Ivan Puluj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ivan Puluj (ukr. Іва́н Пулю́й, син Павла́ Пулю́я i Ксенiї, ур. Бурштинської; nem. Johann Puluj; 2. februar 184531. januar 1918) bio je ukrajinski fizičar i pronalazač, koji je zagovaran kao rani razvijač upotrebe rendgenskih zraka za medicinsko snimanje. Njegovi doprinosi su bili uglavnom zanemareni sve do kraja 20. veka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ivan Puluj je diplomirao sa pohvalama na Bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beču (1869) a kasnije i na odseku za filozofiju (1872). Godine 1876. Puluj je završio doktorat o unutrašnjem trenju u gasovima na Univerzitetu u Strazburu pod nadzorom Augusta Kundta . Puluj je predavao na Mornaričkoj akademiji u Rijeci (1874–1876), Univerzitetu u Beču (1874–1884) i nemačkom delu Više tehničke škole u Pragu (1884–1916). Služio je kao rektor Više tehničke škole u Pragu (nemački deo) 1888–1889. Puluj je radio i kao državni savetnik za elektrotehniku za češke i moravske lokalne samouprave.

Pored toga, završio je prevod Biblije na ukrajinski jezik.[1][2]

Lični život[uredi | uredi izvor]

Četvrtog oktobra 1884. oženio se u Beču Katerinom rođenom Stožicki (1863–1945).[3][4] Imali su šestoro dece: Nataliju (žena kompozitora Vasila Barvinskog ), Olgu, Mariju Kseniju Margaretu (umrla u Beču 1974), Aleksandra Hansa (1901–1984), Pavla (umro 1986) i Georga (1906–1987).[5]

Naučni doprinos[uredi | uredi izvor]

Katodna cev #12, dizajn Ivana Puluja, oko 1896
Pulujev aparat za određivanje mehaničkog ekvivalenta toplote

Puluj je intenzivno istraživao katodne zrake, objavljujući nekoliko radova o tim zracima između 1880. i 1882. godine. Godine 1881, kao rezultat eksperimenata na onome što je nazvao hladnom svetlošću, prof. Puluj je razvio Pulujsku lampu.[6] Puluj je eksperimentisao sa svojim novim uređajem i objavio svoje rezultate u naučnom radu Luminous Electrical Matter and the Fourth State of Matter in the Notes of the Austrian Imperial Academy of Sciences (1880–1883), ali je svoje ideje izrazio na nejasan način koristeći zastarelu terminologiju. Puluj je stekao izvesno priznanje kada je delo prevedeno i objavljeno kao knjiga od strane Kraljevskog društva u Velikoj Britaniji.[7]

Dok je Pulujev nalaz u suštini bio rendgenski zraci, on je objavio svoje rezultate 6 nedelja nakon što je Vilhelm Konrad Rentgen objavio svoje,[8] i ne može mu se pripisati otkriće rendgenskih zraka.

Puluj je napravio i mnoga druga otkrića. Posebno je zapažen[traži se izvor] za pronalazak uređaja za određivanje mehaničkog ekvivalenta toplote koji je bio izložen na Universelle Ekposition, Pariz, 1878. Puluj je učestvovao i u otvaranju nekoliko elektrana u Austrougarskoj.[9]

Citati o Puluju[uredi | uredi izvor]

  • „Svetska istorija nikada nije bila pravedna prema određenim pojedincima ili određenim nacijama. Male nacije i njihova dostignuća se često zanemaruju, dok se dostignuća velikih naroda ponekad preuveličavaju“.
    • Slavko Bokšan, srpski naučnik koji je radio u istom odeljenju kao i Puluj i Rentgen

Počasti[uredi | uredi izvor]

  • Ukrajinski Ternopoljski Nacionalni tehnički univerzitet nosi njegovo ime.
  • Poštanska markica je objavljena povodom Pulujeve 150. godišnjice rođenja 1995.[8]
  • Ulice u Kijevu, Lavovu i drugim ukrajinskim gradovima nose ime Ivana Puluja.
  • Radna grupa za nomenklaturu malih tela imenovala je 14. maja 2021. asteroid 226858 Ivanpuluj, koji su otkrili astronomi u Astronomskoj opservatoriji Andrušivka 2004. godine.
Ukrajinska poštanska marka povodom 150 godina rođena Puluja, 1995. g.

Publikacije[uredi | uredi izvor]

  • Strahlende Elektrodenmaterie //Wiener Berichte I. – 1880. – 81. – pp. 864–923; II. – 1881. – 83. – pp. 402–420; III. 1881. – 83. – pp. 693–708; IV. – 1882. – 85. – pp. 871–881.
  • Strahlende Elektrodenmaterie und der sogenannte vierte Aggregatzustand' – Wien; Verlag Carl Gerold Sohn, 1883.
  • Radiant Elektrode Matter and the so Called Fourth State. -London: Physical Memoirs, 1889. – Vol. l, Pt.2. – pp. 233–331.
  • Über die Entstehung der Röntgenstrahlen und ihre photographische Wirkung// Wiener Berichte II Abt. 1896. – 105. – pp. 228–238.

