Žan Stablenski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Žan Stablenski
Stablenski na Tur de Fransu 1963.
Lični podaci
Puno imeŽan Stablevski
Datum rođenja(1932-05-21)21. maj 1932..
Mesto rođenjaTen-Sen-Eman, Francuska
Datum smrti22. jul 2007.(2007-07-22) (75 god.)
Mesto smrtiLil, Francuska
DržavljanstvoFrancuska
Timske informacije
Trenutni tim
završio karijeru
Disciplinadrumski
Tip vozačabrdaš
Profesionalna karijera
1953—1955Žiten—itkinson
1956Eljet—poten
1956—1959Esor—leroa
1960—1961Eljet—finsek
1962—1964Sen Rafael—eljet
1965—1966Ford frans—žiten
1967BIK
1968Mersije—itkinson
Menadžerska karijera
1969—1972Sonolor—ležun
1973Sonolor
1974Sonolor—žiten
1975Žiten—kampanjolo
Uspesi
Vuelta a Espanja
Vuelta a Espanja1 (1958)
Klasici
Amstel gold rejs1 (1966)
Prvenstva
Svetski šampion
(drumska trka)
1 (1962)
Nacionalni šampion
(vožnja na hronometar)
4 (1960, 1962, 1963, 1964)
Druge trke
Pariz—Brisel 1 (1963)
Tur of Belgijum 1 (1965)
Nagrade i medalje
Osvojene medalje
Predstavljajući Francuska Francusku
Drumski biciklizam
Svjetsko prvenstvo
Zlatna medalja — prvo mesto Salo di Garda 1962. Drumska trka
Ažurirano: 14. avgust 2016.

Žan Stablevski (franc. Jean Stablewski) poznat kao Žan Stablenski (franc. Jean Stablinski; 21. maj 1932. — 22. jul 2007) bivši je francuski profesionalni biciklista u periodu od 1953. do 1968. Najveći uspesi su mu osvajanje Vuelta a Espanje 1958. godine, [[Svetsko drumsko prvenstvo UCI — drumska trka za muškarce|svetskog prvenstva u drumskoj vožnji 1962 i Amstel gold rejsa 1966. U karijeri je ostvario 105 pobeda.

Detinjstvo i amaterska karijera[uredi | uredi izvor]

Žan Stablenski je bio sin poljskih migranata sa severa Francuske. Otac mu je umro u nesreći na poslu i Žan je, sa 14 godina, počeo da radi u rudniku, da bi obezbedio prihod za svoju porodicu. U to doba je osvojio bicikl na takmičenju u harmonici. Legenda kaže da je njegova majka bila nezadovoljna hbog Žanovog novog hobija i oštetila mu je bicikl.

Žan, tada i dalje poznat kao Stablevski, postao je naturalizovani Francuz sa 16 godina i tada je vozio svoje prve trke. Tokom trke Mira, novinar je greškom napisao njegovo prezime Stablenski umesto Stablevski i u ostatku karijere ostao je poznat kao Stablenski.

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

Profesionalnu karijeru počeo je 1952. sa 21 godinom i do 1967. vozio je uvek u istom timu sa Žakom Anketilom. Prve godine ostvario je pet pobeda na trkama u Francuskoj, a 1954. vozio je prvi put Tur de Frans. Jedinu pobedu ostvario je na trci Pariz—Burž. 1955. osvojio je trku Pariz—Valensijen, a Tur de Frans je završio na 35 mestu. 1957. ostvario je 13 pobeda, uključujući i etapu 12 na Tur de Fransu, gde je bio pomoćnik Žaku Anketilu, koji je osvojio Tur.

Godine 1958, ostvario je najveći uspeh, osvojio je Vuelta a Espanju, uz jednu etapnu pobedu. Nacionalno prvenstvo je osvojio četiri puta, a još dva puta je bio drugi. 1962. je osvojio po etapu na Vuelta a Espanji i Tur de Fransu, a zatim i svetsko prvenstvo. 1963. osvojio je prestižni klasik Pariz—Brisel. 1965. je ostvario 14 pobeda, uključujući i Tur Belgije, a na Điro di Lombardiji završio je treći. 1966. osvojio je prvo izdanje klasika Amstel gold rejs. Stablenski je na cilj došao sa još dva suvozača i pobedio je u sprintu. 1967. osvojio je po etapu na Điro d’Italiji i Tur de Fransu, a zadnju pobedu u karijeri ostvario je 1968. godine, osvojio je Kriterijum Denin, u Francuskoj.

Stablenski je bio pomoćnik Anketilu tokom svih pet pobeda na Tur de Fransu, a napustio ga je kada je ovaj napisao seriju članaka za novine, a za jedan od njih je Stablenski mislio da kritikuje njega, iako mu je posvetio celu karijeru. Njih dvojica su retko razgovarali posle toga i Stablenski je prešao u tim u kojem je lider bio Anketilov najveći rival, Remon Pulidor. Dvaput je bio suspendovan zbog dopinga.

Kraj karijere i privatni život[uredi | uredi izvor]

Stablenski je karijeru završio 1968. nakon čega je bio sportski direktor u timu Sonolar, gde je doveo Lusjena Van Impea i Bernara Inoa, kao mlade anonimuse.

Njegov sin, Žak Stablenski je takođe bio profesionalni biciklista, ali nije dostigao očeve uspehe.

Stablenski nije prestao da vozi bicikl sve dok se nije razboleo. Kako je rekao, nikad nije stavljao bocu za vodu kad je vozio bicikl iz zadovoljstva. Postao je član "prijatelja Pariz—Rubea", entuzijazista i radnika na prolećnim klasicima.

Umro je nakon duge bolesti 22. jula 2007.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]