Zauzimanje Luganska

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zauzimanje Luganska
Deo Proruskih nemira u Ukrajini 2014. i Rata u Donbasu

Okupacija zgrade Službe bezbednosti Ukrajine u Lugansku
Vreme6.29. april 2014.
(3 sedmice i 2 dana)
Mesto
Ishod

Pobeda proruskih snaga

Sukobljene strane
Ukrajina
Luganska Narodna Republika
Komandanti i vođe
Mihail Bolostkič
Jevgeni Mojsjuh
Oleg Kuzminih
Valeri Rud
Ruslan Prusov
Dmitro Jaroš
Aleksandar Haritonov
Igor Plotnicki
Leonid Pasečnik
Sergej Kozlov
Žrtve i gubici
Desetine povređenih Desetine povređenih

Zauzimanje Luganska je rezultat eskalacije Proruskih protesta u Ukrajini 2014. čime su započeli oružani sukobi u Donbasu paralelno sa sukobima u Donjecku.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Tokom perioda Evromajdana, stanovnici Luganske oblasti i njen guverner Vladimir Pristjuk podržavali su ukrajinskog predsednika Viktora Janukoviča i njegovu vladu. Ipak, već 24. novembra 2013. na trgu kod spomenika Tarasu Ševčenku održan je mali miting podrške evropskim integracijama[1], čiji su se učesnici sukobili sa donskim kozacima iz Stanicije-Luganske[2]. Pristalice evropskih integracija su 1. decembra nastavile pikete u centru Luganska pod sloganom „Daj ostavku Janukoviču!“[3].

Dana 25. januara 2014. godine u Lugansku je na inicijativu Partije regiona održan masovni miting podrške delovanju predsednika Janukoviča[4]. Kako se situacija u Kijevu zahuktavala, nestabilnost je rasla i u regionu Luganska. Regionalna uprava je 27. januara pozvala građane da formiraju jedinice za samoodbranu za borbu protiv „ekstremista“ iz redova pristalica Evromajdana, koji bi mogli da zauzmu administrativne zgrade[5].

22. februara, nakon što je Vrhovna Rada uklonila Viktora Janukoviča sa rukovodstva zemlje, pristalice Evromajdana pokušale su da upadnu u zgradu regionalne administracije[6]. Incidentu je prethodio okršaj pristalica Evromajdana i aktivista Luganske garde[7]. Naoružani borci Berkuta stigli su na mesto sukoba. Tri osobe su zadobile prostrelne rane tokom sukoba[8][9][10].

Protesti na Istoku Ukrajine[uredi | uredi izvor]

Prvi talas[uredi | uredi izvor]

Miting u Lugansku 1 marta.

U Lugansku je 1. marta održan miting protiv nove vlasti na kome je učestvovalo oko 10 hiljada ljudi[11][12]. Zastava Rusije je istaknuta nad zgradom Regionalne državne uprave (OGA)[13].

2. marta je takođe održan miting koji je zahtevao usvajanje rezolucije u kojoj se navodi da Luganska oblast ne priznaje novu vladu i smatra da je regionalni savet jedini legitimni organ, koji se obraća Rusiji za podršku, a takođe zahteva zabrana „političkih partija i javnih organizacija profašističkog i neonacističkog ubeđenja koje krše zakonodavstvo Ukrajine“: UNA-UNSO, VO „Svoboda“, SNA, „Desni sektor“, „Trident“, „Patriot Ukrajine“, „Beli čekić” i drugi[14]. Oblasni savet Luganska usvojio je ovu odluku i uputio je Vrhovnoj radi Ukrajine. Tokom mitinga, aktivisti su zauzeli zgradu Regionalnog saveta[15].

5. marta održan je novi višehiljadni miting na kome je izabran „narodni guverner Luganske oblasti“ – Aleksandar Haritonov, koji je predložio da izabere sopstvenu vladu – Narodno veće Luganske oblasti. Odlučeno je i da se za 30. mart raspiše narodni referendum o federalizaciji na osnovu Zakona o lokalnim referendumima[16].

