nije primetila, kako su iz svetiljke pale par kapi vrelog ulja na Erosovo telo. Eros se prenuo iz sna, i kad je shvatio da je njegova žena pogazila reč rešio je da je napusti. Sa bolnim licem poleti. Psiha skoči i uhvati se za njega, sve dok je ne oda snaga i ona padne. Eros to nije mogao više da gleda i sleti govoreći:

"Gle, šta si uradila. Ja sam naredbu moje majke stavio nazad i umesto tebe da po njenoj volji vežem za najnižeg od čoveka, ja sam postao tvoj ljubavnik. I još gore! Ja krasni strelac sebe sam pogodio svojom strelom i tebe učinio svojom ženom. I to sve da bi mislila kako sam čudovište i nožem da mi odsečeš glavu, iz koje te ove oči ovako ljubazno gledaju? Koliko sam te puta upozorio? Tvoje odlične savetodavaoce (sestre) imaju odmah da mi ispaštaju za njihovu sramnu nastavu. Tebe ali neka kazni moje prokletstvo!" Reče i nestane.

Napuštena Psiha[uredi | uredi izvor]

Psiha je pala u najveće očajanje koje se može zamisliti. Tada su počela Psihina lutanja koja su se posle mnogo peripetija ipak srećno završila, pa stoga ovaj mit ima alegorijsko značenje lutanja ljudske duše, koja preko patnji i iskušenja dolazi do najviših sfera i postaje besmrtna. U njenom očajanju skočila je prvo u reku da se ubije, ova je ali primi nežno i odnese na cvećarnu obalu. Tamo je sedeo stari, kozonogati i dlakavi Pan, bog čobana i životinja. Ovaj, u sve dobro upućen, pozvao je nesrećnicu sebi. Tešio je i pozvao je na strpljenje. Sve će doći u red.

Psiha je napustila dolinu i došla u grad gde su joj živele sestre. Ispričala im je sve što se desilo, ali sa izmenjenim krajem. Po njemu je Eros zadnje rekao da njene sestre zauzmu njeno mesto. Sestre nisu dugo čekale i odmah su krenule k steni visoke planine. Stigavši na vrh planine čuše Erosa da ih zove. U veri da će ih zapadni vetar Zefir prihvatiti, skočile su sa planine i poginule. Osveta je bila zadovoljena.

Psiha pred Afroditom[uredi | uredi izvor]

Dok je Psiha lutala po svetu da nađe Erosa, Eros je bio bolestan na postelji u palati svoje majke. Njegovo rame, gde su pale vrele kapi sa svetiljke, je bolelo. Jedan galeb je doznao, odleteo Afroditi i njoj sve ispričao. Prebacio joj je kako u svetu vladaju razvrat i porok, dok ona uživa u kupanju a sin joj, Eros, provodi vreme sa nekom konkubinom. Tako je govorio galeb i ocrnjivao Erosa kod njegove majke. Kad je Afrodita saznala da je Psiha ta navodna konkubina, lepotica je bukvalno eksplodirala.

Pojurila je domu gde je našla sina u opisanom stanju, ranjenog od ljubavi. Sav svoj gnev bacila je na njega, nazvala ga neposlušnim lenjivcem. Toliko je bila ljuta da je u pomoć pozvala njenu staru neprijateljicu, Uzdržanost. Da Uzdržanost primi njenog sina, da ga kara, isprazni njegov tobolac, otupi strele i preseče žilu na njegovom luku. U međuvremenu Afrodita je razmišljala kako da se osveti Psihi. Krenula je u potragu za njom. Hermes ili Merkur, bog vesti, objavio je svuda po svetu da će privući svu kaznu bogova onaj koji pomogne Psihi, suprotno ko bi uhvatio i predao Psihu dobio bi veliku nagradu. Psiha je tražila spas kod drugih bogova, ali ovi, plašeći se ljutine Afrodite, nisu hteli da je prime. Nije više mogla da trpi i odlučila je da se preda Afroditi i njenom gnevu. Pre nego što je stigla do hrama ljubavi uhvatile su je muškarčine, bezemljaši, koji su je tukli i mučili i za kosu vukući predali je Afroditi.

