Pređi na sadržaj

Zamčići

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Severoistočna Nemačka oko 1000. n.e. Zamčići (Zamczycy) su živeli oko jezera Ripin

Zamčići (nem. Zamzizi; polj. Zamczycy; rus. Замчичи) su bili zapadnoslovensko pleme,[1] deo plemenskog saveza Ljutića.[2][3][4] Živeli su oko jezera Ripin, na severozapadu današnje nemačke države Brandenburg. Nejasno je da li su plemena Zamčići i Zemčići bili dva posebna plemena ili jedno, čije je ime u različitim izvorima drugačije zapisano.

Zamčići su se graničili sa Rečanima na istoku, Došanima na zapadu, dok su ih šumovita područja, na severu, odvajala od Retara, i na jugu, od Havoljana. Zamčići su verovatno bili slabo povezani sa Havoljanima i njihovim svetilištem u Brandenburgu.

Najkasnije od početka 10. veka politički centar Zamčića je verovatno bio kneževski zamak na ostrvu Pogenverder u jezeru Ripin (Slavenburg Ripin). Na suprotnoj obali, u mestu Alt Ripin, postojalo je njihovo naselje. Još jedno kultno središte Zamčića je verovatno bilo utvrđenje Altfrisak na ostrvu u jezeru Buc Ze, u čijoj blizini je pronađena drvena figura slovenskog boga. Na zapadnoj obali jezera Ripin nalazio se još jedan njihov zamak, Treskov. U drugoj polovini 12. veka njihova zemlja je došla pod nemačku vlast, nakon čega je u njoj počelo naseljavanje Nemaca. Oko 1214. godine u ovoj oblasti uspostavljeno je vojvodstvo Ripin.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ V.N. Bodruhin. Slavяne i nemcы v istorii Brandenburga, X-XIII vv. — VNU, 2000. — 107 s.
  2. ^ Slavia Occidentalis. — Poznań, 1998. — T. 55.
  3. ^ Jerzy Strzelczyk. Słowiańszczyzna połabska między niemcami a Polską. — Poznan: UAM, 1981. — 302 s
  4. ^ Ruppin. In: Gerd Heinrich (Hrsg.): Handbuch der historischen Stätten Deutschlands. Band 10: Berlin und Brandenburg (= Kröners Taschenausgabe. Band 311). 2., verbesserte und erweiterte Auflage. Kröner, Stuttgart 1985, ISBN 3-520-31102-X.