9. marta je održan miting koji je okupio oko 3 hiljade ljudi pod ruskim zastavama zahtevajući referendum o samoopredeljenju Luganske oblasti. Zaplenjena je zgrada Regionalne državne uprave nad kojom je podignuta ruska zastava. Guverner Mihail Bolotskih, koga su imenovale centralne vlasti, bio je primoran da napiše ostavku. Do večeri je broj demonstranata dostigao 10.000[17].

Razbijanje antimajdana[uredi | uredi izvor]

Oleg Ljaško, koji je stigao u grad, priveo je 10. marta jednog od organizatora proruskih protesta, šefa organizacije Mlada garda, poslanika Luganskog regionalnog saveta iz Partije regiona Arsena Klinčajeva. Zgrada Luganske oblasne državne uprave. Ljaško i njegovi militanti zgrabili su Klinčajeva pravo u kancelariji načelnika Uprave unutrašnjih poslova Guslavskog, vezali mu lisice i naterali ga da se obrati učesnicima napada na Lugansku oblasnu državnu administraciju sa zahtevom da napusti zgradu[18]. Međutim, uveče istog dana Klinčajev je već bio slobodan i obećao je Ljašku da će sledeći put dobiti metak u čelo[19]. Dana 11. marta, Klinčajev je priveden i odveden u istražni pritvor od strane sada zvaničnih službenika SBU[20]. Dana 13. marta, SBU je takođe privela Aleksandra Haritonova[21][22].

22. marta održan je masovni miting. Ljudi su držali postere „Janukovič je naš predsednik“, „Mi nismo tituški. Mi smo narod“, „Ne šovinizmu“[23]. U noći sa 29. na 30. mart šatorski kamp protiv Majdana napale su nepoznate osobe. Grad je uništen, aktivisti Luganske garde su pretučeni, nekoliko ljudi je hospitalizovano[24].

Drugi talas protesta[uredi | uredi izvor]

30. marta u Lugansku u centru grada održan je veliki proruski miting na kome se okupilo oko 10 hiljada ljudi. Učesnici akcije sa zastavama Ruske Federacije, plakatima „Ukrajina je Rusija“, „Evropa je Sodoma i Gomora“, „Ruski je državni jezik“ usput su skandirali „Lugansk, ustani!“, „Rusija!“, „Ukrajina je Rusija“. Aktivisti su došli iz različitih delova grada; Prema rečima organizatora, ovo daje pravu predstavu o broju pristalica ideje o federalizaciji zemlje i pridruživanju Rusiji u Lugansku. Demonstranti su tražili da poslanici svih nivoa priznaju centralnu vladu i guvernera Luganske oblasti kao nezakonite, protivili su se snižavanju socijalnih standarda, tražili oslobađanje Arsena Klinčajeva i Aleksandra Haritonova[25][26].

Početak sukoba[uredi | uredi izvor]

Spoljašnji video-zapis
Videoreportaži Grэma Fillipsa
Lюdi pered zdaniem SBU skandiruюt «Referendum!», 10 aprelя
Žiteli Luganska vыnudili miliciю pokinutь zdanie SBU, 29 aprelя
Žiteli Luganska na ploщadi pered zdaniem administracii, 29 aprelя

Preuzimanje državnih institucija[uredi | uredi izvor]

Odeljenje SBU u oblasti Lugansk objavilo je 5. aprila hapšenje 15 aktivista koji su „planirali da preuzmu vlast u regionu“. Prema izveštaju, zaplenjeno je 300 jurišnih pušaka, 1 protivtenkovski bacač granata, 5 pištolja, veliki broj granata, molotovljevih koktela, značajna količina glatke cevi i oštrice[27][28].

Dana 6. aprila, posle još jednog mitinga na trgu, oko hiljadu učesnika je zauzelo zgradu SBU u Lugansku pod zastavama Ruske Federacije, Vazdušno-desantnih snaga, Ratne mornarice Rusije, tražeći oslobađanje uhapšenih aktivista „Vojska Jugoistoka“. Uprkos ispunjenju zahteva demonstranata — privedeni su pušteni dan ranije[29] — napad na zgradu SBU je nastavljen. Nakon zauzimanja objekta, otvorena je oružarnica i počela je podela oružja, uključujući i ono oduzeto dan ranije. Saopšteno je da mu je general Aleksandar Petrulevič, koga je Turčinov postavio za načelnika odeljenja SBU 10. marta[30], dozvolio da uzme oružje i izdao pancire[31] (kasnije je tvrdio da nije dao ključ od oružarnica i otvorena je „specijalnim sekačem“ bez njega[22]).

