Igor Akinfejev

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Igor Akinfejev
Akinfejev u dresu Rusije na SP 2018.
Lični podaci
Puno ime Igor Vladimirovič Akinfejev
Datum rođenja (1986-04-08)8. april 1986.(38 god.)[1]
Mesto rođenja Vidnoje, SSSR
Visina 1,85 m[1]
Pozicija golman
Klupske informacije
Trenutni klub
CSKA Moskva
Broj 35
Juniorska karijera
1991—2002 CSKA Moskva
Seniorska karijera*
Godine Klub Nast. (Gol)
2003— CSKA Moskva 431 (0)
Reprezentativna karijera**
2004—2018 Rusija 111 (0)
* Datum aktuelizovanja: 6. avgust 2019.
** Datum aktuelizovanja: 7. jul 2018.

Igor Vladimirovič Akinfejev (rus. Игорь Владимирович Акинфеев; 8. april 1986, Vidnoje, Podmoskovlje) je ruski fudbaler i bivši reprezentativac koji igra na poziciji golmana za CSKA iz Moskve, čiji je ujedno kapiten.

Celu karijeru proveo je u CSKA, sa kojim je osvojio pet titula prvaka ruske lige, pet puta je osvajao kup Rusije, kao i UEFA kup 2005. godine. Godine 2004. postao je reprezentativac Rusije i od tad je upisao više od 80 nastupa za nacionalni tim. Bio je u timu reprezentacije na tri evropska prvenstva, kao i na Svetskom prvenstvu 2014. godine.

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Igor Akinfejev je rođen 8. aprila 1986. godine u Vidnoju u Podmoskovlju. Kada je imao četiri godine otac ga je poslao u sportsku školu CSKA. Nakon drugog treninga postao je golman i na toj poziciji je ostao do danas. Kao član juniorskog tima CSKA osvojio je prvenstvo Rusije za juniore 2002. godine, a iste godine diplomirao je na fudbalskoj akademiji CSKA.

Klupska karijera[uredi | uredi izvor]

Akinfejev u dresu CSKA

Akinfejev se probio u prvu postavu CSKA 2003. godine, kada je imao samo 17 godina i od tada je prvi golman svog kluba. Nastupio je za CSKA u finalu Kupa UEFA 2005. godine u meču protiv Sportinga iz Lisabona koji je njegov tim dobio rezultatom 3-1.[2] Godine 2006. osvojio je Zvezda trofej koji se dodeljuje najboljem fudbaleru iz bivšeg Sovjetskog Saveza.

U svojoj drugoj sezoni u Ligi šampiona (sezona 2006/07.), bio je nesavladan 362 minuta, sve dok nije primio gol u petoj nedelji takmičenja protiv Porta. CSKA je nakon grupnog dela takmičenja bio treći, pa je dalje takmičenje nastavio u UEFA kupu.

U drugom delu sezone 2009. godine, postavljeno je pitanje zašto Akinfejev prima toliko golova kroz noge.[3] Neki od fudbalera koji su ga savladali na taj način su Argentinac Lisandro Lopez, fudbaler Lokomotive Sičov, Grafite iz Volfsburga i Velinton iz Moskovskog Spartaka. Bivši golman Sovjetskog Saveza Anzor Kavazašvili tvrdio je da se to dešava, zato što Akinfejev istrčava ka igraču u punoj brzini, zbog čega nema dovoljno vremena da bolje reaguje. Akinfejev je ovaj problem rešio ispravivši svoje postavljanje na golu što je za rezultat imalo manje primljenih golova kroz noge, kao i odabirom odgovarajućih krampona za svoje kopačke, čime je smanjio proklizavanje prilikom istrčavanja.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Akinfejev u dresu reprezentacije

Akinfejev je debitovao za nacionalni tim svoje zemlje sa 18 godina i 20 dana, 28. aprila 2004. godine u prijateljskom meču protiv Norveške, koji je Rusija izgubila rezultatom 2-3. Tako je postao treći najmlađi fudbaler u istoriji Rusije koji je nastupio za reprezentaciju.[4] Mlađi od njega bili su samo Eduard Streljcov i Sergej Rodionov. Kasnije je izabran u tim reprezentacije za Evropsko prvenstvo 2004. godine, kao treći golman iza Sergeja Ovčinkova i Vjačeslava Malafejeva.

