Pređi na sadržaj

Zlate Mihajlovski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
zlate mihajlovski
Zlate Mihajlovski
Lični podaci
Datum rođenja1926.
Mesto rođenjaBogdevo, kod Gostivara, Kraljevina SHS
Datum smrtifebruar 1944.(1944-02-00)
Mesto smrtiPrilep, Kraljevina Bugarska
Profesijazidar
Delovanje
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od9. oktobra 1953.

Zlatko Zlate (Malakovski) Mihajlovski (Bogdevo, kod Gostivara, 1926Prilep, februar 1944), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1926. godine u selu Bogdevu kod Gostivara. Do 1941. godine bio je zidarski radnik u Beogradu.

Februara 1943. godine pristupio je Narodnooslobodilačkom pokretu, stupivši u Mavrovsko-gostivarski partizanski odredKorab“.

U aprilu 1943. godine, italijanski okupatori su razbili odred, a Zlate je odveden u Tiranu. Tamo je prvobitno bio osuđen na smrt, ali mu je ova kazna zamenjena doživotnim zatvorom zbog njegove maloletnosti. U zatvoru je ostao do kapitulacije Italije, septembra 1943. godine.

Posle izlaska iz zatvora, vratio se u Makedoniju i postao puškomitraljezac u Prvoj makedonsko-kosovskoj brigadi. Prilikom odbrane slobodne teritorije u Debarci, nakon jedne uspešne borbe, bio je pohvaljen pred strojem i nagrađen revolverom za iskazanu hrabrost.

Na Prvom kongresu Narodnooslobodilačkog omladinskog saveza Makedonije (mkd. Народноослободителен младински сојуз на Македонија, NOMSM), 22. decembra 1943. godine, bio je član predsedništva Kongresa. Bio je izabran za člana Glavnog odbora NOMSM-a.

Za vreme Februarskog pohoda, Zlate je učestvovao u Bogomilskom maršu Prve makedonsko-kosovske brigade i u prilepskom se kraju borio protiv bugarskih vojnika. Kada je kod Bogomilskog tunela štab brigade rešio da se brigada vrati u Egejsku Makedoniju, odlučeno je da se pet dobrovoljaca vrati u Prilep, kako bi se prikrio pravac kretanja brigade.

Petoricu dobrovoljaca predvodio je Zlate. Grupa je neprimećeno ušla u grad i započela borbu sa bugarskom vojskom. Bugari su uskoro zatvorili sve izlaze iz grada i opkolili grupu kod fudbalskog igrališta, koja je tamo izginula u borbi.

Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 9. oktobra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Literatura[uredi | uredi izvor]