Pređi na sadržaj

Zadarski mir

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zapadni Balkan nakon Zadarskog mira

Mir u Zadru zaključen je 18. februara 1358. godine između Mletačke republike i Ugarske. Njime je završen Drugi mletački rat. Zadarskim mirom Ugarska je istisla Veneciju iz istočnog Jadrana. Venecija se morala određi svojih poseda u Dalmaciji, a Dubrovnik je priznao vrhovnu vlast ugarskog kralja.

Mir[uredi | uredi izvor]

Lajoš I stupa na ugarski presto 1342. godine nasledivši svoga oca Karla Roberta. Godine 1345. izbio je ustanak Zadrana protiv Mletačke republike koja opseda grad. Vojska koju je Lajoš poslao nije bila dovoljno snažna da oslobodi Zadar. Ugarska vojska teško je poražena 1346. godine te je Zadar vraćen pod mletačku vlast. Lajoš sa Mlečanima 1348. godine sklapa mir na osam godina. To vreme je iskoristio da ojača svoju vlast u jugozapadnim ugarskim pokrajinama. Istivremeno je ojačao svoj uticaj u Bosni ženidbom sa Jelisavetom, ćerkom Stjepana II Kotromanića (1353). Lajoš je 1353. godine pregovarao sa Mlečanima oko ustupanja obale za 5000 dukata godišnje, ali je to sprečio njegov brat Stjepan. Lajoš je 1356. godine prikupio veliku krstašku vojsku za napad na Srpsko carstvo, ali ju je neočekivano uputio na Mletačku. Time je otpočeo Drugi mletački rat. Lajoš je provalio u severnu Italiju i nametnuo Mletačkoj rat na sopstvenoj teritoriji ugrožavajući čak i samu neprijateljsku prestonicu. Splićani i Trogirani su leta 1357. godine zbacili mletačku vlast, a iste godine ugarska vojska ulazi u Šibenik i kreće prema Zadru. Vojska je uspela da uđe u grad zahvaljujući građanima koji su noću prebacili konopce preko zidina. Mlečani su isterani iz čitave Dalmacije. Time je rat završen.

Zadarski mir zaključen je 18. februara 1358. godine u crkvi Svetog Franje Asiškog u Zadru. Lajoš je čitavu Dalmaciju vratio pod ugarsku upravu, a Mletačka se odrekla dalmatinskog kopna i svih ostrva od Kvarnera do Drača. Mletački dužd odrekao se titule "hrvatskog i dalmatinskog hercega". Dubrovnik je stupio u pregovore sa ugarskim dvorom. Višegradskim ugovorom Dubrovnik je postao deo Ugarske kraljevine sa potpunom autonomijom. Od 1358. godine koristi se naziv "Dubrovačka republika" za državu sa centrom u Dubrovniku. Lajoš je između 1378. i 1381. godine ponovo ratovao sa Venecijom (Treći mletački rat) zbog mletačkog ometanja trgovine na Jadranu. Mlečani privremeno zauzimaju Kotor koji je 1371. godine prihvatio vrhovnu vlast Ugarske. Takođe je osvojen i Šibenik i Rab. Nakon poraza u bici sa đenovljanskom flotom, zaključen je mir u Torinu. Mirom u Torinu Mlečani su priznali odredbe Zadarskog mira i obavezali su se na plaćanje 7000 dukata ugarskom kralju. Takođe su morali vratiti Kotor.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]