Ižorsko pobrđe
| Ižorsko pobrđe Ижо́рская возвышенность | |
|---|---|
 | |
| Geografske karakteristike | |
| Najviša tačka | (Voronja gora) |
| Ndm. visina | 175,9 m |
| Koordinate | 59° 35′ 00″ S; 29° 40′ 00″ I / 59.583333° S; 29.666667° I |
| Geografija | |
  Ižorsko pobrđe | |
| Države |  Rusija |
| Oblast |  Lenjingradska oblast |
| Geologija | |
| Vrsta planine | pobrđe |
Ižorsko pobrđe (rus. Ижо́рская возвышенность) uzvišenje je u vidu pobrđa u zapadnom delu Lenjingradske oblasti, na sverozapadu evropskog dela Ruske Federacije. U svojoj osnovi pobrđe je sagrađeno od krečnjačkih stena ordovicijumske starosti i obuhvata teritoriju između južne obale Finskog zaliva na severu i korita reke Luge na jugu. Najviša tačka pobrđa je Voronja gora sa nadmorskom visinom od 175,9 metara. Najsevernija tačka pobrđa je abrazioni izduženi klif koji se dosta strmo spušta ka moru, Baltički klint.
Geologija[uredi | uredi izvor]
Ižorsko pobrđe je u osnovi izgrađeno od krečnjaka, dolomita i laporaca ordovicijumske starosti koji se mestimično pojavljuju i na površini. Širom pobrđa jako su razvijeni kraški oblici reljefa, a krečnjaci čijim rastvaranjem dolazi do kraškog procesa najrasprostranjeniji su u severnom delu pobrđa. Tolike naslage krečnjaka nalaze se još jedino kod grada Pikaljova na krajnjem istoku Lenjingradske oblasti (Tihvinska greda).
Geografija[uredi | uredi izvor]
Ižorsko pobrđe nalazi se u zapadnom delu Lenjingradske oblasti, između Finskog zaliva na severu i reke Luge na jugu. Površina je dosta ravna i blago nageta od juga ka istoku. Najviši je severni deo pobrđa gde se nalaze Duderhofska brda, sa najvišom tačkom pobrđa, brdom Voronja gora visine 175,9 metara. Severni i zapadni deo pobrđa se završava strmim grebenom koji se naglo spušta (visine grebena od 50 do 80 metara) i koji je deo Baltičkog klinta.
Površinski reljef je brdsko-morenski, a mestimično je jako razvijen karst. Na pobrđu se nalaze brojne visoke močvare i manja jezera.
Duderhofska brda[uredi | uredi izvor]
Duderhofska brda predstavljaju blago zatalasano područje na severoistoku Ižorskog pobrđa, izdignuta su delovanjem čeonih morena na okolno tlo i najviši su deo pobrđa. Dele se na tri zasebne brdske celine (Voronja gora, Orehova gora i Kirhof) koje su međusobno razdvojene dvema dolinama širine od 100 do 150 metara, i dubine do 30 metara. U podnožju Voronje gore nalazi se morensko Duderhofsko jezero.
Putilovski plato[uredi | uredi izvor]
U istočnom delu pobrđa nalazi se Putilovski plato, gotovo ravno uzvišenje apsolutnih visina između 50 i 90 metara. Na ovom području osnovne stene koje grade pobrđe prekrivene su debljim slojevima glacijalnih sedimenata i nalaze se na većim dubinama. Područje je ispresecano dubokim dolinama reka Volhova, Tosne i Sjasa, a u koritima su brojni vodopoadi i brzaci.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Područje Ižorskog pobrđa je još od XIII veka, zahvaljujući plodnom tlu, poznato po razvijenoj poljoprivredi. U srednjem veku bilo je to jedno od najgušće naseljenih područja Novgorodske kneževine.
Ljudi su na Ižorskom pobrđu skoncentrisani uglavnom u manjim seoskim naseljima, a najveći grad koji tu leži je Puškin, sa preko 90.000 stanovnika.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- И. И. Киселев, В. В. Проскуряков, В. В. Саванин — Геология и полезные ископаемые Ленинградской области, С-Пб 2002.
- Дужников Ю. А. По Ижорской возвышенности. Путеводитель для туристов. — Л.: Лениздат, 1972. — (Маршруты выходного дня).
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Стасюк, И. В. Археологические памятники Гатчинского района. Эволюция погребального обряда. // Исторический журнал «Гатчина сквозь столетия».
