Индијски паун
Indijski paun | |
---|---|
Mužijak indijskog pauna | |
Ženka indijskog pauna | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Tip: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | Linnaeus, 1758
|
Vrsta: | P. cristatus
|
Binomno ime | |
Pavo cristatus Linnaeus, 1758
| |
Prirodni areal indijskog pauna |
Indijski paun ili plavi paun (lat. Pavo cristatus), je vrsta pauna iz južne Azije, ali je raširena i u mnogim drugim delovima sveta.
Mužjak pauna je pretežno plav, a najpoznatiji je po perju koje na sebi sadrži okca živopisnih boja. Koja su najvidljivija u trenucima kada podiže svoje perje sa ciljem privlačenja ženki. Uprkos dužini i veličini tog perja, paunovi su i dalje sposobni da lete. Ženke sa druge strane nemaju toliko dugačko perje, imaju perje zelene boje ispod vrata i braon perje po telu. Indijski paunovi u divljini obično žive u šumama, te se hrane jagodičastim voćem, žitaricama, ali ponekad i zmijama, gušterima i sitnim glodavcima. Ispuštaju veoma glasan zvuk zbog kojega ih je veoma lako pronaći. U šumskim oblastima također služi kao upozorenje da je predator u blizini. Uglavnom žive u malim grupama te pokušavaju pobeći pešice kroz nisku travu, izbegavajući letenje.
O funkciji paunovog repa se raspravljalo više od jednog veka. U 19. veku, Čarls Darvin je dao svoju teoriju. Njegovo kasnije objašnjenje jeste seksualna selekcija. Uprkos tome što je ova teorija jako popularna, još uvek nije u potpunosti prihvaćena. U 20. veku, Amoc Zahavi je tvrdio da je rep hendikep. Uprkos opsežnim istraživanjima, mišljenja ostaju podeljena.
Paun se proslavio u indijskoj i grčkoj mitologiji i predstavlja nacionalnu pticu Indije.
Taksonomija i imenovanje[uredi | uredi izvor]
Karl fon Line je u svom radu Systema Naturae iz 1758. godine, dodelio indijskom paunu ime Pavo cristatus (znači „ćubasti paun” na latinskom jeziku).
Najranija upotreba imena na engleskom jeziku je iz oko 1300. godine, a sadašnji pravopis je uspostavljen krajem 17. veka. Džefri Čoser je koristio izraz „ponosan kao paun” u svome epu pod nazivom „Troil i Kresida (engl. Troilus and Criseyde)”, a koji se odnosio na ponosnu i uvredljivu osobu.[2]
Grčka reč za pauna bila je „taos” i bila je povezana sa perzijskom rečju „tavus”.[3][4]
Opis[uredi | uredi izvor]
Mužijaci indijskog pauna su ptice veće veličine, od kljuna do repa su dužine od 100 do 115 cm i na samom kraju odrastanja narastu od 195 do 225 cm i dostignu težinu od 4 do 6 kg. Ženke su manje dužine od oko 95 cm i težine 2,75 - 4 kg. Indijski paunovi su među najvećim i najtežim predstavnicima porodice Phasianidae. Mužijaci imaju metalik plavo perje sve do kljuna, perje glave je veoma kratko. Ispod i iznad očiju imaju malene delove bez perja, samo belu kožu. Na leđima se nalazi zeleno perje sa crnim i bakarnim oznakama. Rep je tamnobraon, a kada uzdignu perje može se videti kako se sastoji od obojanih kružnica. Donja strana je tamnozelena te postaje tamnija ka repu.[5][6] U šumama, njihovi pozivi često ukazuju na prisustvo predatora kao što je tigar.
