Pređi na sadržaj

Zoran Njeguš

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zoran Njeguš
Lični podaci
Puno ime Zoran Njeguš
Datum rođenja (1973-06-25)25. jun 1973.(50 god.)
Mesto rođenja Titovo Užice, SFR Jugoslavija
Visina 1,83 m
Pozicija odbrana
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
1993—1995 Sloboda Užice 57 (8)
1995—1998 Crvena zvezda 63 (7)
1998—2001 Atletiko Madrid 52 (3)
2001—2004 Sevilja 57 (1)
Reprezentativna karijera
1996—2003 SR Jugoslavija 7 (0)
Trenerska karijera
2009—2010 Sloboda Užice
2010—2011 Javor
2011—2012 Spartak Subotica
2012—2013 Borac Čačak
2013—2014 Novi Pazar
2020 Rad
2020—2021 Zlatibor
* Datum aktuelizovanja: 14. februar 2021.

Zoran Njeguš (Titovo Užice, 25. jun 1973) je bivši srpski fudbaler a sadašnji fudbalski trener.

Igračka karijera[uredi | uredi izvor]

Crvena zvezda[uredi | uredi izvor]

Za Crvenu zvezdu je odigrao 103 zvanične utakmice i postigao 13 golova. Osvojio je dva nacionalna kupa 1996. i 1997. godine. U redove crveno-belih stigao je iz užičke Slobode za koju je od 1993. do 1995. godine odigrao 57 mečeva i zabeležio osam pogodaka.

Nije bio standardan u prvoj sezoni u Zvezdi. U prvenstvu 1995/96. odigrao je 15 utakmica (devet u startnoj postavi), ali je u osvajanju Kupa igrao na svih šest mečeva uključujući i finalne susrete protiv Partizana u dve pobede od 3:0 i 3:1. U sezoni 1996/97. ustalio se u startnih 11 odigravši 22 ligaška meča uz četiri postignuta pogotka (po jedan u trijumfima protiv Rada 2:1 i 1:0). U pohodu na svoj drugi Kup u sedam utakmica postigao je jedan gol i to u revanšu finala protiv Vojvodine iz jedanaesterca u 85. minutu za pobedu i osvajanje pehara. Pamti se i njegov pogodak u revanšu prvog kola Kupa pobednika kupova protiv Kajzerslauterna (4:0) u 107. minutu drugog produžetka za vođstvo od 3:0. Odigrao je svih šest utakmica u ovom takmičenju u sezoni 1996/97, protiv Hartsa (0:0 i 1:1), Kajzerslauterna (0:1 i 4:0) i Barselone (1:3 i 1:1).

Crveno-beli su u sezoni 1997/98. ponovo nastupali u Kupu pobednika kupova, a Njeguš je bio u sastavu na sve četiri utakmice i postigao pogodak u pobedi protiv finskog Helsinkija od 3:0 u 90. minutu. U prvom kolu Zvezdu je zaustavio belgijski Žerminal Ekeren golom Tomaša Radzinskog u Beogradu (1:1). U prvom meču Ekeren je slavio na svom terenu sa 3:2. Njeguš je te sezone u domaćem šampionatu odigrao 26 susreta i tri puta se upisao u strelce. Po jedan pogodak je postigao iz penala protiv Zemuna (1:0) i Budućnosti (1:1), a pogodio je i mrežu u visokoj pobedi nad Vojvodinom od 7:1. Crveno-beli su u sezoni 1997/98. igrali vrlo atraktivan i efikasan fudbal, ali je ipak Obilić osvojio titulu.

Španija[uredi | uredi izvor]

Njeguš je dobrim partijama u Zvezdi skrenuo pažnju inostranih klubova, pa je leta 1998. godine prešao u Atletiko Madrid. Boju dresa nije menjao, a za tri sezone u dresu madridskih crveno-belih odigrao je 52 ligaška meča i postigao tri pogotka. Najuspešniji je bio u poslednjoj sezoni (2000/01), kada je na 26 utakmica dva puta matirao protivničke čuvare mreže. Karijeru je nastavio u Sevilji, za koju je od 2001. do 2004. godine na 57 prvenstvenih mečeva postigao jedan gol. U ovom klubu je i završio igračku karijeru.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Za reprezentaciju je odigrao sedam mečeva. Debitovao je 28. decembra 1996. godine u pobedi Jugoslavije protiv Argentine od 3:2 u Mar del Plati, a poslednju utakmicu odigrao je 11. juna 2003. godine u porazu Srbije i Crne Gore u Bakuu protiv Azerbejdžana (1:2) u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo.

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Kasnije se posvetio trenerskom pozivu. Vodio je užičku Slobodu u sezoni 2009/10, zatim ivanjički Javor (2010/11), Spartak iz Subotice (2011/12), Borac iz Čačka (2012/13) i Novi Pazar u sezoni 2013/14.

Nakon šest godina bez trenerskog angažmana, Njeguš je početkom septembra 2020. postavljen za trenera beogradskog Rada.[1] Na trenerskoj klupi Rada je bio tek mesec dana, pošto je već početkom oktobra 2020. preuzeo drugog superligaša, Zlatibor iz Čajetine.[2] Smenjen je sa mesta trenera Zlatibora u februaru 2021. godine. Njeguš je preuzeo klub kada je bio poslednji na tabeli. Vodio je ekipu na 10 prvenstvenih utakmica, a ostvario je četiri pobede, jedan remi i pet poraza. Uz to ga je eliminisala i Crvena zvezda iz Kupa Srbije.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Građevinari promovisali novog trenera”. FK Rad, zvanična prezentacija. 2. 9. 2020. Arhivirano iz originala 03. 09. 2020. g. Pristupljeno 2. 9. 2020. 
  2. ^ „IZNENADNA ROKADA ZLATIBORACA - KUMOVI PONOVO ZAJEDNO: Njeguš šef na klupi, Ristanović direktor”. Sportski žurnal. 6. 10. 2020. Pristupljeno 7. 10. 2020. 
  3. ^ „Superligaš smenio trenera i pored dobrih rezultata!”. maxbetsport.rs. 11. 2. 2021. Arhivirano iz originala 12. 04. 2021. g. Pristupljeno 14. 2. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]