Zvonačka banja
Zvonačka banja | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Pirotski |
Opština | Babušnica |
Stanovništvo | |
— 2011. | 254 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 42° 55′ 33″ S; 22° 34′ 23″ I / 42.925833° S; 22.573° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 648 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 18333 |
Pozivni broj | 010 |
Registarska oznaka | PI |
Zvonačka banja je naselje, banja, u Srbiji u opštini Babušnica u Pirotskom okrugu, 2,2 kilometara udaljena od naselja Zvonce.
Naselje je udaljeno 28,5 km od Babušnice a 35,4 km od Pirota.[1]
Naselje se nalazi na putu: Babušnica-Zvonce-Zvonačka banja-Manastir Poganovo-Sukovo-Belo polje (Put Pirot-Dimitrovgrad).
Geološke karakteristike Zvonačke banje[uredi | uredi izvor]
Poznata iz davne prošlosti i dobro posećena između dva svetska rata, Zvonačka banja izvorima lekovite vode, nadmorskom visinom od 630 m i prijatnom subplaninskom klimom, više puta je bila predmet interesovanja naučnika i praktičara. Nučnici su do detalja istraživali prirodu, a praktičari gradili objekte za banjsko lečenje.
Iz 1956. godine potiče i danas aktuelna studija Koste Petkovića (1903-1987) i Nikole Milojevića, koju je pod naslovom Geološki sastav i tektonski sklop okoline Zvonačke banje sa naročitim obzirom na pojavu termalnih izvora objavila Naučna knjiga iz Beograda. Od interesa je i knjiga Ljiljane Petković Zvonačka banja sa turističko-geografskog aspekta, koju je 2001. godine objavila Narodna biblioteka iz Babušnice. O Zvonačkoj banji u vinje članaka podatke su ostavili i danas aktivni geolozi i geografi.
Ova banja, nedovoljno afirmisana, smeštena je na krajnjem istoku Srbije, nedaleko od granice prema Bugarskoj. Od Dimitrovgrada je udaljena 30 km, od Babušnice 31 km i Pirota 39 km. Razvila se na naslagama bigra koji je istaložen iz banjske termomineralne vode bogate kalcijum-karbonatom. Iznad banje, koja je na strmoj dolinskoj strani potoka Blatašnice, pritoke Jerme, diže se 1.071 m visok krečnjački vrh Staža, a naspram nje 1.032 m visoko Asenovo kale, izgrađeno od masivnih titonskih krečnjaka.
Hidrološke karakteristike[uredi | uredi izvor]
Tektonski sklop i geološki sastav terena određuju osnovne oblike termomineralne vode. Zaključeno je da najveći deo vode padavina ponire kroz pukotine krečnjačke mase, hemijski i mehanički ih porširuje i produbljuje. Kako su krečnjaci zagađeni vodonepropustivim sedimentima, voda se pojavljuje na topogrfsku površinu u vidu vrela raselinskog tipa. S obzirom na temperaturu vode od 28 °C, pretpostavlja se da dolazi do dubine 500-600 m. Lekovita voda izbija iz pukotina viših od bigrene barijere. Izvor je kaptiran za kupatilo, česmu ispred kupatila, česmu sa bočne strane kupatila, potrebe hotela „Mir” i bazena na otvorenom prostoru. Temperatura vode je 28,5 °C, a izdašnost 9l/s.
Zvonačka banja se pominje u knjizi Lekovite vode i klimatska mesta u Kranjevini Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1922. godine, ali nema podataka o hemijskom sastavu vode. Iz 1939. godine potiču podaci o radioaktivnosti banjske vode, koja iznosi 6,55 Mahovih jedinica, te se svrstava u radioaktivne hipoterme. Godine 1955. utvrđena je znatno manja radioaktivnost (0,199 Mahovih jedinica). Godine 1976. utvrđeno je da radioaktivnost vode koja potiče o urana iznosi 1,80 Bq/l, radona 1,80 Bq/l i radijuma 3,632 Bq/l. Dr Slobodan Stanković je 1992. godine utvrdila da u uzrocima vode i bigra iz Zvonačke banje ukupna gama aktivnost radionuklida, emitera gama zračenja, iznosi 0,90 Bq/l, od toga radiocezijum iznosi 0,16 Bq/l, što je na nivao osetljivosti instrumenata.
