Pređi na sadržaj

Zgrada dečijeg doma kraljice Marije u Belanovici

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zgrada Dečijeg doma kraljice Marije
Zgrada Dečjeg doma kraljice Marije
Zgrada Dečjeg doma kraljice Marije
Zgrada Dečjeg doma kraljice Marije
Informacije
Lokacija Srbija Belanovica, Srbija
Status završena
Sagrađena 1939—1940.
Korišćenje odmaralište
Broj spratova dva
Površina 1.036
Stoletni hrastovi koji okružuju zgradu

Zgrada dečijeg doma kraljice Marije u Belanovici, naseljenom mestu na teritoriji opštine Ljig, podigla je kraljica Marija Karađorđević iz svog Fonda, u periodu od 1939. do 1940. godine, za oporavak siromašne dece Beograda. Kada je zgrada završena nikada nije puštena u rad zbog početka rata.

Period 1945—1961.[uredi | uredi izvor]

Zgrada je posle rata nacionalizovana i dobija ime „Stevan Marković Singer”, po partizanskom aktivisti. U domu su od 1946. do 1961. godine boravila deca ratna siročad, deca duševno obolelih roditelja i deca koja se nalaze pod starateljstvom. Kroz dom je prošlo oko 700 dece, od čega je njih 246, o kojima su brinuli vaspitači, pohađali osnovnu školu sa ostalom decom iz Belanovice. Decu često posećivala razna humanitarna udruženja pružajući pomoć, pa je tako 1948. godine boravilo 200 dece iz Grčke.[1]

Period 1961—danas[uredi | uredi izvor]

Dom je radio do 1961. godine, kada je postignut sporazum sa tada velikim preduzećem, beogradskom konfekcijom „Beko”, oko ustupanja zgrade i druge imovine koja je konfiskovana, kako bi se završila izgradnja nove školske zgrade i rekonstruisao vodovod.

Konfekcija „Beko” je uložio značajna sredstva u adaptaciju odmarališta za svoje radnike i izgradnju sportskih terena. Vremenom preduzeće je prestalo da radi i danas se o kompleksu niko ne stara, tako da građevine propadaju i van funkcije su.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Božović, Miroljub (2012). Belanovica (Autorsko izd.). Belanovica. str. 67—69. ISBN 978-86-915885-0-2. 

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Turizam”. Belanovica. Pristupljeno 10. 10. 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]