Žarko Komanin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Žarko Komanin
Datum rođenja(1935-12-03)3. decembar 1935.
Mesto rođenjaNikšićKraljevina Jugoslavija
Datum smrti26. jun 2010.(2010-06-26) (74 god.)
Mesto smrtiBeogradSrbija

Žarko Komanin (Nikšić, 3. decembar 1935[1]Beograd, 26. jun 2010[2]) bio je srpski književnik i pisac. Pravo prezime mu je Jovanović.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Srpski književnik Žarko Komanin rođen je 3. decembra 1935. godine u selu Drenovštica, srez Nikšićki, u učiteljskoj porodici. Gimnaziju je završio u Nikšiću 1954, a Filozofski fakultet (Grupa za jugoslovensku i svetsku književnost) u Beogradu[1] 1960. godine.

Od 1960. do 1962. radio je kao dramaturg u beogradskom Savremenom pozorištu. Od 1964. do 1969. radio je kao referent za kulturu u Glavnom odboru SSRN Srbije, a od 1969. do 1974. kao profesionalni pozorišni kritičar Večernjih novosti, gde je počeo da objavljuje pozorišne kritike još 1964. i do 1972. potpisivao ih imenom Žarko Jovanović. Od 1974. do 1978. je bio u statusu slobodnog umetnika, a 1979. se zaposlio kao dramaturg u Narodnom pozorištu u Beogradu, gde je ostao do penzionisanja, 2001. godine.

Aktivno se zalagao za očuvanje državnog zajedništva Srbije i Crne Gore u okviru nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije (1992-2003), a potom i u okviru Državne zajednice Srbije i Crne Gore (2003-2006). Početkom 2005. godine, postao je jedan od osnivača Pokreta za evropsku državnu zajednicu Srbije i Crne Gore u Srbiji.[3]

Žarko Komanin preminuo je u Beogradu, 26. juna 2010, a sahranjen je u Nikšiću.[2]

Književno djelo[uredi | uredi izvor]

U književnoj javnosti Komanin se oglasio pričom „Bjegunac“, objavljenom u „Studentu“ 1956. godine. Književno delo Žarka Komanina obuhvata romane i dramu, kao i filmske scenarije i dramatizacije. Godine 1972. zabranjena mu je drama „Pelinovo“ u Crnogorskom narodnom pozorištu, i ni do danas nije igrana u Podgorici. Dela su mu prevođena na francuski („Prestupna godina“) ruski („Provalije“), slovački („Kolijevka“) i makedonski jezik („Pelinovo“).

Drame su mu izvođene u skoro svim pozorištima srpskog jezičkog područja: Beogradu, Podgorici, Zenici, Prištini, Kragujevcu, Zaječaru, Zrenjaninu, Subitici, Novom Sadu, Mostaru, Zagrebu i Skoplju, zatim na scenama velikog broja amaterskih pozorišta u bivšoj Jugoslaviji i sadašnjoj Srbiji i Crnoj Gori.

Komanin je objavio sledeća dela: „Prorok“, drama, Beograd, 1969; „Pelinovo“, drama, Beograd, 1972; „Ognjiše“, drama, Beograd, 1973; „Kolijevka“, roman, Beograd, 1976, 1977, 1982, 1991, 1992, 1994; „Kostanići“, roman, Beograd, 1978, 1991; „Provalije“, roman, Beograd, 1979, 1989; „Prestupna godina“, roman, Beograd, 1982, 1983, 1991, 1994; „Timočka buna“, drama, 1983; „Vožd Karađorđe i knez Miloš“, drama, Beograd, 1994; „Gospod nad vojskama“, roman, Beograd, 1995, 2001; „Godo je došao po svoje“, drama, Beograd, 2002; „Zakopano i otkopano“, priče, Beograd, 2002; „Ako te zaboravim, moj oče“, roman, Beograd, kolo SKZ za 2005. godinu. Autor je scenarija za film „Jovana Lukina“.

O književnom delu Žarka Komanina objavljena je knjiga, čiji je autor Miloš Jevtić, „Pelin Žarka Komanina“, Beograd, 2005, kao i zbornik radova „Ako te zaboravim, moj oče“, urednik: Jovan Delić, Novi Sad, 2011. [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] [11] [12]

Reference[uredi | uredi izvor]