Proruski aktivisti su 7. aprila blokirali Sovjetsku ulicu ispred zgrade SBU zaplenjene dan ranije sa barikadama građevinskog otpada, automobilskih guma i bodljikave žice. Policija grada je stavljena u pripravnost, saobraćajna policija blokirala puteve ka centru grada. Ujedinjeni štab Jugoistočnog otpora[32] nalazio se u najzahvaćenijoj zgradi SBU. Aktivisti su od ukrajinskih vlasti zahtevali oslobađanje svih političkih zatvorenika, uključujući vođu „luganske garde” Aleksandra Haritonova i zamenika regionalnog saveta Arsena Klinčajeva, amnestiju svih „silovika” umešanih u događaje na Majdanu, kao i održavanje referenduma o samoopredeljenju regiona u Luganskoj oblasti[33]. Takođe je navedeno da će se, ako vlasti ne ispune ove zahteve, formirati „Parlament Luganske Republike“[34][35].

U gradu Krasni Luč, meštani (oko 25 ljudi) organizovali su svoje postove pored saobraćajne policije kako bi sprečili ulazak jedinica Nacionalne garde i boraca Desnog sektora u region[36]. U Rubižnu su meštani piketirali odeljenje gradske policije kako bi sprečili slanje lokalnih policajaca u Lugansk i sprečili moguće krvoproliće[37]. Bio je i miting u Antracitu.

U Lugansku su se 8. i 9. aprila ne samo javni aktivisti, već i roditelji i bliski rođaci pripadnika jedinice okupili na kapiji oba vojna kampa lokalnog puka unutrašnjih trupa. Glavni zahtev građana bio je da se spreči uključivanje ljudstva u bilo kakve vojne operacije protiv mirnih demonstranata. Komanda jedinice uveravala je građane da su vojnici u jedinici i da neće nigde otići osim na predviđenu pratnju. Ujutro 9. aprila izlazi su deblokirani, ali u blizini ostaje javna pošta koja prati kretanje vojne opreme[38].

Dana 10. aprila, u blizini grada Rovenki, lokalni stanovnici su blokirali put kako bi sprečili ukrajinsku vojnu tehniku da uđe u Lugansk. Prema rečima jednog od demonstranata, vojska je napustila Debaljcevo i krenula ka Lugansku. Na putu je stvorena javna pošta koja prati kretanje automobila[39].

Zajednički štab Jugoistočne vojske postavio je 11. aprila ultimatum Luganskom regionalnom savetu: da u narednih 10 sati sazove hitnu (vanrednu) sednicu na kojoj su poslanici dužni da proglase državni suverenitet. Luganske Narodne Republike i u roku od 10 dana održati referendum sa dva pitanja: 1. Vi ste „za“ ulazak Luganske Narodne Republike u sastav Ruske Federacije? 2. Da li ste „za“ ulazak Luganske Narodne Republike u Ukrajinu? Štab Jugoistočne armije odlučio je da se oružje preda samo onim vlastima koje su na referendumu izabrali građani Luganske oblasti[40].

Proruski aktivisti su 14. aprila održali miting kod zgrade Luganske oblasne državne administracije. Oleksij Čmulenko, član koordinacionog saveta Luganske oblasti, preneo je gubernatoru regiona zahteve demonstranata: da priznaju nelegitimnost novih ukrajinskih vlasti, da priznaju postojanje „narodnog pokreta“ kao legalno, i da oslobodi uhapšene proruske aktiviste. Rok za izvršenje ultimatuma je 16. april[41]. Prema pisanju medija, oko stotinu pobunjenika ostalo je u zgradi SBU[42].

Protesti u Lugansku. Natpis na plakatu: "Kad kurvini sinovi dođu na vlast, narod počinje pseći život".

