Pređi na sadržaj

Ilopango (jezero)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ilopango
Kaldera Ilopango
Vodena površina na Vikimedijinoj ostavi

Jezero Ilopango je kratersko jezero koje ispunjava slikovitu vulkansku kalderu površine 72 km2 (28 sq mi). Nalazi se u centralnom El Salvadoru i leži na granicama tri okruga.[1] Kaldera, u kojoj je smešteno drugo po veličini jezero u državi i koja se nalazi istočno od glavnog grada (San Salvadora), ima zaobljeni obod od 100 m do 500 m visine. Višak vode iz jezera odvodi se preko reke Hiboa do Tihog okeana. Erupcija vulkana Ilopango smatra se mogućim uzrokom neuobičajenih vremenskih prilika iz perioda 535–536 godine nove ere.

Eruptivna istorija[uredi | uredi izvor]

Tokom poznog pleistocena i holocena javile su se četiri velike dacitsko-riolitske erupcije. One su formirale piroklastične tokove i tefru koja je prekrila veći deo današnjeg Salvadora.

Najskorašnjije urušavanje kaldere desilo se negde između 410 i 535. godine nove ere što je ustanovljeno pomoću metode radioaktivnog ugljenika.[2] Posledice urušavanja bile su pojava široko rasprostranjenih piroklastičnih tokova i razaranje gradova naroda Maja. Erupcija je proizvela oko 25 km3 (6,0 cu mi) tefre što je 20 puta više nego što je proizvedeno erupcijom Maunt St. Helensa iz 1980. Ova erupcija označena je brojem 6 na skali indeksa vulkanske eksplozivnosti. „Formirani oblak pepela prekrio je površinu od najmanje 10.000 km² plovućcem i pepelom debljine do pojasa”, što je zaustavilo sve poljoprivredne aktivnosti na ovom prostoru u narednim decenijama. Postoji teorija da su erupcija i budući vremenski događaji kao i propadanja poljoprivrednih kultura direktno doveli do napuštanja Teotivakana od strane njegovih prvobitnih stanovnika.[3] Takođe postoji mišljenje da je ova erupcija prouzrokovala neuobičajene vremenske događaje u Evropi u periodu 535–536. godine naše ere.

Kasnije erupcije formirale su nekoliko lavičnih kupola u jezeru i blizu njegove obale. Jedina erupcija koja je zabeležena u istoriji trajala je od 31. decembra 1879. do 26. marta 1880. Ona je formirala lavičnu kupolu a imala je jačinu 3 na skali indeksa vulkanske eksplozivnosti. Kupola je dosegla površinu jezera formirajući ostrvca.[4] [5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Lake Ilopango”. Pristupljeno 13. 7. 2012. 
  2. ^ Dull, Robert A.; Southon, John R.; Sheets, Payson (2001). „Volcanism, Ecology and Culture: A Reassessment of the Volcan Ilopango Tbj eruption in the Southern Maya Realm”. Latin American Antiquity. 12: 25—44. 
  3. ^ Oppenheimer 2011.
  4. ^ Golombek, Matthew P.; Carr, Michael J. (1978). „Tidal triggering of seismic and volcanic phenomena during the 1879–1880 eruption of Islas Quemadas volcano in El Salvador, Central America”. Journal of Volcanology and Geothermal Research. 3: 299—307. doi:10.1016/0377-0273(78)90040-9. 
  5. ^ „Historia y cultura de Ilopango”. Elsalvadorenelmundo.com. Arhivirano iz originala 4. 2. 2014. g. Pristupljeno 2. 2. 2014. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]