Ivan Videković Pavel
ivan videković | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 14. mart 1907. |
Mesto rođenja | Novaci, kod Samobora, Austrougarska |
Datum smrti | 10. april 1943.36 god.) ( |
Mesto smrti | Kerestinec, kod Zagreba, ND Hrvatska |
Profesija | zemljoradnik |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1939. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Heroj | |
Narodni heroj od | 20. decembra 1951. |
Ivan Videković Pavel (Novaci, kod Samobora, 14. mart 1907 — Kerestinec, kod Zagreba, 10. april 1943), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1907. godine u selu Novaci kod Samobora. Bio je poreklom iz seljačke porodice, te se i sam bavio zemljoradnjom. Bio je aktivni član Hrvatske seljačke stranke i na njezinoj listi bio je izabran za potpredsednika opštine. Razočaravši se u politici HSS-a, opredelio se neposredno pred rat, za komunistički pokret i sve više se približavao komunistima. Godine 1939. postao je član Komunističke partije Hrvatske, a posle formiranja Okružnog komiteta KPH Zagreb, maja 1941. godine, i član tog komiteta.
Jula 1941. godine, radio je na pripremama za oslobađanje komunista iz logora Kerestinec, jer je dobro poznavao taj kraj. Posle toga, bio je aktivan u organizovanju Žumberačkog partizanskog odreda „Matija Gubec“. U prvim danima ustanka i revolucije istakao se u mnogim akcijama. Tako je jednom dovezao partizanima, u septembru 1941. godine, kola puna vojničke opreme.
Početkom 1942. godine, nalazio se u Prvom zagorskom partizanskom odredu, kao komandir čete. Rukovodio je napadom na Brdovec, u neposrednoj blizini Zagreba. Prešao je zatim na Žumberak, aprila 1942. godine, a avgusta te godine imenovan je, po naredbi štaba Druge operativne zone, za zamenika komandira Treće čete bataljona „Josip Kraš“.
Zajedno sa svojim saborcima često je napadao komunikacije Zagreb—Karlovac i onesposobljavao prugu. Učestvovao je i u napadu na Hrvatski Leskovac, u neposrednoj blizini Zagreba, zarobio devet domobrana, te zaplenio šest pušaka.
Nije delovao samo kao vojnik, već je radio i politički među seljacima. Postao je i sekretar Kotarskog komiteta KPH za Samobor. Ovde je radio na širenju partijskih organizacija i njihovu jačanju. Sve je to bilo teško, jer je Samobor, u blizini Zagreba, bio i uporište HSS-a, klera i ustaša.
Poginuo je u selu Kerestinec kod Zagreba, 10. aprila 1943. godine. Održavao je partijski sastanak kad su zgradu u kojoj se nalazio iznenada opkolili Nemci. U razmeni vatre s neprijateljem, završio je život.
Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 20. decembra 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Narodni heroji Jugoslavije. Beograd: Mladost. 1975.