Izidor Papo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
izidor papo
Izidor Papo
Lični podaci
NadimakIso
Datum rođenja(1913-12-31)31. decembar 1913.
Mesto rođenjaLjubuški, Austrougarska
Datum smrti14. oktobar 1996.(1996-10-14) (82 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija, SR Jugoslavija
Profesijalekar
Porodica
SupružnikAnastasija Papo
Delovanje
Član KPJ od1943.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411981.
Čingeneral-pukovnik
U toku NOBčlan Vrhovnog štaba NOVJ

Odlikovanja
odlikovanja SFR Jugoslavije:
Orden jugoslovenske velike zvezde
Orden jugoslovenske zastave s lentom Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden rada sa crvenom zastavom
Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem
Orden narodne armije sa zlatnom zvezdom Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.
inostrana odlikovanja:
Vitez Komander - Orden Britanske imperije (Velika Britanija) Orden Red prestola prvog reda (Maroko) Orden Republike Egipat drugog reda
Orden Afričkog oslobođenja (Liberija) Orden Dva Nila prvog reda (Sudan) Orden nezavisnosti (Tunis)

Izidor Papo Iso (Ljubuški, 31. decembar 1913Beograd, 14. oktobar 1996) bio je lekar-kardiohirurg, učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-pukovnik sanitetske službe i glavni hirurg JNA i akademik SANU.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen 31. decembra 1913. godine u Ljubuškom. Potiče iz porodice sefardskih Jevreja, čiji su preci došli u XVII veku, nakon što su bili prognani iz Španije. Posle završene gimnazije u Mostaru, 1932. godine, upisao je studije medicine na Univerzitetu u Zagrebu.

Posle Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine, odlazi u Mostar i radi na hirurškom odeljenju, a zatim odlazi u Mostarski NOP odred. Tokom rata nalazio se u hirurškoj ekipi Vrhovnog štaba NOV i POJ. Za vreme rata doživeo je tešku porodičnu tragediju. Ustaše su mu zverski ubili preko 50 članova porodice uključujući rođenog brata i sestru.

Godine 1944. poslat je u saveznički centar u Italiju, gde je upoznao Roda Smita (koji ga je 1969. godine predložio za člana Kraljevskog hirurškog koledža, koji je brojao 50 članova). Po povratku iz Italije postao je upravnik Bolničkog centra u Novom Sadu, a potom je upućen na Sremski front, gde je rukovodio pokretnim hirurškim ustanovama.

Godine 1946. je poslat u Sovjetski Savez, na usavršavanje kod Judina, Bakunjeva i Višnjevskog. Tamo je položio i specijalistički ispit iz hirurgije, 1947. godine, a 1948. se vraća u zemlju i postaje načelnik Drugog hirurškog odeljenja Glavne vojne bolnice, koja je kasnije prerasla u Vojnomedicinsku akademiju JNA (VMA). Kako je kod Judina naučio njegovu tehniku rekonstrukcije jednjaka, počinje da je primenjuje, ali i usavršava. Ova modifikacija operacije se danas u hirurgiji zove: antetoraklana jejunoplastika Judin-Papo. Do tada ove bolesnike u Jugoslaviji niko nije operisao, a kako ih je bilo mnogo, Papo je ubrzo operisao 335 bolesnika sa minimalnim mortalitetom od 1,2%, po čemu je stekao i međunarodno priznanje. Ubrzo je postavljen za šefa Katedre hirurgije i glavnog hirurga JNA.

Bista dr Isidora Papa ispred VMA

Zatim odlazi u SAD na usavršavanje u kardiohirurgiji, koje se tih godina rađala zahvaljujući usavršavanju ekstrakorporalne cirkulacije. Bio je u Filadelfiji, klinici Mejo, bolnici Maunt Sinaj i drugim. Vraća se u zemlju i počinje da radi operacije na srcu i već 12. novembra 1965. godine ugrađuje prvu veštačku valvulu. Uradio je blizu 4.000 operacija na otvorenom srcu.

Godine 1950. dobio je zvanje docenta, 1953. vanrednog profesora, a 1956. redovnog profesora. Napredovao je i u vojnoj karijeri. Godine 1975. unapređen je u čin general-pukovnika sanitetske službe JNA. Za predsednika Hirurške sekcije izabran je krajem 1963. godine i na toj dužnosti je ostao do 22. januara 1966. godine. U tom periodu rad sekcije je bio intenzivan. Pozivao je i ugledne hirurge iz inostranstva da drže predavanja na sastancima Sekcije.

Objavio je 217 radova, od toga 13 u inostranim časopisima. Bio je redaktor udžbenika Ratna hirurgija. Preko 30 godina bio je načelnik Hirurške klinike VMA. Penzionisan je 1981. godine.

Preminuo je 14. oktobra 1996. godine i sahranjen je na Jevrejskom groblju u Beogradu.

Nagrade i odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Bio je član udruženja hirurga Jugoslavije kao i brojnih međunarodnih društava:

  • Austrijskog društva traumatologa,
  • Međunarodnog društva za hidatidologiju,
  • Naučnog saveta Međunarodnog hirurškog društva,
  • Američkog kardiološkog koledža,
  • Nemačkog hirurškog društva,
  • počasni član Pariskog društva hirurga,
  • Američkog lekarskog društva, CICD-a,
  • Hirurškog društva Los Anđelesa,
  • član francuske Akademije hirurgije,
  • Peruanske Akademije medicinskih nauka,
  • Kraljevskog koledža hirurgije Engleske i Irske,
  • Grudnohiruškog društva Bolivije i dr.

Nosilac je brojnih uglednih odlikovanja i nagrada:

Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) izabran je 21. decembra 1961, a za redovnog 7. marta 1968. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]