Za razliku od radioloških, hemijske analize vode rađene su više puta. Analiza iz 1955. godine ukazuje na 12 sastojaka sa konstatacijom da je voda indiferentna hipoterma. Godine 1976. izvršena je analiza sa 51 pokazateljem i isticanjem lekovitih komponenata koje šine mikroelementi- kalijum, litijum, rubidijum, barijum, bakar, jod, fluor, fosfor, mangan i stroncijum. Vojislav Vujanović i Milorad Teofilović zaključuju da je reč o vodi niske mineralizacije i niskih sadržaja večine elemenata, sa izuzetkom azota, kiseonika, kalcijuma, hidrokarbonata i silicijum-dioksida, te je u pogledu nastanka označavaju infiltracionom s pretpostavkom da sadrži manju količinu juvenilne vode koja je karakteristična za andezitski vulkanizam istočne Srbije.
Navedenom analizom, koju su obavili stručnjaci Instituta za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Dr Vlastimir Godić iz Beograda juna 1983. godine, voda je svrstana u oligomineralne slabo sulfatne hipoterme sa reakcijom ph 7,9, temperaturom 27,3 °C, suvim ostatkom na temperaturi od 180 °C, 0,2456 g/l, specifičnom težinom 1,000182, bez slobodnog ugnjen-dioksida, sa slobodnim vodonik-sulfatom, bez katjona amonijuma i bez anjona bromida i jodida. Termomineralna voda Zvonačke banje odlikuje se gasnim sastavom u kome se više od 80% preovlađuje azok. Kiseonik je zastupljen sa 17%, ugljen-dioksid i drugi gasovi sa 3%. Izvor lekovite vode je karstnog tipa i pripada rejonu Karpato-balkanida.
Hemijski sastav vode[uredi | uredi izvor]
Katjoni | Grama | Milimola | Minivala | Minivala u % |
---|---|---|---|---|
Natrijuma | 0,0076 | 0,3304 | 0,3304 | 6,15 |
Kalijuma | 0,0011 | 0,0282 | 0,0282 | 0,52 |
Litijuma | 0,000041 | 0,0012 | 0,0014 | 0,03 |
Kalcijuma | 0,07655 | 1,9138 | 3,8276 | 71,28 |
Magnezijuma | 0,01407 | 0,5863 | 1,1726 | 21,84 |
Stoncijuma | 0,00038 | 0,0043 | 0,0086 | 0,15 |
Mangana | 0,0001 | 0,000018 | 0,00036 | 0,01 |
Anjoni | Grama | Milimola | Milivala | Milivala u % |
---|---|---|---|---|
Hidrokarbonata | 0,2550 | 4,1903 | 4,1803 | 77,81 |
Hlorida | 0,045 | 0,1268 | 0,1268 | 2,36 |
Fluorida | 0,00016 | 0,0084 | 0,0084 | 0,16 |
Nitrata | 0,0011 | 0,0177 | 0,0177 | 0,33 |
Fosfata | 0,00036 | 0,0038 | 0,0076 | 0,14 |
Sulfata | 0,0495 | 0,5156 | 1,0312 | 19,20 |
Istorijat Zvonačke banje[uredi | uredi izvor]
Termomineralne vode Zvonačke banje bile su poznate Rimljanima za vreme njihove vladavine ovim delom naše zemlje. Za vreme građevinskih radova 1903. i 1926. godine otkriveni su ostaci basena, podna keramika, jedna spomen ploča, metalni novac i ostaci jednog hrama. Uređenje banje u vezi je sa razvijenim rudarstvom u okolini, što je čest slučaj u Srbiji. Tokom srednjeg veka Zvonačka banja je služila lokalnom stanovništvu. Ima podataka o postojanju župe Zvonce, ali nema dovoljno dokaza da se zaključi da je njeno središte bilo u banji.
U blizini banje su dva manastira. Prvi je Sveti Jovan Bogoslov (Poganovo), podignut 1395, a drugi Sveta Bogorodica (Sukovo), podignut 1859. godine. Blizina banja i manastira je potvrđena na više lokacija u Srbiji. Materijalnih tragova iz vreme vladavine Turaka ovde nema. Banja se posle godina stagnacije, počinje obnavljati između 1903. i 1926. godine. Najpre je očišćen teren, otkriveni su ostaci rimskih građevina, izgrađen je rezervoar za vodu, napravljen cevovod od rezervoara do bazena i sazidana jedna zgrada. Nakon toga, do Drugog svetskog rata, posle puštanja u promet rudarske pruge Sukovo-Zvonce (rudnik kamenog uglja Jerma), 1929. godine izgrađena je vila Vetren sa osam soba. Posle Drugog svetskog rata uređuju se prilazni putevi iz pravca Dimitrovgrada, Pirota i Babušnice, sređuje banjski park, opremaju kupatila, gradi bazen na otvorenom prostoru i zida hotel „Mir” sa 140 ležaja i odgovarajućim sadržajima za banjsko lečenje.
