Pređi na sadržaj

Igor Tam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Igor Jevgenjevič Tam
Igor Tam 1958. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1895-07-08)8. jul 1895.
Mesto rođenjaVladivostok, Ruska Imperija
Datum smrti12. april 1971.(1971-04-12) (75 god.)
Mesto smrti
DržavljanstvoSavez Sovjetskih Socijalističkih Republika
Naučni rad
PoljeFizika elementarnih čestica
Poznat poČerenkovljev efekat
Hidrogenska bomba
Nagrade1967 Lomonosovljeva Zlatna medalja
1958 Nobelova nagrada za fiziku

Igor Jevgenjevič Tam (rus. И́горь Евге́ньевич Тамм; 8. juli 1895 – 12. april 1971) bio je sovjetski fizičar koji je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1958. godine, zajedno sa Pavelom Čerenkovom i Ilijom Frankom, za otkriće Čerenkovljevog efekta 1934. godine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Tam na ruskoj markici 2000. godine

Prema ruskim izvorima, Tam potiče iz porodice nemačkog plemstva, sa očeve strane. Njegov deda, Teodor Tam, je emigrirao iz Tiringije[1] (drugi izvori pogrešno ga opisuju kao jevrejina[2]). Završio je gimnaziju u Elisavetgradu (sadašnji Kropivnicki, Ukrajina). Studirao je na Univerzitetu u Edinburgu u periodu od 1913. do 1914. godine zajedno sa svojim školskim drugarom Borisom Hesenom.

Na početku Prvog svetskog rata 1914. pristupio je vojsci kao dobrovoljni medicinski lekar. 1917. se priključio revolucionarnom pokretu i postao antiratni aktivista koji je služio u revolucionarnim odborima nakon martovske revolucije.[3] Vratio se na Državni univerzitet u Moskvi, gde je diplomirao 1918. godine.

Tam se oženio sa Natalijom Šujskajom (1894—1980) u septembru 1917. godine. Imali su dvoje dece, Irinu (1921—2009, hemičarka) i Evgeniju (1926—2008, eksperimentalni fizičar i poznati alpinista, lider sovjetske ekspedicije na Everest 1982.[4]).

Dana 1. maja 1923. Tam je počeo da predaje fiziku na Moskovskom državnom pedagoškom univerzitetu. Iste godine završio je svoj prvi naučni rad, Elektrodinamika anizotropnog medijuma u specijalnoj teoriji relativnosti.[5] 1928. godine radio je nekoliko meseci sa Paulom Ehrenfestom na Univerzitetu u Lajdenu. Od 1934. do svoje smrti 1971. godine, Tam je bio šef teoretskog odeljenja na Fizičkom institutu Lebedev u Moskvi.

Bio je dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1958. godine zajedno sa Pavelom Čerenkovom i Ilijom Frankom za otkrivanje i tumačenje Čerenkovljevog efekta.

Krajem 1940-ih i početkom 1950-ih Tam je bio uključen u projekat Sovjetskog termonuklearnog bombardovanja. U periodu od 1949. do 1953. godine, proveo je većinu svog vremena u "tajnom gradu" Sarovu, radeći kao šef teoretske grupe za razvoj hidrogenske bombe,[6] ali se povukao iz projekta i vratio se na Fizički institut Lebedev u Moskvi nakon prvog uspešnog testa hidrogenske bombe 1953. godine.

Tam je bio ateista.[7][8]

Tam je umro u Moskvi 1971. godine. Lunarni krater Tam je dobio ime po njemu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Chernenko, Gennady (19. 10. 2004). „Igor Tamm”. biographical encyclopedia peoples.ru. Pristupljeno 07. 09. 2009. 
  2. ^ * Sklare, Marshall (1982). Understanding American Jewry. Transaction Publishers. str. 108. ISBN 978-0-87855-454-6. )
  3. ^ Igorь Tamm Arhivirano 2016-03-08 na sajtu Wayback Machine. Hipersona.ru. Pristupljeno 14 July 2014.
  4. ^ Mountaineering, climbing. January – February 2008 news. Russianclimb.com. Pristupljeno 14 July 2014.
  5. ^ Feinberg, E. L. (1987) Reminiscences about I. E. Tamm. Nauka
  6. ^ Sakharov, Andrei (1990). Memoirs. Hutchinson. ISBN 978-0-09-174636-0. 
  7. ^ Ginzburg, V. L. (2005). About Science, Myself and Others. CRC Press. str. 253. ISBN 9780750309929. „Nowadays, when we are facing manifestations of religious and. more often, pseudoreligious feelings, it is appropriate to mention that Igor Evgenevich was a convinced and unreserved atheist. 
  8. ^ Feinberg, E. L.; Leonidov, A. V. (2011). Physicists: Epoch and Personalities (2 izd.). World Scientific. str. 86. ISBN 9789812834164. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ginzburg, V. L. (2005). About Science, Myself and Others. CRC Press. str. 253. ISBN 9780750309929. „Nowadays, when we are facing manifestations of religious and. more often, pseudoreligious feelings, it is appropriate to mention that Igor Evgenevich was a convinced and unreserved atheist. 

Bibliografija[uredi | uredi izvor]