Odrasla ženka ima ružičasto-smeđu glavu sa grebenom kao i kod mužjaka, ali su vrhovi obojeni zelenom bojom. Gornji deo tela je smeđe boje. Veći deo tela, uključujući i rep su tamnobraon boje. Donji deo vrata je metalik zelene boje i perje na grudima je tamnosmeđe sa sjajnim zelenim delovima. Mladunci nemaju izraženu boju već imaju braon perje. Muški mladunci izgledaju kao ženke, ali su krila kestenjasta.[7]
Mutacije i hibridi[uredi | uredi izvor]
Postoji nekoliko mutacija boja indijskog pauna. Retko se javljaju u divljini, ali selektivno uzgajanje ih čini uobičajenim u zatočeništvu. Crno-ramena ili japanska mutacija u početku se smatrala za podvrstu od P. c. nigripennis (ili čak vrstom), i bila je poznata tema tokom Darvinovog vremena. Međutim, to je samo slučaj genetske varijacije unutar populacije. U ovoj mutaciji, odrasli mužijak je melanističan (Mezanizam je prekomerna pigmentacija ili masivno odlaganje melanina) sa crnim krilima.
Mladunčad je kremasto bele boje. Ostale varijacije obuhvataju šarene boje, a sve su rezultat alelne varijacije u specifičnim lokusima.[8][9]
Staništa[uredi | uredi izvor]
Indijski paun je nastanjen na Indijskom podkontinentu i nalazi se u suvim šumskim predelima Šri Lanke. U južnoj Aziji, nalazi se uglavnom ispod nadmorske visine od 1.800 metara, a u retkim slučajevima na oko 2.000 metara nadmorske visine.[10] Nastanjuje se u vlažnim i suvim listopadnim šumama, ali se može prilagoditi životu u kultivisanim područjima i okolnim ljudskim naseljima i obično se nalazi tamo gde je dostupna voda. U mnogim delovima severne Indije, oni su zaštićeni verskim postupcima. Neki su sugerisali da ih je Aleksandar Veliki uveo u Evropu, dok drugi kažu da je ptica došla do Atine do 450. godine pre nove ere ili da je možda i ranije uvedena. Od tada je indijski paun uveden u mnoge druge delove sveta, a ponegde se javlja kao podivljala životinja.[11]
Pored svog staništa u Indiji, pticu su ljudi uveli u SAD, Meksiko, Honduras, Kolumbiju, Gvajanu, Surinam, Brazil, Urugvaj, Argentinu, Južnu Afriku, Portugal, Madagaskar, Mauricijus, Reunion, Indoneziju, Papuu Novu Gvineju, Australiju, Hrvatsku (Split, ostrvo Lokrum) i drugde. U drugim slučajevima, poznato je da su Indijski paunovi u stanju da se prilagode žestijim klimatskim uslovima, kao što su one u severnoj Kanadi. Ova vrsta je zabeležena od strane lovaca još daleko na severu iznad Hantsvila.[12]
Ponašanje i ekologija[uredi | uredi izvor]
Paunovi su najpoznatiji po muškom ekstravagantnom perju koje se, uprkos činjenici da raste iz leđa, smatra repom. Boje nisu rezultat bilo kakvih zelenih ili plavih pigmenata, već mikrostrukture perja i rezultirajućih optičkih fenomena. Dugo perje kod mužijaka razvija se tek posle druge godine života. Potpuno razvijeni repovi se nalaze kod ptica starijih od četiri godine. U severnoj Indiji, indijskim paunovima repovi počinju da rastu u februaru, a krajem avgusta u vreme mitarenja ih gube.[13][14]
Paunovi proizvodi glasne pozive posebno u sezoni parenja. Skoro sedam različitih varijanti poziva je identifikovano, osim šest alarmnih poziva koje obično proizvode oba pola.
Paunovi u grupama tokom noći borave na visokom drveću, ali ponekad mogu koristiti kamenje, zgrade ili stubove. U šumi izabiru visoka drveća na strmim obalama reke.[15]
Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]
Paunovi su poligamni, a sezona razmnožavanja traje dugo, ali čini se kako zavisi od kiša. Paunovi obično dostignu seksualnu zrelost u dobi od 2 do 3 godine. Mužjaci jedni pored drugih održavaju male teritorije i dozvoljavaju ženkama da ih posete. U nekim trenucima, ženke ne favorizuju određene mužijake. Mužijaci tokom udvaranja podižu svoj rep. Krila drže polu otvorena i periodično vibriraju dugim perjem koje proizvodi zvuk.[16]
Hranjenje[uredi | uredi izvor]
Uglavnom jedu seme, insekte, voće, male sisare i gmizavce. Ponekad se hrane malim zmijama, ali se ne približavaju većima. Na selu naročito jedu useve i baštenske biljke.[17]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
"Domaći" paun
-
Ženka sa mladuncima
-
Paun tokom hranjenja
-
Museum specimen -
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ BirdLife International (2012). „Pavo cristatus”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2013.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 26. 11. 2013.
