Zatvor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Teodor Leopold Veler, „zatvorska poseta”
Zatvorenik
Zindan (tradicionalni centralnoazijski zatvor) u Rusiji, na snimku Sergeja Prokudin-Gorskog između 1905. i 1915. godine.
Karta sveta koja prikazuje broj zatvorenika na 100.000 građana, prema zemlji. Sjedinjene Države imaju najveću zatvorsku populaciju na svetu i najvišu svetsku stopu zatvaranja po glavi stanovnika.[1][2]

Zatvor je ustanova gde se izvršavaju zatvorske kazne po pravosnažnoj i izvršnoj presudi suda.[3] U zatvoru se čoveku ograničava sloboda u onoj meri u kojoj je to neophodno da bi se ostvarila svrha kažnjavanja. Glavne službe u zatvorima su služba za obezbeđenje i služba za prevaspitanje. Nauka koja se bavi zatvorskim sistemima naziva se penologija. Lice koje izdržava zatvorsku kaznu naziva se zatvorenik. Pored formalnog zatvorskog sistema u svakom zatvoru postoji i neformalni zatvorski sistem koji stvaraju osuđena lica.

U američkom engleskom jeziku termini prison i jail imaju odvojene definicije, mada se to uvek ne odražava u svakodnevnom govoru.[4] Zatvor ili kaznionica služi za držanje ljudi na duže vremenske periode, na primer dugi niz godina, i njima upravlja državna ili savezna vlada. Svrha pritvora je zatvaranje ljude na kraće vremenske periode (npr. zbog kraćih kazni ili pritvora pre suđenja) i njima obično upravlja lokalna vlada. Izvan Severne Amerike, ovi termini često imaju isto značenje.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Antički i srednjovekovni[uredi | uredi izvor]

Upotreba zatvora može se pratiti do uspona države kao oblika društvene organizacije. S skladu sa dolaskom države je bio i razvoj pisanog jezika, koji je omogućio stvaranje formalizovanih pravnih kodeksa kao službenih smernica za društvo. Najpoznatiji od ovih ranih pravnih kodeksa je Hamurabijev zakonik, napisan u Vavilonu oko 1750. godine pre nove ere. Kazne za kršenje zakona iz Hamurabijevog zakonika bile su skoro isključivo usredsređene na koncept lex talionis („zakon odmazde”), pri čemu su ljudi bili kažnjavani kao oblik osvete, često od samih žrtava. Ovaj pojam kazne kao osvete ili odmazde može se naći i u mnogim drugim pravnim kodeksima iz ranih civilizacija, uključujući drevne sumerske zakonike, indijski Manusmriti (Manava Darma Sastra), Hermes Trismegist u Egiptu i izraelitski Mozesov zakon.[5]

Uobičajena kazna u ranoj modernoj Evropi bila je galeotstvo. Ovde prikazana galija pripadala je mediteranskoj floti Luja XIV, oko 1694.

Neki starogrčki filozofi, poput Platona, počeli su da razvijaju ideje o upotrebi kazne za reformu prestupnika umesto da je jednostavno koriste zbog nje same. Zatvor kao kazna prvobitno se koristio za one koji nisu mogli priuštiti da plate svoje kazne. Na kraju, pošto osiromašeni Atinjani nisu mogli da plate svoje kazne, što je dovelo do neodređeno dugih robija, uspostavljeni su vremenski rokovi.[6] Zatvor u drevnoj Atini bio je poznat kao desmoterion („mesto lanaca“).[7]

Rimljani su među prvima koristili zatvore kao oblik kazne, a ne samo kao pritvor. Za smeštaj zatvorenika korišteni su različiti postojeći objekti, poput metalnih kaveza, podruma javnih zgrada i kamenoloma. Jedan od najistaknutijih rimskih zatvora bio je Mamertinski zatvor, osnovan oko 640. godine p.n.e. po nalogu Anka Marcija. Mamertinski zatvor se nalazio u kanalizacionom sistemu ispod starog Rima i sadržavao je veliku mrežu tamnica u kojima su zatvorenici držani u bednim uslovima,[8] zagađenim ljudskim otpadom. Prisilni rad na projektima javnih radova takođe je bio uobičajen oblik kažnjavanja. U mnogim slučajevima, građani su osuđivani na ropstvo, često u ergastuli (primitivnom obliku zatvora u kojem su buntovni robovi bili vezani lancima za radne stolove i obavljali teške poslove).

Tokom srednjeg veka u Evropi, dvorci, tvrđave i podrumi javnih zgrada često su se koristili kao privremeni zatvori. Posedovanje prava i mogućnost zatvaranja građana, međutim, davalo je legitimitet zvaničnicima na svim nivoima vlasti, od kraljeva preko regionalnih dvorova do gradskih veća; a mogućnost da neko bude zatvoren ili ubijen služila je kao oznaka onoga ko je u društvu posedovao moć ili autoritet nad drugima.[9] Još jedna uobičajena kazna bila je osuđivanje ljudi na galijsko ropstvo, koje je uključivalo vezivanje zatvorenika na dno brodova i prisiljavanje na veslanje na pomorskim ili trgovačkim plovilima.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Highest to Lowest. World Prison Brief. International Centre for Prison Studies. Use dropdown menu to choose lists of countries by region, or the whole world. Use menu to select highest-to-lowest lists of prison population totals, prison population rates, percentage of pre-trial detainees / remand prisoners, percentage of female prisoners, percentage of foreign prisoners, and occupancy ratio. Column headings in tables can be clicked to reorder columns lowest to highest, or alphabetically. For detailed info for each country go to the World Prison Brief main page and click on the map links and/or the sidebar links to get to the region and country desired.
  2. ^ Holland, Joshua (16. 12. 2013). „Land of the Free? US Has 25 Percent of the World's Prisoners”. Pristupljeno 29. 12. 2013. 
  3. ^ Douglas Harper (2001—2013). „Prison”. Online Etymology Dictionary. Douglas Harper. Arhivirano iz originala 9. 9. 2013. g. Pristupljeno 28. 6. 2013. 
  4. ^ Larson, Aaron (5. 6. 2017). „What is the Difference Between Jail and Prison”. ExpertLaw. Arhivirano iz originala 27. 8. 2017. g. Pristupljeno 25. 7. 2017. 
  5. ^ Welch, Michael (2004). „A Social History of Punishment and Corrections”. Corrections: A Critical Approach. McGraw-Hill. ISBN 978-0-07-281723-2. 
  6. ^ Allen, Danielle S. „Punishment in Ancient Athens”. Harvard University, Center for Hellenic Studies. Arhivirano iz originala 2013-12-03. g. 
  7. ^ Roth, Michael P. (2006). Prisons and Prison Systems: A Global Encyclopedia. Greenwood Publishing. str. xxvi. ISBN 9780313328565. Arhivirano iz originala 2016-05-15. g. 
  8. ^ Lopes, Jenna (2002). „There's Got to Be a Better Way: Retribution vs. Restoration”. Osprey Journal of Ideals and Inquiry. II: 53. Arhivirano iz originala 8. 8. 2017. g. Pristupljeno 25. 7. 2017. 
  9. ^ Turning, Patricia (2012). „Competition for the Prisoner's Body: Wardens and Jailers in Fourteenth-Century Southern France”. Ur.: Classen, Albrecht; Scarborough, Connie. Crime and Punishment in the Middle Ages and Early Modern Age: Mental-Historical Investigations of Basic Human Problems and Social Responses. Walter de Gruyter. str. 285. ISBN 978-3-11-029458-3. Arhivirano iz originala 2016-06-03. g. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]