Zvanični takmičarski debi imao je 30. marta 2005. godine u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo 2006. protiv Estonije, a nakon toga postao je prvi izbor reprezentacije, pošto se Malafejev teže povredio. Akinfejev je zadržao mesto u startnoj postavi reprezentacije pod vođstvom Sjomina i kasnije pod vođstvom Hidinka. Dana 6. maja 2007. godine u remiju svog tima rezultatom 1-1 protiv Rostova, doživeo je povredu kolena zbog koje je morao da pauzira 4 meseca. Zbog toga je izgubio mesto prvog golmana od Vjačeslava Malafejeva, a kasnije Vladimira Gabulova. Vratio se u reprezentaciju početkom novembra, ali je bio nespreman za meč kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2008. protiv Izraela. Akinfejev je kasnije povratio mesto prvog golmana i nastupio sa reprezentacijom na Evropskom prvenstvu 2008. i došao do polufinala.

Dana 25. maja 2012. godine izabran je u tim koji će nastupiti na Evropskom prvenstvu 2012. godine[5], međutim sve utakmice na prvenstvu je branio Malafejev, a Rusija je eliminisana u grupnoj fazi takmičenja. Dana 2. juna 2014. izabran je u tim za Svetsko prvenstvo 2014.[6]

U prvom meču grupne faze Svetskog prvenstva 2014. godine protiv Južne Koreje nakon šuta koji je uputio Li Keun-Ho Akinfejev je isputio loptu koja je nakon toga završila u golu, čime su Korejanci poveli sa 1-0. Rusija je na kraju uspela da izjednači i meč je završen rezultatom 1-1.[7] Poslednji meč grupne faze Rusija je odigrala protiv Alžira. Meč je završen rezultatom 1-1, Rusija je eliminisana, dok je Alžir prošao u dalju fazu takmičenja. Pobeda je Rusiju vodila u dalji tok takmičenja, a poveli su u šestom minutu utakmice. U 60. minutu utakmice prilikom slobodnog udarca za Alžir, zeleni laser uperen je Akinfejevu u oči, a Islam Slimani postigao je izjednačujući pogodak. I Akinfejev i trener Rusije Fabio Kapelo krivili su laser za primljeni gol.[8][9] Igor je bio junak meča protiv Švedske 2015. godine, zahvaljujući kome se Rusija našla na Evropskom prvenstvu 2016. godine.

1. oktobra 2018. je objavio da završava reprezentativnu karijeru.[10]

Crna Gora — Rusija[uredi | uredi izvor]

Dana 27. marta 2015. godine u meču kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2016. u Crnoj gori, Akinfejeva je pogodila baklja koju su bacili navijači, samo dvadeset sekundi od početka meča. Utakmica je prekinuta na 35 minuta dok mu je ukazana pomoć, a umesto njega na teren je ušao Juri Lodigin. Meč je na kraju prekinut zbog tuče, a Akinfejev je sa povredama vrata i manjim opekotinama prebačen u bolnicu u Podgorici.[11]

Statistika karijere[uredi | uredi izvor]

Klupska[uredi | uredi izvor]

Ažurirano 23. novembra 2018.[12][13][14]
Klub Sezona Liga Kup Kont.1 Ostalo2 Ukupno
Divizija Utakmice Golovi Utakmice Golovi Utakmice Golovi Utakmice Golovi Utakmice Golovi
CSKA Moskva 2003. Premijer liga Rusije 13 0 2 0 1 0 2 0 18 0
2004. 26 0 1 0 10 0 1 0 38 0
2005. 29 0 7 0 15 0 1 0 52 0
2006. 28 0 7 0 8 0 0 0 44 0
2007. 10 0 2 0 5 0 1 0 18 0
2008. 30 0 2 0 6 0 0 0 38 0
2009. 30 0 4 0 10 0 1 0 45 0
2010. 28 0 1 0 11 0 1 0 41 0
2011/12. 28 0 4 0 4 0 1 0 37 0
2012/13. 29 0 2 0 2 0 0 0 33 0
2013/14. 29 0 3 0 6 0 1 0 39 0
2014/15. 30 0 2 0 6 0 1 0 39 0
2015/16. 30 0 3 0 10 0 1 0 44 0
2016/17. 29 0 0 0 6 0 1 0 35 0
2017/18. 28 0 0 0 16 0 0 0 44 0
2018/19. 15 0 0 0 3 0 1 0 19 0
Ukupno 412 0 40 0 118 0 13 0 584 0
Ukupno u karijeri 412 0 40 0 118 0 13 0 584 0

1Nastupi u Ligi Evrope and Ligi šampiona.

2Nastupi u Superkupu Rusije, Kupu Premijer lige Rusije i UEFA superkupu.

