Pređi na sadržaj

Inarč

Koordinate: 47° 09′ 09″ S; 19° 12′ 02″ I / 47.1525° S; 19.2006° I / 47.1525; 19.2006
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Inarč
mađ. Inárcs
RK crkva u Inarču
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Mađarska
RegionCentralna Mađarska
ŽupanijaPešta
SrezDabaš
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2018.4.590[1]
 — gustina199,02 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate47° 09′ 09″ S; 19° 12′ 02″ I / 47.1525° S; 19.2006° I / 47.1525; 19.2006
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Površina22,53 km2
Inarč na karti Mađarske
Inarč
Inarč
Inarč na karti Mađarske
Poštanski broj2365
Pozivni broj(+36) 29
Veb-sajt
http://www.inarcs.hu/

Inarč (mađ. Inárcs) je naselje u centralnoj Mađarskoj. Inarč je veće naselje u okviru peštanske županije.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Inarč se nalazi istočno od okruga za zaštitu pejzaža Oča, između Oče i Kakuča, u blizini autoputa M5. Severoistočni deo njene teritorije prostire se na brdima peščanog grebena Kiškunšag, a južni do granice močvare Oča koja pripada peštanskoj ravnici. Značajan deo seoskog atara pokrivaju šume.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Na teritoriji naselja je do početka 1600-ih godina postojalo naselje pod istim imenom. Njegovo ime se prvi put pojavilo 1263. godine u obliku Inarh. U aktu iz 1332. godine pominje se tadašnja crkva Sent Đerđ, koja po svojim dimenzijama bi i danas bila impresivna.

Plemstvo je jačalo krajem srednjeg veka, a o moći naselja jasno govori podatak da je oko 1450. godine u školi radili priznati učitelji, a učenici iz Inarča pohađali su univerzitete u Krakovu i Beču. Za vreme turskih ratova u Mađarskoj stanovništvo sela je izbeglo u Nađkereš. Nakon odlaska turaka, prvobitni vlasnik porodice Farkaš nije mogao da ostvari svoja vlasnička prava i bila je prinuđena da deli teritoriju sela sa porodicama Beleznaj i Kedlevič. Zbog teritorijalne podele i pravne nesigurnosti, nijedna porodica nije naselila stalno stanovništvo na svoja imanja u Inarču. Do sredine 19. veka, jedva 400 ljudi živelo je u tom kraju na raštrkanim farmama. U drugoj polovini veka dotadašnju ispašu smenjuju sve intenzivniji oblici zemljoradnje, što je dovelo do povećanja stanovništva, početkom 20. veka ovde je živelo već 800 ljudi.

Inarč, kao nezavisno selo, nastalo je u 20. veku. Gustina naseljenosti je dodatno povećana uvođenjem savremenih metoda proizvodnje i postepenom podelom i parcelacijom nekadašnjih velikih poseda. Otvaranje železničke pruge Budimpešta-Lajošmiže 1889. godine, koja je Budimpeštu dovela na jedva sat vremena, bio je značajan događaj. Jezgro današnje unutrašnje teritorije Inarča nastalo je prilikom podele imanja Lajoša Tolnaja, ali su dominantni deo stanovništva i dalje činili sluge ili sitni zemljoradnici koji su živeli na periferiji. Prva škola i prodavnica u Inarču izgrađene su u godinama pre Drugog svetskog rata. Put ka samostalnom razvoju otvoren je 1945. godine, deo sela je proglašen za unutrašnje područje i stvorene su građevinske parcele, što je rezultiralo talasom doseljavanja. Stanovništvo naselja brzo je raslo zbog njegove blizine Budimpešti, udvostručilo se u drugoj polovini 20. veka. Godine 1973. Inarč i Kakuč su spojeni u jedno naselje, ali je „zajednička propusnica” trajala samo do promene režima 1990. godine.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Tokom popisa 2011. godine, 86,4% stanovnika izjasnilo se kao Mađari, 2,8% kao Romi, 0,2% kao Poljakinje, 0,7% kao Nemci, 0,5% kao Rumuni i 0,4% kao Slovaci (13,4% se nije izjasnilo).

Verska distribucija je bila sledeća: rimokatolici 41,9%, reformisani 6,7%, luterani 1,1%, grkokatolici 0,7%, nedenominacioni 16% (29,1% se nije izjasnilo).[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ [1]. (mađarski i engleski). Központi Statisztikai Hivatal. (Pristup: 2022. december 16.)
  2. ^ Inárcs Helységnévtár

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]