Pređi na sadržaj

Isak Babelj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Isak Babelj
Babelj u periodu prije 1937.
Lični podaci
Puno imeIsak Emanuilovič Babelj
Datum rođenja(1894-07-13)13. jul 1894.
Mjesto rođenjaOdesa, Ruska Imperija
Datum smrti27. januar 1940.(1940-01-27) (45 god.)
Mjesto smrtiMoskva, Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika, Sovjetski Savez
DržavljanstvoRuska Imperija / Sovjetski Savez
NacionalnostRusija
Religijajudaizam
ObrazovanjeOdeska komercijalna škola
Osnovna školaNikolajevska inžinjerska škola
UniverzitetKijevski nacionalni univerzitet
Zanimanjeromanopisac, prevodilac, dramaturg, scenarista, novinar, ratni dopisnik, urednik
Porodica
SupružnikEvgenija Gronfajn
Tamara Kaširina
Antonina Piroškova
DjecaNatalija Babelj
Mihail Ivanov
Lidija Isakovna
RoditeljiEmanuel (Manus) Isakovič Babelj
Fejgi Aronovna Švehvelj
RođaciMarija Emanuelovna Šapošnjikova (sestra)
Književni rad
Period1921—1939
Jezik stvaranjaruski
Žanrproza • poezija • crtica • pozorišna predstava
Najvažnija djelaCrvena konjica
Priče iz Odese
Potpis

Isak Emanuilovič Babelj (originalno prezime Bobelj)[1][2] (rus. Исаа́к Эммануи́лович Ба́бель, 13. jul (1894.[3] — 27. januar 1940) bio je ruski romanopisac, prevodilac, dramaturg, scenarista, novinar, ratni dopisnik i urednik, koji je označen kao najveći prozni pisac ruskog jevrejstva.[4] Uhapsio ga je NKVD 15. maja 1939. pod izmišljenim optužbama za terorizam i špijunažu i pogubljen je 27. januara 1940, u radnom logoru u Sibiru.[5]

Njegova najpoznatija djela su Crvena konjica (1926) i Priče iz Odese (1931).[5]

Djetinjstvo i biografija[uredi | uredi izvor]

Njegova biografija ima niz praznina i netačnosti zbog činjenice da su odgovarajuće bilješke koje je ostavio sam pisac u velikoj mjeri uljepšane, izmijenjene ili čak „čista fikcija“, u skladu sa umjetničkom namjerom ili političkim diktatom tog vremena.[6]

U različitim izvorima postoji neslaganje u pogledu njegovog tačnog datuma rođenja. U Kratkoj književnoj enciklopediji, kao datum rođenja naveden je 1. jul po starom kalendaru, a 13. jul po novom. Međutim, u Metričkoj knjizi kancelarije odeskog gradskog rabina, kao datum rođenja po starom kalendaru naveden je 30. jun.[7] Isti datum rođenja je i pisac naveo u svojoj autobiografiji iz 1915. godine, sačuvanoj u dokumentima Kijevskog komercijalnog instituta. Knjiga Kratka hronika života i djela Isaka Emanuiloviča Babelja, koju je sastavio Ašer Mojsejevič Spektor,[8] sadrži grešku u prevođenju starog kalendara u novi. U knjizi je navedeno da 30. jun po starom kalendaru, odgovara 13. julu po novom kalendaru, umjesto 12. julu, što je postalo široko rasprostranjeno u referentnoj literaturi.[9]

Rođen je u Odesi na Moldavanki kao treće dijete u porodici, od oca trgovca Manisa Ickoviča Bobela (Emanuel Isakovič Babel, 1864-1924),[10] porijeklom iz Skvire u Kijevskoj guberniji[11] i majke Fejge (Fani) Aronovne Bobel (rođena Švehvelj). Dvoje najstarije djece u porodici umrlo je u ranoj mladosti: prvorođeni Aron rođen je 2. juna 1891. i umro je 18 dana kasnije; Khana-Gitl je rođena 12. juna 1892. godine u Odesi a preminula je 7. juna 1898. godine u Nikolajevu.[9] Porodica je živjela u kući na uglu Dalnicke i Balkovske ulice.[12] U referentnoj knjizi „Sva Rusija“ za 1911. godinu Emmanuil Isaakovič Babel je naveden kao vlasnik prodavnice poljoprivredne opreme koja se nalazi na broju 17 u ulici Rihelijevskaja.[13]

Ne kasnije od jeseni 1895. godine, porodica se preselila u Nikolajev, u Hersonskoj guberniji, gdje je živio do jedanaeste godine.[9] U Novembru 1903. stupio je na prvi čas pripremnog razreda Nikolajevske trgovačke škole po imenu S. Ju. Vite, koja je otvorena 9. decembra iste godine, ali nakon položenih tri usmena ispita (o Zakonu Božijem, ruski jezik i aritmetika) za pet, nije primljen „zbog nedostatka slobodnih mjesta. Nakon što je njegov otac 20. aprila 1904. podnio molbu za drugi test, Isak Babel je u avgustu ponovo položio ispite i prema rezultatima testa bio upisan u prvi razred, a 3. maja 1905. premješten je u drugi. Prema njegovoj autobiografiji, pored tradicionalnih disciplina, privatno je proučavao hebrejski jezik, Toru i Talmud.[14] Od drugog razreda prebačen je u Odesku komercijalnu školu.

Mladost i književni počeci[uredi | uredi izvor]

Tečno govoreći jidiš, ruski i francuski, svoja prva djela napisao je na francuskom, ali ona nisu sačuvana.