- ^ Weekley, E. (1921). An etymological dictionary of modern English. John Murray, London. ISBN 978-1-176-40695-7.
- ^ Burton, R F. (1884). The book of the sword. London: Chatto and Windus. str. 155. ISBN 978-0-486-25434-0.
- ^ Hehn, Victor; Mallory, James P. (1976). Cultivated plants and domesticated animals in their migration from Asia to Europe: historico-linguistic studies Volume 7 of Amsterdam studies in the theory and history of linguistic science Amsterdam studies in the theory and history of linguistic science. Series I, Amsterdam classics in linguistics, 1800-1925. John Benjamins Publishing Company. str. 263. ISBN 978-90-272-0871-2.
- ^ Whistler, Hugh (1949). Popular handbook of Indian birds (4th izd.). London: Gurney and Jackson. str. 401—410. ISBN 978-1-4067-4576-4.
- ^ Blanford, WT (1898). The Fauna of British India, Including Ceylon and Burma. Birds. 4. London: Taylor and Francis. str. 681—70.
- ^ Baker, ECS (1928). The Fauna of British India, Including Ceylon and Burma. Birds. Volume 5 (2nd izd.). Taylor and Francis, London. str. 282—284.
- ^ Somes, RG Jr.; R. E. Burger (1991). „Plumage Color Inheritance of the Indian Blue Peafowl (Pavo Cristatus): Blue, Black-Shouldered, Cameo, and Oaten”. Journal of Heredity. 82: 64—68. doi:10.1093/jhered/82.1.64.
- ^ Somes, RG, Jr.; Burger, R. E. (1993). „Inheritance of the White and Pied Plumage Color Patterns in the Indian Peafowl (Pavo cristatus)”. J. Hered. 84 (1): 57—62.
- ^ Dodsworth, PTL (1912). „Occurrence of the Common Peafowl Pavo cristatus, Linnaeus in the neighbourhood of Simla, N.W. Himalayas”. J. Bombay Nat. Hist. Soc. 21 (3): 1082—1083.
- ^ Whitman, CH (1898). „The birds of Old English literature”. The journal of Germanic Philology. 2 (2): 40. doi:10.5962/bhl.title.54912.
- ^ Long, John L. (1981). Introduced Birds of the World. Agricultural Protection Board of Western Australia, 21-493
- ^ Sharma, IK (1974). „Ecological Studies of the Plumes of the Peacock (Pavo cristatus)” (PDF). The Condor. 76 (3): 344—346. JSTOR 1366352. doi:10.2307/1366352.
- ^ Marien, Daniel (1951). „Notes on some pheasants from southwestern Asia, with remarks on molt”. American Museum Novitates. 1518: 1—25.
- ^ Parasharya, BM; Mukherjee, Aeshita (1999). „Roosting behaviour of Indian Peafowl Pavo cristatus”. J. Bombay Nat. Hist. Soc. 96 (3): 471—472.
- ^ „Common (Indian) Peafowl”. Rolling Hills Wildlife Adventure. Arhivirano iz originala 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 26. 12. 2012.
- ^ Trivedi, Pranav; Johnsingh, AJT (1995). „Diet of Indian Peafowl Pavo cristatus Linn. in Gir Forest, Gujarat”. J. Bombay Nat. Hist. Soc. 92 (2): 262—263.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Weekley, E. (1921). An etymological dictionary of modern English. John Murray, London. ISBN 978-1-176-40695-7.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- BirdLife Species Factsheet Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. septembar 2007)
- gbwf.org – India Blue Peafowl
- Indian peafowl videos, photos & sounds
- Watch more peacock (Pavo cristatus) video clips from the BBC archive on Wildlife Finder Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. новембар 2010)
- First recorded breeding in the wild in Africa