Ivan Marinković Slavko

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
ivan marinković slavko
Ivan Marinković Slavko
Lični podaci
Datum rođenja(1905-12-13)13. decembar 1905.
Mesto rođenjaSutivan, na Braču, Austrougarska
Datum smrti21. april 1943.(1943-04-21) (37 god.)
Mesto smrtiZagreb, ND Hrvatska
Profesijaprofesor
Delovanje
Član KPJ odpre rata
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od26. jula 1945.

Ivan Marinković Slavko (Sutivan, na Braču, 13. decembra 1905Zagreb, 21. april 1943) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 13. decembra 1905. godine u Sutivanu na ostrvu Braču. Osnovnu školu završio je u Sutivanu, a Klasičnu gimnaziju u Splitu. Najpre je 1924. godine upisao Medicinski fakultet u Zagrebu, a 1925. je prešao na Filozofski fakultet, na kojem je diplomirao 1931. godine. Kao profesor službovao je Senju, Požarevcu, Valjevu i Koprivnici.

Zbog komunističke delatnosti uhapšen je, u Koprivnici, 25. aprila 1935. godine. Okružni sud u Bjelovaru osudio ga je, avgusta iste godine na sedam meseci zatvora. Kasacioni sud u Zagrebu, povećao je kaznu na tri godine. Kaznu je izdržao u Lepoglavi, Mariboru i Sremskoj Mitrovici. Na slobodu je pušten 23. aprila 1938. godine. Nekoliko meseci nije mogao naći posao, dok ga sestra Marica nije zaposlila, kao knjigovođu, u fabrici kože „Podvinec“, u Karlovcu.

Bista Ivana Marinkovića u Crikvenici

Od 1938. do 1942. godine njegov život vezan je za Karlovac, Kordun, Pokuplje, Liku, Baniju, Gorski kotar i Hrvatsko primorje. Godine 1939. postao je sekretar Okružnog komiteta KPH za Karlovac, Kordun i Baniju. Najveći broj partijskih organizacija u tim krajevima nastao je zahvaljujući njegovom radu. U prvoj godini Narodnooslobodilačke borbe, kao sekretar Pokrajinskog komiteta KPH, prisustvovao je vojno-partijskim konferencijama, učestvovao u formiranju organa narodne vlasti, organizacija SKOJ-a i AFŽ-a.

Još 1940. godine postao je član Centralnog komiteta KPH, a u aprilu 1942. godine i član Biroa CK KPH. Maja 1942. godine, po zadatku Partije, otišao je u okupirani Zagreb, na dužnost člana Povereništva CK KPH za Zagreb i severnu Hrvatsku. Radio je na uspostavljanju vez s oslobođenim područjima, na prebacivanju ljudi u partizanske jedinice i organizovanju druge pomoći za Narodnooslobodilaki pokret. U novembru 1942. godine, organizovao je prebacivanje na slobodnu teritoriju pesnika Vladimira Nazora i Ivana Gorana Kovačića.

Prokazan od strane doušnika, 19. februara 1943. uhapšen je od ustaške policije. Bio je podvrgnut mučenju i ispitivanju, ali nije ništa odao. Streljan je 21. aprila 1943. godine.

Ukazom Predsedništva Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), 26. jula 1945. godine, među prvim borcima Narodnooslobodilačke vojske, proglašen je za narodnog heroja.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Služben list FNRJ 96/45” (PDF). www.slvesnik.com.mk. 11. 12. 1945. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]