Tektonski sklop, geoločka građa i morfološka evolucija okoline Zvonačke banje dobro su proučeni zahvaljujući nekadašnjem rudniku kamenog uglja Jerma. Neposredno okruženje banje izgrađeno je od sedimentnih stena. Dominiraju tanki slojevi crnih škriljaca sa bogatom fosilnom faunom. Ima i kvarcnih peščara sa proslojcima kamenog uglja i tvrdih glinovitih škriljaca. Javljaju se i crveni peščari i masivni krečnjaci. Za pojavu termomineralne vode značajni su duboki rasedi, koji su izduženi i horizontalni. Među rasedina je posebno izražen onaj u dolini Blatašnice na profilu Asenovo-kale-Zvonačka banja-selo Odorovci.
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Zvonce živi 224 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 48,7 godina (46,8 kod muškaraca i 50,7 kod žena). U naselju ima 100 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,54.
Ovo naselje je uglavnom naseljeno Bugarima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 1 | 0 | ||
80+ | 5 | 8 | ||
75—79 | 7 | 10 | ||
70—74 | 9 | 9 | ||
65—69 | 13 | 13 | ||
60—64 | 9 | 12 | ||
55—59 | 7 | 10 | ||
50—54 | 13 | 11 | ||
45—49 | 10 | 6 | ||
40—44 | 9 | 7 | ||
35—39 | 6 | 6 | ||
30—34 | 5 | 6 | ||
25—29 | 9 | 3 | ||
20—24 | 7 | 4 | ||
15—19 | 9 | 10 | ||
10—14 | 3 | 3 | ||
5—9 | 4 | 4 | ||
0—4 | 4 | 2 | ||
Prosek : | 46,8 | 50,7 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 119 | 31 | 82 | 4 | 2 | 0 |
Ženski | 115 | 14 | 79 | 19 | 2 | 1 |
UKUPNO | 234 | 45 | 161 | 23 | 4 | 1 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 36 | 8 | 0 | 0 | 3 |
Ženski | 18 | 6 | 0 | 0 | 2 |
UKUPNO | 54 | 14 | 0 | 0 | 5 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 0 | 4 | 6 | 2 | 5 |
Ženski | 0 | 0 | 1 | 3 | 0 |
UKUPNO | 0 | 4 | 7 | 5 | 5 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 0 | 0 | 3 | 4 |
Ženski | 0 | 0 | 1 | 2 | 3 |
UKUPNO | 0 | 0 | 1 | 5 | 7 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 0 | 0 | 0 | 1 | |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 0 | |
UKUPNO | 0 | 0 | 0 | 1 |
Posećenost i lečenje[uredi | uredi izvor]
Balneoterapijskim i klimatoterapijskim postupcima u Zvonačkoj banji se leči neuralgija, neurastenija, prihoneuroza, vegetativne neuroze, zapanjenski, degenerativni i vanzglobni reumatizam, klimaterišne tegobe, povišeni krvni pritisak i poremećaj periferne cirkulacije krvi.
Pre Drugog svetskog rata tokom godine Zvonačku banju je posećivalo 500-1.000 bolesnika. Godine 1950. bilo ih je 720, a 1962. tačno 2.892. Posle izgradnje hotela „Mir” i uvođenja stalne medicinske službe, pojednih godina ovde je bilo do 5.000 posetilaca i 20.000 noćenja. Značajan je bio veliki broj izletnika iz okolnih mesta, koji su za vreme leta dolazili radi kupanja u bazenu na otvorenom prostoru, koji je punjen toplom lekovitom vodom. Turistički privlačna kotslina posebno klisurasta dolina reke Jerme, kao i poznati manastiri mogu se koristiti za obogaćivanje sadržaja turističkog boravka u Zvonačkoj banji.[5]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Vrh Asenovo kale izdiže se nad Zvonačkom banjom.
-
Kanjon „Cediljka” je prirodna atrakcija nedaleko od Zvonačke banje. Usekla ga je reka Blatasnica.
-
Kanjon „Cediljka” je prirodna atrakcija nedaleko od Zvonačke banje. Usekla ga je reka Blatasnica.
-
Rečno korito Blatasnice ili Zvonačke reke u kanjonu „Cediljka”.
-
Rečno korito Blatasnice ispred kanjona „Cediljke”.
Galerija 2024.godine[uredi | uredi izvor]
-
Tunel prema Zvoncu
-
Pogled prema Asanovom kaleu, izlaz prema Zvoncu
-
Ulaz iz pravca Zvonca
-
Put prema hotelu
-
Zgrada
-
Vikendice
-
Izlaz prema Trnskim Odorovcima
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Gugl mape
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
- ^ Stanković, Stevan M. (2009). Banje Srbije. Beograd: ZUNS.