Dana 16. aprila najavljeno je „ujedinjavanje“ jugoistočnih regiona u Federaciju jugoistoka Ukrajine, na čelu sa privremenim predsednikom Anatolijem Vizirom, koji je ranije bio predsednik Apelacionog suda Luganske oblasti, prema rezultatima. selektorske ankete. Takođe je najavljeno da će se Donjecka i Luganska narodna armija (samoodbrana) ujediniti u Nacionalnu armiju Jugoistoka i prelazak privrede Jugoistoka Ukrajine na rusku rublju[43][44]. Samoproglašeni predsednik se odmah obratio za pomoć Ruskoj Federaciji i uveo ustav iz 1996. godine i vanredno stanje na teritoriji „Federacije jugoistoka Ukrajine“ „da zaštiti stanovništvo od banderovskih neofašista“[45].

Dana 21. aprila na narodnom skupu Valerij Bolotov je izabran za narodnog guvernera oblasti[46].

Julija Timošenko je 24. aprila došla u Lugansk da pregovara sa SBU zauzela zgradu[47]. Takođe, pregovore sa proruskim aktivistima vodio je gradonačelnik grada Sergej Kravčenko[48].

27. aprila, na redovnom mitingu, u ime Koordinacionog narodnog veća proglašena je Luganska Narodna Republika[49][50].

Antiteroristička operacija i eskalacija u rat[uredi | uredi izvor]

Zarobljavanje Regionalne državne uprave i tužilaštva[uredi | uredi izvor]

Dana 29. aprila, nakon isteka ultimatuma koji je upućen vlastima, proruski aktivisti su ispunili obećanje i krenuli u akciju. Kolona od nekoliko hiljada ljudi krenula je u centar grada i zauzela zgradu područne uprave[51] i tužilaštva[52], kao i Uprave unutrašnjih poslova i televizijske kuće LOT. Službenici reda su dobili „životni hodnik“, a oni su dobrovoljno napustili zgradu koju su aktivisti zaplenili. Policajci su stavili Georgijevske trake i prešli na stranu demonstranata[53]. Posle pregovora sa aktivistima, načelnik regionalnog odeljenja Ministarstva unutrašnjih poslova je napisao ostavku[54].

Posledice[uredi | uredi izvor]

Proširenje geografije kretanja[uredi | uredi izvor]

Grupa boraca Jugoistočne armije izvršila je 26. aprila prepad na grad Stahanov, gde je blokirala GOVD i održala miting sa okupljenim stanovništvom, pozivajući ih da podrže ustanak[55].

Stotine lokalnog stanovništva, pristalica referenduma o samoopredeljenju regiona, došlo je 29. aprila u zgradu Okružnog veća Stanično-Luganska i zahtevalo da predsedavajući podnese ostavku. Ovaj uslov je odobren[56][57][57].

30. aprila u zgradu gradskog veća Alčevska ušlo je oko 30 protivnika zvanične vlasti, a na ulici je ostalo još oko 150-200 pristalica. Sa zgrade je uklonjena zastava Ukrajine, a nekoliko sati kasnije na jarbol je podignuta ruska zastava. Rukovodstvo Gradskog veća je ostalo na svojim poslovima i nastavilo da radi[58].

3. maja, nekoliko kamiona sa kozacima iz Kozačke nacionalne garde stiglo je u grad Antracit, preuzelo kontrolu nad gradskim većem, podiglo zastavu Donskih kozaka i počelo da okuplja dobrovoljce[59][60][61].

Referendum o samoopredeljenju[uredi | uredi izvor]

Dana 12. maja, u skladu sa rezultatima referenduma od 11. maja o samoopredeljenju Luganske Narodne Republike i na osnovu deklaracije o nezavisnosti od 28. aprila 2014. godine, proglašen je državni suverenitet Luganske Narodne Republike[62].

Napad na Luganski granični odred[uredi | uredi izvor]

U noći 2. juna oko 100 naoružanih ljudi stiglo je u štab Luganskog graničnog odreda i nastanilo se oko teritorije baze. Prvi napad malokalibarskim oružjem počeo je oko 4 sata ujutro i trajao je oko 40 minuta. Graničari su uspeli da odbiju napad. Teške borbe su nastavljene tokom celog dana. Trećeg juna situacija je bila mirnija, ali su pobunjenici nastavili da opsedaju bazu. Prema rečima predstavnika granične službe, među opsadnicima je bilo i kozaka.

