Zdenko Duplančić
zdenko duplančić | ||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||||||
Datum rođenja | 1929. | |||||||||
Mesto rođenja | Split, Kraljevina Jugoslavija | |||||||||
Datum smrti | 31. decembar 2020.90/91 god.) ( | |||||||||
Mesto smrti | Beograd, Srbija | |||||||||
Profesija | vojno lice | |||||||||
Delovanje | ||||||||||
Član KPJ od | 1942. | |||||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | |||||||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija 1942 — 1988. | |||||||||
Čin | pukovnik | |||||||||
Odlikovanja |
|
Zdenko Duplančić (Split, 1929 — Beograd, 31. decembar 2020) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, pukovnik Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane JNA, društveno-politički radnik SFRJ i SR Srbije i član Predsedništva SUBNOR-a Srbije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Duplančić je rođen 1929. godine, u staroj hrvatskoj porodici, u Splitu. Njegov otac je bio predratni trgovac, a po okupaciji se i sam uključio u ilegalni rad, kao i majka, koja se pridružila Antifašističkom frontu žena (AFŽ).[1] Sredinom avgusta 1942. godine je postao član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) u svom rodnom gradu, koji se tada nalazio pod italijanskom okupacijom. Nakon kapitulacije Italije u septembru 1943. godine i ulaska partizanskih snaga u grad, raspoređen je u Četvrtu dalmatinsku (splitsku) brigadu, čiji je zadatak bio da brani Split od ulaska nemačkih i hrvatskih snaga. Krajem meseca je premešten u 3. četu Drugog (crnogorskog) bataljona Prve proleterske udarne brigade, u kojoj je prvo bio pomoćnik na mitraljezu, a potom i mitraljezac.[2]
Sa brigadom je prošao kroz zapadnu Bosnu na putu prema Srbiji. Učestvovao je u borbama protiv bugarskih snaga na Palisadu i sa Rasinskim korpusom Jugoslovenske vojske u otadžbini na Jelovoj gori, kod Karana, Kosjerića i Varde, zatim oslobođenju Bajine Bašte, Valjeva i Uba. Borio se i u Beogradskoj operaciji, oktobra 1944. godine, zajedno sa Crvenom armijom. Po oslobođenju Beograda, odlazi sa brigadom na Sremski front, te kroz Srem i Slavoniju odlazi u učestvuje u borbama za oslobođenje Zagreba. Iz rata je izašao sa činom starijeg vodnika.
Posleratni period[uredi | uredi izvor]
Zadržan je u Jugoslovenskoj armiji (JA) i uzima učešća u Tršćanskoj operaciji. Potom, najpre završava prvu klasu pilotske škole u Pančevu i jedno vreme provodi u letačkom bataljonu u Kraljevićevu. Upućen je na vazduhoplovno školovanje u Sovjetski Savez, odakle se vratio u maju 1948. godine. Dobio je čin poručnika i raspoređen u Komandu Ratnog vazduhoplovstva.
Kasnije je završio i obuku u Školskom centru za radarsku elektroniku u Misisipiju (SAD). Službovao je u Sarajevu, potom Ljubljani, zatim u Kraljevu i na kraju u Beogradu. Nalazio se na dužnosti rukovodioca vazduhoplovno-mornaričkog odseka Odeljenja za veze sa vojnim izaslanicima Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu (SSNO). Uporedo je završio i Višu vojnu vazduhoplovnu akademiju JNA i Školu za oficire veze. Radio je kao direktor izvoza naoružanja i vojne opreme „Jugoimport“.[3]
Pet godina je proveo u ambasadi SFRJ u Moskvi, na mestu šefa grupe za ekonomsko-tehničke poslove, kada je radio na nabavci naoružanja. Osamdesetih godina je radio u Saveznoj direkciji za rezerve i promet specijalnih proizvoda, odakle je organizovao izvoz oružja nesvrstanim zemljama i revolucionarnim organizacijama u Africi.
U Savezu komunista Jugoslavije (SKJ), takođe je obavljao brojne dužnosti. Između ostalih, bio je predsednik Komiteta vojno-privrednog sektora, član Opunomoćstva CK SKJ za JNA u SSSR.
Penzionisan je 1988. godine u činu pukovnika JNA.
Po penzionisanju, Duplančić je bio aktivan u Savezu udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR). Bio je predsednik Opštinskog odbora Savski venac, Sekcije boraca Prve proleterske brigade, član Gradskog odbora Beograda i član Predsedništva SUBNOR-a Srbije.
Preminuo je 31. decembra 2020. godine u Beogradu. Sahranjen je 9. januara 2021. godine u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu. Njegovoj sahrani je prisustvovao i penzionisani general-pukovnik Petar Matić Dule, poslednji živi narodni heroj Jugoslavije.[1]
Nosilac je brojnih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima, Ordena bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem, Orden narodne armije sa zlatnom zvezdom, Orden za hrabrost, Orden jugoslovenske zvezde na ogrlici, Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima, Orden zasluga za narod sa srebrnom zvezdom, Orden narodne armije sa srebrnom zvezdom i Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima. Nosilac je Medalje borca i Medalje za hrabrost. Od inostranih, ističe se medalja Ruske Federacije za 50 godina od pobede u Velikom Otadžbinskom ratu 1941—1945. godine.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „POSLEDNjI POZDRAV UZ „BELA ĆAO”: Na Novom groblju u Beogradu kremiran Zdenko Duplančić, borac Prve proleterske, koji je preminuo u 92. godini”. Večernje novosti. 09. 01. 2021.
- ^ „Preminuo pukovnik avijacije u penziji Zdenko Duplančić”. Radio televizija Srbije. 3. januar 2021.
- ^ „Zdenko Duplančić — biografija”. SUBNOR.
- Rođeni 1929.
- Umrli 2020.
- Splićani
- Jugoslovenski partizani
- Komunisti Hrvatske
- Omladina u Narodnooslobodilačkoj borbi
- Borci Četvrte dalmatinske brigade
- Borci Prve proleterske brigade
- Članovi Organizacije SKJ u JNA
- Pukovnici JNA
- Društveno-politički radnici SFRJ
- Društveno-politički radnici SR Srbije
- Sahranjeni u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu