Izbori za predsednika Srbije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Izbori za predsednika Srbije, po Ustavu, održavaju se svake pete godine. Prvi put su održani 1990. godine, kada je ta funkcija uvedena.

1990.[uredi | uredi izvor]

Dana 9. decembra te godine održani su prvi izbori za predsednika Srbije. Kandidovala su se 32 kandidata. Ubedljivu pobedu odneo je Slobodan Milošević, lider SPS i tadašnji predsednik srpskog državnog Predsedništva.

1992.[uredi | uredi izvor]

U decembru te godine, paralelno sa vanrednim izborima za republički parlament, održani su i vanredni predsednički izbori. Ovoga puta bili su uzbudljiviji, jer je Miloševiću suprotstavljen tadašnji premijer SRJ, Milan Panić, iza kojeg je stala opozicija. Međutim, Milošević je odneo pobedu i dobio novi mandat.

1997.[uredi | uredi izvor]

Kada je Milošević izabran za predsednika SR Jugoslavije, jula 1997. godine, raspisani su izbori za predsednika Srbije. Oni su održani septembra te godine. U drugom krugu učestvovali su kandidat socijalista Zoran Lilić, i lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj. Prema podacima izborne komisije, Šešelj je pobedio Lilića ali njegova pobeda nije proglašena jer na izbore nije izašao dovoljan broj birača. Novi izbori raspisani su za decembar iste godine.

Ovoga puta, socijalisti su kandidovali Milana Milutinovića. On je u drugom krugu, prema podacima izborne komisije, pobedio Šešelja tesnom većinom. Radikali su optuživali da su izbori pokradeni.

Milutinović je stupio na dužnost predsednika Srbije decembra 1997. godine.

2002.[uredi | uredi izvor]

Pošto je Milutinoviću mandat isticao januara 2003. godine, izbori za šefa države raspisani su za septembar 2002. U prvom krugu najviše glasova dobili su tadašnji predsednik SRJ, Vojislav Koštunica, i njegov glavni protivkandidat Miroljub Labus kojeg je podržao DOS. U drugom krugu, sredinom oktobra, Koštunica je dobio više od Labusa ali na birališta nije izašao dovoljan broj birača, pa predsednik nije izabran. Novi izbori raspisani su za 8. decembar iste godine.

Na ponovljenim izborima, najviše glasova dobili su Koštunica i Vojislav Šešelj. Međutim, ovaj put drugog kruga nije bilo, jer već u prvom nije izašlo više od 50% upisanih birača.

2003.[uredi | uredi izvor]

Nakon što je Milutinoviću istekao mandat, januara 2003, vršilac dužnosti predsednika Srbije postala je tadašnji predsednik republičke Skupštine, Nataša Mićić.

Mićićeva je raspisala nove predsedničke izbore za novembar te 2003. Od šest kandidata, najviše glasova dobili su Tomislav Nikolić, zamenik predsednika SRS, i Dragoljub Mićunović, kojeg je kandidovao DOS. Međutim, ni ovaj put predsednik nije izabran, jer na biračka mesta nije izašao dovoljan broj birača.

2004.[uredi | uredi izvor]

Početkom 2004. godine, Dragan Maršićanin je izabran za predsednika parlamenta i on je postao v. d. šefa države.

Skupština Srbije je februara te iste godine izmenila zakon o biranju predsednika Republike. Naime, ukinut je potreban cenzus od 50% upisanih birača. Tako su stvoreni uslovi da se izabere predsednik Srbije.

Nakon što je Maršićanin izabran za ministra privrede u novoj srpskoj Vladi, za predsednika Skupštine i v. d. šefa države izabran je Predrag Marković. On je aprila te 2004. raspisao nove predsedničke izbore za 13. juni.

U prvom krugu, najviše glasova dobili su tadašnji zamenik predsednika Srpske radikalne stranke Tomislav Nikolić (30,6%) i Boris Tadić (lider Demokratske stranke) (27,3%). Međutim, morao je da se održi drugi krug.

Dana 27. juna, Boris Tadić osvojio je u drugom krugu 53,2% glasova i tako je izabran za trećeg predsednika Republike Srbije.

2008.[uredi | uredi izvor]

Nakon donošenja novog Ustava Srbije (novembra 2006. godine), održani su najpre izbori za Skupštinu Srbije (januara 2007. godine). Maja meseca formirana je nova Vlada, a ustavni Zakon predviđao je da se izbori za predsednika Republike moraju raspisati do kraja godine.

Dana 12. decembra 2007, predsednik parlamenta Oliver Dulić raspisao je izbore za predsednika Republike za 20. januar 2008. godine. Krajem decembra, parlament je uspeo da usvoji sve zakone koji su neophodni kako bi funkcija predsednika Republike bila usaglašena sa novim Ustavom.

Dana 20. januara, održan je prvi krug izbora. Kandidat Srpske radikalne stranke, Tomislav Nikolić, dobio je (prema konačnim podacima Republičke izborne komisije) 39,99%, a kandidat Demokratske stranke, Boris Tadić, dobio je 35,39% glasova.

Dana 3. februara, u drugom krugu, Boris Tadić je većinom glasova (50,5% : 47,7%) pobedio Nikolića i osvojio drugi mandat na dužnosti predsednika Republike.

2012.[uredi | uredi izvor]

Početkom aprila meseca, tadašnji šef države Boris Tadić podneo je ostavku kako bi se sa redovnim opštim izborima u zemlji, 6. maja, održali i vanredni predsednički.

U prvom krugu, 6. maja, najviše glasova, po treći put, osvojili su kandidat DS-a Boris Tadić (25,3%) i kandidat Srpske napredne stranke, Tomislav Nikolić (25,05%).

Drugi krug je održan 20. maja. Tomislav Nikolić odnosi pobedu nad Tadićem, osvojivši 49,5% glasova i tako postaje četvrti predsednik Republike Srbije. Na dužnost je stupio 31. maja.

2017.[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]