Odeljenje državne granične službe je 4. juna objavilo premeštaj zaposlenih iz Luganska. Pobunjenici su zaplenili municiju u zgradi i dozvolili graničarima da odu[63].

Borbe kod Luganska[uredi | uredi izvor]

Posle zauzimanja grada Ščastja (14. juna), ukrajinska vojska se sa severa približila Lugansku. 17. juna 2014. godine izbile su žestoke borbe u selu Metalist, gde su stradali ruski novinari[64]. Povstancы zaяvili o treh uničtožennыh tankah protivnika[65]. Pobunjenici su prijavili tri uništena neprijateljska tenka[66]. Postupala informaciя o zahvate poselka Metallist ukrainskimi voennыmi[67]. Ukrajinska strana je potvrdila izveštaje o 4 ubijena na svojoj strani. Postojale su informacije o zauzimanju sela Metalist od strane ukrajinske vojske[67]

Pobunjenici su 14. juna oborili vojni transportni avion IL-76 koji je pripadao ukrajinskim oružanim snagama na aerodromu u Lugansku. Prema zvaničnim podacima, u njemu je poginulo 49 vojnika Oružanih snaga Ukrajine.

Dana 18. juna zaključeno je primirje za razmenu i sahranu tela poginulih[68].

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „V Luganske Evromaйdan sobral bolee 100 čelovek”. Arhivirano iz originala 02. 12. 2013. g. Pristupljeno 29. 04. 2014. 
  2. ^ Potёmkina A. (2013-11-25). „Lugansk evrointegracionnый: kazaki, gei i RPL”. Saйt «Politika». Arhivirano iz originala 2013-12-02. g. Pristupljeno 2013-11-25. 
  3. ^ „Luganskiй evromaйdan prodolžaetsя”. Informacionnoe agentstvo «OstroV». 2013-12-01. Pristupljeno 2013-12-01. 
  4. ^ «Ne pozvolim Maйdanu upravlяtь stranoй!»: v Luganske prošёl miting v podderžku vlasti (foto)
  5. ^ Lugansьka oblrada zaklikala meškancіv oblastі zahistiti mіscevu vladu vіd ekstremіstіv
  6. ^ V Luganske šturmuюt oblgosadministraciю, estь postradavšie
  7. ^ V centre Luganska sobiraюtsя vooružёnnыe lюdi
  8. ^ „V Luganske troe zaщitnikov OGA polučili ognestrelьnыe raneniя :: Polemika.com.ua”.  Arhivirano 2014-03-06 na sajtu Wayback Machine
  9. ^ Luganskie «UDARovcы» s palkami i v kaskah otvoevali sebe ploщadь u Tarasa Ševčenko // Novosti Luganska
  10. ^ „Opublikovano video popыtki šturma Luganskoй OGA. // Polemika.com.ua”.  Arhivirano 2014-03-04 na sajtu Wayback Machine
  11. ^ „V Luganske prošёl desяtitыsяčnый miting protiv novoй vlasti na Ukraine.”. Arhivirano iz originala 17. 07. 2014. g. Pristupljeno 29. 04. 2014. 
  12. ^ „V Luganske vozle zdaniя OGA podnяli rossiйskiй flag”. KorrespondenT.net. 1 marta 2014. Pristupljeno 2014-08-04.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  13. ^ Nad zdaniem administracii Luganska podnяli rossiйskiй flag
  14. ^ „Rešenie Luganskogo oblsoveta «Ob obraщenii deputatov Luganskogo oblastnogo soveta»”. Luganskiй oblastnoй sovet. 2014-03-02. Arhivirano iz originala 2014-03-03. g. Pristupljeno 2014-10-25. 
  15. ^ V Luganske učastniki «russkoй vesnы» zahvatili OGA i prosяt u Putina vvesti voйska
