Instrumental
Primeri i perspektive u ovom članku možda ne predstavljaju svetski pogled na temu. |
U gramatici: šesti padež, padež oruđa ili sredstva kojim se radnja vrši (npr. sečem nožem) i padež društva ili zajednice (npr. išao sam c drugom). Odgovara na pitanja s kim? i čime?.
Instrumental u rečenici označava:
- sredstvo (bez predloga) kojim se vrši neka radnja (Došli smo vozom.)
- društvo (s predlogom) sa kojim se vrši neka radnja (Idem sa prijateljima u bioskop.)
- način, uglavnom stav, kojim se vrši neka radnja (Hodala je velikim koracima.)
- relativno neprecizne odredbe mesta i vremena (krajem nedelje, noću, Subotom idem u grad...)
- kao dopuna nekim pridevima (bogat znanjem, nezadovoljan platom)
- dopunski predikativ (samo uz neke glagole: biti, postajati, postati, činiti se, učiniti, zvati ... - Zovem je tetkom.)
- atribut (Promet železnicom se razvio.)
- glagoli koji zahtevaju instrumental (baviti se; trgovati; obilovati; vladati; upravljati ....)
- s predlozima:
- među; pod; nad; pred; za; s(a)
Ovi predlozi (osim s(a)) upotrebljavaju se i uz akuzativ, ali samo ako označavaju dinamični odnos:
- Akuzativ: Lopta je otišla pod sto.
- Instrumental: Lopta je pod stolom.
- Genitiv: Lopta je ispod stola.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Stanojčić, Ž. Popović, Lj. (1992). „Gramatika srpskog jezika“, Zavod za izdavanje udžbenika: Novi Sad. ISBN 978-86-17-02288-2.