Pređi na sadržaj

Zvonačka reka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zvonačka reka
Opšte informacije
Dužina15,88 km
Basen76,12 km2
SlivCrno more
Plovnostnije plovna
Vodotok
UšćeJerma
Geografske karakteristike
Država/e Srbija

Zvonačka reka ili Blatašnica je najznačanija pritoka reke Jerme u Srbiji.[1]

Geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Zvonačka reka je po dužini toka od 15,88 km i po površini sliva od 76,12 km² treća je najznačajnija pritoka Jerme. Obrazuje se od Našuškovske i Rakitske reke koje se sastaju kod sela Zvonce. Našuškovska reka je duža sastavnica - 11,56 km, dok je Rakitska reka manja i dugačka 9,5 km. Od Zvonca do ušća u Jermu Zvonačka reka dugačka je 4,32 km.[2]

Sliv[uredi | uredi izvor]

Sliv Zvonačke reke ima izraziti amfiteatralan oblik. Uokviren je visokim razvođima sa svih strana, do samog ušća. Prosečna visina sliva je velika i iznosi 1.025 metara, gustina rečne mreže je takođe velika – 2,09 km/km², rečne doline su duboke, a padovi rečnog korita izraziti. Zbog „okruglastog“ oblika i koeficijent punoće sliva je veliki i iznosi 0,41, tako da padavine brzo dospevaju do rečnog korita.[2]

Brojni tokovi u slivu Zvonačke reke odlikuju jaružastim dolinama, a pri jačim kišama nose obilje nanose.. Zbog ovih nanosa Zvonačku reku lokalno stanovništvo često naziva i Blatašnicom.[3]

Na ušću u Jermu, Zvonačka reka obrazuje veliku plavinu. Urvina je 1972. godine pregradila dolinu Vetrenske reke, desne pritoke Zvonačke reke pri čemu je formirano Vetrensko (Zvonačko) jezero.[4]

Vegetacija[uredi | uredi izvor]

Iako je najveći deo sliva Zvonačke reke pokriven šumom često, to nije prava hrastova šuma, već šuma tipa šikare.[2]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stanković Stevan S. (1997): Geografija Ponišavlja. Srpsko geografsko društvo, Beograd
  2. ^ a b v Zvonačka reka U: Mrđan M. Đokić Nišava – potamološka studija, doktorska disertacija, Niš, str. 139.
  3. ^ Kostadinov S. (2003): Erozija u slivu Jerme. Erozija - stručno-informativni bilten, Beograd
  4. ^ Kostić M. (1965): Zvonačka banja – prilog turističko-geofrafskom proučavanju. Zbornik radova Geografskog instituta „Jovan Cvijić“, Knj. 20, Beograd

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mrđan M. Đokić Nišava – potamološka studija, „doktorska disertacija”. , Niš, 2015
  • Živković N. (2009): Prosečni godišnji i sezonski oticaji reka u Srbiji. Geografski fakultet, Beograd

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]