  16. ^ V Luganske na mitinge izbrali «narodnogo gubernatora»
  17. ^ „Po «koridoru pozora». Žitelji Luganska zahvatili OGA i otpravili v otstavku naznačennogo iz Kieva gubernatora”.  Arhivirano 2014-03-10 na sajtu Wayback Machine
  18. ^ Lяško 10 marta v Luganske zaderžal lidera prorossiйskoй organizacii VIDEO «Informing». Informiruem o glavnom
  19. ^ Klіnčaєv pіslя nočі z Lяškom: nastupnogo razu vіn otrimaє kulю v lob — Korrespondent.net
  20. ^ SBU zatrimala lіdera lugansьkih separatistіv Klіnčaєva | Ukraїnsьka pravda
  21. ^ ITAR-TASS: Meždunarodnaя panorama — Na Ukraine zaderžan lider organizacii «Luganskaя gvardiя» Aleksandr Haritonov
  22. ^ a b Эks-načalьnik Luganskoй SBU Petrulevič: Terrorističeskie gruppы GRU Rossii uže v Kieve i ždut signala / Gordon<
  23. ^ Kak v Luganske prohodil prorossiйskiй miting (FOTO) | 0642.ua — Novosti Luganska
  24. ^ „V1721 Neizvestnыe nočью napali na palatočnый lagerь «Luganskoй gvardii»”.  Arhivirano 2014-07-02 na sajtu Wayback Machine
  25. ^ «Net» vыboram prezidenta! «Da» — referendumu!": v centre Luganska prohodit masštabnый miting (foto) — Novosti Luganska
  26. ^ V Luganske na miting separatistov prišli okolo 2 tыsяč čelovek
  27. ^ SBU razoblačila diversionnuю gruppu, planirovavšuю zahvat vlasti v Luganskoй oblasti
  28. ^ SBU zaderžala gruppu diversantov v Luganskoй oblasti
  29. ^ SBU po trebovaniю mitinguющih osvobodila arestovannыh aktivistov v Luganskoй oblasti
  30. ^ UKAZ PREZIDENTA UKRAЇNI № 282/2014 Pro priznačennя O. Petruleviča načalьnikom Upravlіnnя Službi bezpeki Ukraїni v Lugansьkій oblastі
  31. ^ Načalьnik SBU sam razrešil separatistam vzяtь oružie, 0642.ua, 17:3008.04.2014
  32. ^ Vozle SBU v Luganske gotovяtsя k šturmu i prodolžaюt ukreplяtь barrikadы (foto) — Novosti Luganska
  33. ^ „Zahvatčiki zdaniя SBU v Luganske vыdvinuli trebovaniя — Novosti / FRAZA”. Arhivirano iz originala 26. 06. 2015. g. Pristupljeno 29. 03. 2022. 
  34. ^ „Zahvatčiki zdaniя SBU v Luganske zaяvili o sozdanii Parlamenta Luganskoй Respubliki. «Esli vlastь ne prislušaetsя»”.  Tekst „ Ostrov Luganь ” ignorisan (pomoć) Arhivirano 2014-11-12 na sajtu Wayback Machine
  35. ^ „Separatistы zaяvili o sozdanii parlamenta «Luganskoй respubliki» — OBZOR.lg.ua”. Arhivirano iz originala 12. 11. 2014. g. Pristupljeno 29. 04. 2014. 
  36. ^ „Krasnый Luč. Perekrestok. 07.04.2014 god”. Arhivirano iz originala 13. 04. 2014. g. Pristupljeno 09. 06. 2014. 
  37. ^ Segodnя v Rubežnom piketirovali gorotdel milicii | Informacionno-novostnoй portal 'Čas Pik'
  38. ^ „V Luganske roditeli soldat mestnoй voinskoй časti zablokirovali vыezd iz VČ // Novosti Luganskoй oblasti — Vostočnый Variant”.  Arhivirano 2014-04-13 na sajtu Wayback Machine
  39. ^ „V Rovenьkah mestnыe žiteli perekrыvali dorogu, čtobы ne pustitь яkobы «banderovcev» v Lugansk (VIDEO) — Lugansk.comments.ua”. Arhivirano iz originala 13. 04. 2014. g. Pristupljeno 09. 06. 2014. 
