Pređi na sadržaj

Zastava M91

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zastava M91
Vrstaantimaterijalna puška
PorijekloŠablon:Podaci o zastavi srbija
Upotreba
Upotreba u Srbija
Bojno djelovanjeRaspad Jugoslavije
Proizvodnja
ProizvođačZastava Oružje
Specifikacije
Masa5,150 kg
Dužina1200 mm
Dužina cijevi620 mm
Kalibar7,62x54R, 7,62x51 mm
Vrsta operacijegas
Način dejstvapoluautomatski
Brzina zrna790 m/s
Maks. ef. domet1000 m
Magacin10 metaka
Nišanoptički

Zastava M91 je poluautomatska snajperska puška zasnovana na kalašnjikovom principu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

"Srednji" metak Jelizarova i Seminima nije odgovarao taktičko-tehničkim zahtjevima snajpera, pa su domaći konstruktori ovaj tip oružja razvijali za staru municiju 7,92h57mm. Diskontinuitet u kalibru domaćeg snajperskog oružja predstavlja jedino poluautomatska puška M91, što je značilo a se nakon pola vijeka vraća stari ruski metak 7,62h54 mmR 1908/1930. Domaći snajper 7,92 M76, predstavljao je lakše rješenje jer se bazirao na municiji sa žlijebom. Na njemu je je zadržano rješenje automatske puške M70 prilagođeno specifičnim tehničko-taktičkim zahtjevima za precizno oružje, te zahtjevima koji su proizlazili iz impulsa metka 7,92h57mm. Najveća je pažnja usmjerena na barutne gasove i konstrukciju cijevi. Kod standardnih pušaka, dio gasova, koji je potiskivao klip, napuštao je kanal cijevi nakon prolaska zrna preko baze otvora gasne komore. U cijevi bi došlo da naglog pada pritiska, iako se zrno još kretalo kanalom. Kod standardnog streljačkog oružja ovaj gubitak je zanemarljiv, ali kod snajperske puške, uticao je na preciznost. Odvod gasova u regulator trebalo je odgoditi sve dok zrno potpuno ne napusti cijev (kritično vrijeme odlaganja je bilo 0,5 milisekundi). Konstrukciju same cijevi, odnosno, koničnost je trebalo prilagoditi krivoj pritisaka. Nakon više hiljada mjerenja ustanovljeno je da optimalna koničnost iznosi svega 0,01 milimetar. Konačno, u gasnu komoru ugrađen je regulator gasova. Imao je tri otvora različitih prečnika i tri "prozora" obilježenima brojevima "1", "2", "3" (prema veličini prečnika). Postavljanjem regulatora u određeni položaj, regulisala se količina protoka gasova. Položaj "2" se koristio pri normalnoj temperaturi, položaj "1" za vrijeme visokih temperatura, a "3" do ispaljenja prvih 300 metaka.[1]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Cijev ove puške je nastala metodom hladnog kovanja, a unutrašnjost je hromirana.[2] Kod ove puške, konstrukcija čahure diktirala je dodatne zahtjeve; morala se mijenjati konfiguracija čela ležišta metka i riješiti problem izbacivanja čahura. "Zastavin" tim predvođen Marinkom Petrovićem i Jovanom Maleševićem riješio je sve probleme. Za M91 je izrađen prigušivač zvuka, koji nivo buke umanjuje za 12 decibela.[1] Ergonomija kundaka pruža bezbedan i ugodan položaj strijelca tokom gađanja. Mehanički nišan sa tricijumskim cjevčicama omogućavaju nišanjenje pri slaboj vidljivosti.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Oružje Online | Istorija - Naoružanje - Vojska”. Oružje Online (na jeziku: srpski). 2019-04-23. Pristupljeno 2019-09-07. 
  2. ^ a b „Snajperska puška M91”. www.zastava-arms.rs (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 28. 08. 2019. g. Pristupljeno 2019-09-07. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]