Odabrana dela[uredi | uredi izvor]

  • Puluj, H. J. (1875). On a lecture-room apparatus for the determination of the mechanical equivalent of heat. Taylor and Francis.
  • Puluj, J., Pulyui, I., Pulюй, I. P., & Pulюй, І. P. (1876). Über die Abhängigkeit der Reibung der Gase von der Temperatur. (About the dependence of the friction of the gases on the temperature).
  • Puluj, J. (1876). Ueber einen Schulapparat zur Bestimmung des mechanischen Wärmeaequivalentes. Annalen der Physik. 233(3): 437–446. (Over a school apparatus for determining the mechanical Wärmeaequivalentes).
  • Puluj, J. (1876). Beitrag zur Bestimmung des mechanischen Wärmeaequivalentes. Annalen der Physik. 233(4): 649–656. (Contribution to the determination of the mechanical Wärmeaequivalentes).
  • Puluj, J. (1877). Ueber die Abhängigkeit der Reibung der Gase von der Temperatur. Annalen der Physik. 237(6): 296–310.
  • Puluj, J. (1877). On the diffusion of vapours through clay cells. Taylor and Francis.
  • Puluj, J. (1878). On the friction of vapours. Taylor and Francis.
  • Puluj, J. (1879). On the radiometer. Taylor and Francis.
  • Crookes, W., & Puluj, J. (1880). Annalen der Physik. Phil. Trans. 1: 152–3879. (Annals of Physics).
  • Puluj, J., & Glaser, G. (1880). The Fourth State of Matter. A Refutation. Science. 58–59.
  • Puluj, J. (1880). Strahlende Elektrodenmaterie. ©Akademie d. Wissenschaften Wien, 864–923.
    • Puluj, J. (1883). Strahlende Elektroden-Materie und der sogenannte vierte Aggregatzustand. (Radiant electrode material and the so-called fourth state).
    • Puluj, J. (1887). Objective Darstellung der wahren Gestalt einer schwingenden Saite. Annalen der Physik: 267(8): 1033–1035. (Objective presentation of the true form of a vibrating string).
    • Puluj, J. (1888). Apparatus for illustrating the fall of bodies in a vacuum. Taylor and Francis.
    • Puluj, J. (1888). Fallapparat. Annalen der Physik. 269(3): 575–576.
    • Puluj, J. (1890). On a telethermometer. Taylor and Francis.
    • Puluj, H. (1895). On Kathode Rays. Proceedings of the Physical Society of London. 14(1): 178.

Podrška ukrajinskoj kulturi[uredi | uredi izvor]

Puluj je poznat i po svom doprinosu u promociji ukrajinske kulture . Aktivno je podržavao otvaranje ukrajinskog univerziteta u Lavovu i objavljivao članke u prilog ukrajinskom jeziku. Zajedno sa P. Kulišem i I. Nečuj Levitskim preveo je Jevanđelje i Psaltir na ukrajinski jezik.[traži se izvor] Kao profesor, Puluj je organizovao stipendije za ukrajinske studente u Austrougarskoj.

Svetsko udruženje rendgenologa osnovano je 2018. godine u gradu Lavovu u čast Ivana Puluja.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ivan Pul'uj Arhivirano 8 mart 2012 na sajtu Wayback Machine. TNTU.edu.ua. Retrieved on 8 May 2014.
  2. ^ Kommentarii. Risu.org.ua. Retrieved on 8 May 2014. Arhivirano 19 septembar 2012 na sajtu Archive.today
  3. ^ „Death certificate of Ivan Puluj” (na jeziku: češki). 1918-01-31. Pristupljeno 2023-02-22. 
  4. ^ Emilie Těšínská. „Johann Puluj (1845–1918): his career and the "invisible cathode rays". IUCr Newsletter (na jeziku: engleski) ((2020) Volume 28, Number 2). 
  5. ^ Юriй Golovač, Roman Plяcko, Galina Svarnik (2020). Peter Pulюй i arhiv Ivana Pulюя (PDF) (na jeziku: ukrajinski). Lьvіv: Nacionalьna akademiя nauk Ukraїni. str. 4. 
  6. ^ Puluj-Röhre, 1870. uibk.ac.at
  7. ^ Kulynyak, Danylo (9. 7. 2000). „Ivan Pului, the discoverer of X-rays”. Ukrainian Weekly. Parsippany, NJ: Ukrainian National Association, Inc. 68 (23): 6. 
  8. ^ a b Gaida, Roman; et al. (1997). „Ukrainian Physicist Contributes to the Discovery of X-Rays”. Mayo Clinic Proceedings. Mayo Foundation for Medical Education and Research. 72 (7): 658. PMID 9212769. doi:10.1016/s0025-6196(11)63573-8. Arhivirano iz originala 28. 5. 2008. g. Pristupljeno 6. 4. 2008. 
  9. ^ Czech language biographical article in the journal of the Czech Technical University (2005, No 2, p. 39-40) mentions details and problems Puljui met during the construction of early power plants in the Czech lands.