  40. ^ Luganskie separatistы vыdvinuli svoi trebovaniя — Novosti Mail.Ru[mrtva veza]Šablon:Nedostupnaя ssыlka
  41. ^ „V Luganske peredumali šturmovatь OGA, no vыdvinuli ulьtimatum —Novosti Mail.Ru”.  Arhivirano 2014-04-15 na sajtu Wayback Machine
  42. ^ V zahvačennom zdanii SBU ostalosь menьše 100 čelovek — istočnik
  43. ^ Luganskiй sudья provozglasil sebя prezidentom юgo-vostoka Ukrainы — Aleksandr Samožnev — Rossiйskaя gazeta
  44. ^ Luganskiй sudья nazval sebя prezidentom юgo-vostoka Ukrainы — Rosbalt.ru
  45. ^ Samozvanec perevёl «Юgo-Vostočnuю Ukrainu» na rublь i Konstituciю-1996
  46. ^ „V Luganske vыbrali «narodnogo gubernatora»”. Arhivirano iz originala 23. 06. 2014. g. Pristupljeno 29. 03. 2022. 
  47. ^ Timošenko priehala v Lugansk dogovarivatьsя s zahvatčikami SBU
  48. ^ Mэr Luganska prizval zahvatčikov SBU «ne balovatьsя»
  49. ^ V Luganske obъяvlena narodnaя respublika
  50. ^ Provozglašenie akta nezavisimosti Luganskoй Narodnoй respubliki — YouTube
  51. ^ „V Luganske zahvatili OGA”. Arhivirano iz originala 06. 10. 2014. g. Pristupljeno 29. 03. 2022. 
  52. ^ „V Luganske bez boя zahvatili prokuraturu”. Arhivirano iz originala 05. 06. 2014. g. Pristupljeno 29. 03. 2022. 
  53. ^ „Ukraina: storonniki federalizacii zanяli zdanie obladministracii v Luganske”. Arhivirano iz originala 06. 07. 2015. g. Pristupljeno 29. 03. 2022. 
  54. ^ „V Luganske naznačili «narodnogo načalьnika milicii»”. Arhivirano iz originala 06. 07. 2015. g. Pristupljeno 29. 03. 2022. 
  55. ^ Ю. R. Fedorovskiй. LNR. Hronologiя sobыtiй. // Sozdanie LNR i voennыe deйstviя na Luganщine glazami učastnikov i očevidcev. Lugansk, 2015. S.12.
  56. ^ V odnom iz raйonnыh centrov Luganskoй oblasti prošёl miting storonnikov federalizacii — Pervый kanal
  57. ^ a b Storonniki federalizacii zanяli zdanie gosadministracii Stanično-Luganskogo raйona — Pervый kanal
  58. ^ „SMI soobщili o zahvate gorsoveta v Alčevske”.  Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. jun 2016) // Slon.ru, 30.04.2014
  59. ^ Gorod Antracit vzяli pod kontrolь donskie kazaki
  60. ^ V Antracite kazaki zakrыli izbiratelьnый učastok
  61. ^ Kazaki blokiruюt podgotovku gorodskogo izbirkoma Krasnogo Luča k vыboram prezidenta Ukrainы
  62. ^ „Luganskaя narodnaя respublika zaяvila o nezavisimosti ot Ukrainы”. // RIA Novosti. 12. 05. 2014. Pristupljeno 2014-05-12. 
  63. ^ „6 boevikov ubitы, 3 ukrainskih voennыh polučili raneniя v Luganskih boяh”. CTV News. 4 iюnя 2014. Pristupljeno May 23, 2016.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć) (angl.)
  64. ^ Pod Luganskom pogib žurnalist «Rossii 1»
  65. ^ Opolčencы LNR zaяvili o treh uničtožennыh tankah ATO
  66. ^ 4 silovikov ubitы na Luganщine — žurnalist
  67. ^ a b SMI: Nacgvardiя vzяla pod kontrolь poselok Metallist v Luganskoй oblasti
  68. ^ V Luganske načalsя obmen pogibšimi meždu silovikami ATO i boevikami «LNR»

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]