Afroditina osveta[uredi | uredi izvor]

Nakon što se jedno vreme iživljavala nad Psihom, te se smirila, Afrodita je Psihi zadala tri nemoguća zadatka. Kao prvo, trebalo je da raspodeli gomilu ječma, pšenice, prose, maka, graška i pasulja. Uz pomoć mrava koji su se sažalili njom, Psiha je uspela prvi zadatak. Mada je Afrodita bila sigurna da Psiha nije uspela bez pomoći, šta je mogla da učini?

Drugo, Psiha je trebalo da donese pahuljicu krzna od ovaca zlatnog runa (vidi Jason i Argonauti), što nisu uspevali ni najveći junaci. Psiha je bila razočarana, htela je da se baci u reku. Ova je ali opomenula i dala savet. Ovce zlatnog runa su dani zlovoljne i ubijaju svakog smrtnika koji im se približava, ali uveče su umorne. Kada krenu k reci da poju, na žbunju ostane ponešto krzna. To krzno Psiha da skupi i odnese Afroditi. Psiha je uspela i drugi zadatak, na nezadovoljstvo Afrodite.

Treće, Afrodita je zatražila da joj Psiha donese vodu iz reke Stiksa, koja teče u podzemlju i koju čuva zmaj, da ni sami bogovi nisu smeli da pristupe tom izvoru. Psiha je opet pala u očajanje. Ovoga puta pomogao joj je orao vrhovnog boga Zevsa ili Jupitera. Jednom je Eros pomogao Zevsu, sad mu se Zevs revanširao a da Eros nije ni znao. I tako je Psiha ispunila i treći zadatak.

Psiha u carstvu smrti[uredi | uredi izvor]

Ali Afroditin gnev nimalo se nije smirio. Imala je još jednu „molbu“. Zamolila je Psihu da siđe u ad, u carstvo mrtvih, kod Proserpine ili Persefone, supruge boga mrtvih, i donese kutiju lepote koja je Afroditi bila potrebna da navodno izleči ranjenog Erosa. Jedan opakan plan Afrodite, što malo naivna Psiha nije znala. Psiha je odmah pristala, i uz dobronamerne savete sišla je u ad, primila kutiju i ponovo napustila carstvo mrtvih. Ali iz čežnje k mužu i radoznalosti Psiha je otvorila kutiju Proserpine i odmah pala kao mrtva.

Eros budi Psihu[uredi | uredi izvor]

U međuvremenu Eros se oporavio i uspeo da pobegne iz pritvora koji mu je namestila majka. Dospeo je do Psihe koju je dalje voleo, proterao njen san i uz poljubac probudio je svoju dragu.

Erosova i Psihina svadba[uredi | uredi izvor]

Psiha je krenula k Afroditi, Eros k Zevsu. Vrhovni bog nije mogao da se odbrani Erosovog šarma. Kao kaznu za nepristojno ponašanje njegove majke, ali i zbog sopstvenih budalaština i šala i da im jednom bude kraj (i sam Zevs bio je više puta žrtva Erosovih strela), Eros je morao da se ženi. Ali za pomilovanje, Psiha je bila izabrana da veže neobuzdanog Erosa. Pred saborom bogova Eros i Psiha su venčani. Psiha je dobila besmrtnost i primljena na nebesa.

Dete koje je Psiha nosila pod srcem beše devojčica. U jezicima smrtnika dobila je ime Hedona ili Voluptas, što znači veselje i zadovoljstvo, ali i naslada ili sladostrašće.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Eros and Psyche”. Greeka. Pristupljeno 16. 1. 2021. (jezik: engleski)
  2. ^ „https://classicalwisdom.com/mythology/psyche-and-cupid-mythologys-greatest-love-story/”. Classical Wisdom. Pristupljeno 16. 1. 2021.  Spoljašnja veza u |title= (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]