Reprezentativna[uredi | uredi izvor]

Ažurirano 7. jula 2018.[12][13]
Rusija
Godina Utakmice Golovi
2004 1 0
2005 7 0
2006 7 0
2007 2 0
2008 11 0
2009 10 0
2010 7 0
2011 4 0
2012 7 0
2013 8 0
2014 12 0
2015 8 0
2016 10 0
2017 9 0
2018 8 0
Ukupno 111 0

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Klupski[uredi | uredi izvor]

CSKA Moskva

  • Premijer liga Rusije (5): 2003, 2005, 2006, 2012/13, 2013/14
  • Kup Rusije (6): 2004/05, 2005/06, 2007/08, 2008/09, 2010/11, 2012/13
  • Super kup Rusije (6): 2004, 2006, 2007, 2009, 2013, 2014
  • Uefa kup: 2004/05.

Individualne nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Najbolji fudbaler ruske Premijer lige: 2012/13
  • Najbolji fudbaler baltičkih zemalja u izboru Sport Ekspresa: 2006
  • Najbolji mladi fudbaler ruske Premijer lige: 2005
  • Lista od 33 najboljih fudbalera ruskog prvenstva: 1. tim (2005, 2006, 2008, 2009, 2010, 2012/13, 2013/14); 2. tim (2011/2012); 3. tim(2004).
  • Najbolji golman u izboru fudbalskog saveza Rusije: 2008, 2009, 2010
  • Najbolji mladi golman Evrope: 2008
  • Član Lev Jašin kluba
  • Nagrada FK CSKA "Zlatna potkovica": jedna zlatna potkovica (2010) i četiri srebrne potkovice (2005, 2006, 2008, 2009)
  • Red prijateljstva: 2006
  • Nagrada Lev Jašin "Golman godine": 2004, 2005, 2006, 2008, 2009, 2010

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • U 2006. godini igrao je u svim utakmicama fudbalske reprezentacije Rusije, bez zamene.
  • Uskoro će se na tržištu pojaviti knjiga Igora Akinfejeva „100 penala čitalaca“, u kojem fudbaler, odgovora na pitanja navijača i govori o svom detinjstvu, rodbini, pogledu na svet, kao i najzanimljivijim trenucima sportske karijere.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „FIFA World Cup Russia 2018 List of Players” (PDF). FIFA.com. Arhivirano iz originala (PDF) 19. 06. 2018. g. Pristupljeno 5. 5. 2019. 
  2. ^ „Sporting 1-3 CSKA Moscow”. BBC Sport. 18. 05. 2005. Pristupljeno 11. 06. 2014. 
  3. ^ „U vratareй tože estь nervы” (na jeziku: ruski). Sports Daily. 18. 08. 2009. Pristupljeno 22. 11. 2009. 
  4. ^ „Horošo! No malo...” (na jeziku: ruski). Sovetsky Sport. 13. 10. 2008. Arhivirano iz originala 15. 10. 2008. g. Pristupljeno 22. 11. 2009. 
  5. ^ „Advocaat announced the finalized Euro Squad” (na jeziku: ruski). 25. 05. 2012. 
  6. ^ „Sostav nacionalьnoй sbornoй Rossii na ČM-2014” (na jeziku: ruski). Russian Football Union. 2. 06. 2014. Arhivirano iz originala 17. 01. 2018. g. Pristupljeno 22. 03. 2016. 
  7. ^ „Russia v South Korea: World Cup 2014 – as it happened”. The Guardian. 17. 06. 2014. Pristupljeno 18. 06. 2014. 
  8. ^ Sid Lowe at the Arena da Baixada (26. 06. 2014). „Algeria 1-1 Russia; World Cup 2014 Group H match report”. The Guardian. 
  9. ^ „World Cup 2014: Fabio Capello unhappy at laser shone at keeper”. BBC Sport. 27. 06. 2014. 
  10. ^ „Igorь Akinfeev zaveršil vыstupleniя za sbornuю Rossii” (na jeziku: ruski). Russian Football Union. 1. 10. 2018. Pristupljeno 20. 11. 2018. 
  11. ^ „Russia keeper Akinfeev hit by flare in abandoned Montenegro match”. BBC Sport. 27. 03. 2015. Pristupljeno 28. 03. 2015. 
  12. ^ a b „I.Akinfeev”. Soccerway. Pristupljeno 5. 5. 2019. 
  13. ^ a b „Igor Akinfeyev”. National Football Teams. Pristupljeno 5. 5. 2019. 
  14. ^ „Igor Akinfeev”. pfc-cska.com (na jeziku: ruski). PFC CSKA Moscow. Pristupljeno 5. 5. 2019. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]