Inicijal (ornament)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Inicijal Goraždanskog psaltira

Inicijal ili početno slovo se u kaligrafiji postavlja tako da bude veće, drugačije od ostalih, i posebno ukrašeno, bilo da je to prvo slovo poglavlja, odeljka ili cele knjige[1].

Upotreba reči[uredi | uredi izvor]

Reči „inicijal“ i „veliko slovo“ su sinonimi, ali se mogu malo stilski razlikovati: na primer, u latinskoj i grčkoj paleografiji često govore o inicijalima. Termin „inicijal“ u ovom značenju u jednom trenutku je skoro postao zastarela reč – na primer, „Mali enciklopedijski rečnik“ Brokhausa i Efrona (Sankt Peterburg, tom 1, broj 2, 1907) jasno ga je klasifikovao kao „stari rukopisi i knjige” , ali je zbog razvoja računarskog izdavaštva i širenja tipografske terminologije na engleskom jeziku taj termin ostao u savremenom rečniku.

Inicijal danas se često koristi za označavanje velikog slova datog imena, prezimena ili patronima.

Istorija

U rukopisnim knjigama početna slova su često bila ukrašena minijaturama i ornamentima. U ranim štampanim knjigama, obojena početna slova i dalje su bila ispisana rukom. U drevnim štampanim knjigama, za početak novog teksta dugo su se koristila višetipna početna slova, koja su zamenjena jednostavnim slovima u obliku običnog slova, ali sa uvećanom veličinom[2].

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Füger, Wilhelm (2000-01-01), [Unsigniert], „Verbannte“, München-Augsburger Abendzeitung (8.8.1919), BRILL, str. 70—70, ISBN 978-90-04-48628-7, Pristupljeno 2023-11-26 
  2. ^ „O bukvicah. Otrыvok pervый”. ru-verstka.livejournal.com. Pristupljeno 2023-11-26.