Godine 1911, nakon što je dobio svjedočanstvo o završenoj Odeskoj komercijalnoj školi, postao je student Kijevskog komercijalnog instituta, gdje je studirao na ekonomskom odsjeku pod originalnim prezimenom Bobel; Diplomirao je 1917. U periodu studija, prvi put je objavio svoje djelo – priču Stari Šlojme, u kijevskom nedeljniku ilustrovanom časopisu Огни (1913, potpisan kao „I. Babelj“).[15] U Kijevu je kao student upoznao Evgeniju Borisovnu Gronfajn, ćerku bogatog biznismena, koja se 1919. legalno udala za njega.[16]

Godine 1916. otišao je u Petrograd, a da, prema sopstvenom sjećanju, nije imao pravo na to, pošto je Jevrejima bilo zabranjeno naseljavanje u prijestonicama, a istraživači su otkrili dokument petrogradske policije, koji mu je omogućavao da živi u gradu samo za vrijeme studija na visokoškolskoj ustanovi.[6] Uspio je da odmah upiše četvrtu godinu Pravnog fakulteta Petrogradskog psihoneurološkog instituta.

Iste godine upoznao je Maksima Gorkog, koji je u časopisu Летопись objavio Babelove priče Elja Isakovič i Margarita Prokofjevna i Majka, Rima i Ala. One su privukle pažnju, a Babelu je trebalo da se sudi za pornografiju prema članu 1001, kao i za još dva člana — blasfemiju i pokušaj rušenja postojećeg sistema, što je spriječeno događajima iz 1917. godine.[17] Po savjetu Gorkog, otišao je među narod“ i promijenio nekoliko profesija. Knjige su zatim objavljene u časopisima Журнале журналов (1916) i Новой жизни (1918).

U jesen 1917. godine, poslije višemjesečne službe na rumunskom frontu kao redov, dezertirao je i uputio se u Petrograd, gdje je početkom 1918. otišao da radi kao prevodilac u inostranom odjeljenju Čeke, a zatim u Narodnom komesarijatu za prosvjetu i na prehrambenim ekspedicijama.[18] Objavljeno u novinama Novi život. U proleće 1920. godine, po preporuci Mihaila Kolcova, pod imenom Kiril Vasiljevič Ljutov, upućen je u 1. konjičku armiju pod komandom Semjona Buđonija kao ratni dopisnik za jug Rusije,[18] a bio je borac i tamošnji politički komesar. U redovima 1. konjice postao je član Poljsko—sovjetskog rata 1920. godine. Vodio je bilješke („Konjički dnevnik”, 1920), koje su poslužile kao osnova za buduću zbirku pripovjedaka pod nazivom Konjica.

Kasnije je radio u Odeskom pokrajinskom komitetu, bio je glavni urednik 7. sovjetske štamparije (Puškinskaja, 18),[12] reporter u Tiflisu i Odesi i u Državnoj izdavačkoj kući Ukrajine. Prema onome što je napisao u svojoj autobiografiji, tih godina nije pisao, iako je tada počeo da stvara ciklus Priče iz Odese.[12] Godine 1922. učestvovao je u tifliskim novinama Zaria Vostoka i, kao dopisnik, putovao u Adžariju i Abhaziju.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „V Kievskom kommerčeskom institute Isaak Babelь obučalsя eщё pod familieй Bobelь” (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 19. 2. 2009. g. Pristupljeno 15. 11. 2022. 
  2. ^ „Deržavniй arhіv Kiєva, F. 153, op. 7, spr. 239, ark. 17” (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 9. 3. 2013. g. Pristupljeno 15. 11. 2022. 
  3. ^ Nadia (18. 3. 2017). „Faksimile zapisi o roždenii Isaaka Babelя (Jewish Genealogy: True Stories from Nadia Lipes” (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 29. 12. 2019. g. Pristupljeno 15. 11. 2022. 
  4. ^ Cohen, Joshua (6. 7. 2007). „Jewishr and Both: Anthology”. The Jewish Daily Forward. str. B2. Pristupljeno 15. 11. 2022. 
  5. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 93. ISBN 86-331-2075-5. 
  6. ^ a b „Doktor Raйnhard Krumm. Sozdanie biografii Isaaka Babelя” (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 29. 11. 2009. g. Pristupljeno 15. 11. 2022. 
  7. ^ „Faksimile zapiseй o roždenii Isaaka Babelя i brakosočetanii ego roditeleй, revizskih skazok i drugih metričeskih dokumentov (Jewish Genealogy: True Stories from Nadia Lipes)” (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 29. 12. 2019. g. Pristupljeno 15. 11. 2022. 
  8. ^ (sm.: Babelь I. Probuždenie. Tbilisi, 1989. S.491)
  9. ^ a b v Pogorelьskaя, Elena. „Isaak Babelь i istoriя ego golubяtni: faktы i vыmыsel” (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 15. 11. 2022. g. Pristupljeno 15. 11. 2022. 
  10. ^ „Na ulice Bunina, 21 raspolagalasь kontora otca I. Babelя” (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 17. 7. 2011. g. Pristupljeno 15. 11. 2022. 
  11. ^ „Zapisь v «Metričeskoй knige rodivšihsя evreev goroda Nikolaeva» o roždenii Idы Bobelь”. lechaim.ru (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 15. 11. 2022. g. Pristupljeno 15. 11. 2022. 
  12. ^ a b v „Vnuk Babelя priehal iz SŠA v Odessu: «Я čuvstvuю tok!” (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 17. 7. 2011. g. Pristupljeno 15. 11. 2022. 
  13. ^ „Babelь Isaak Эmmanuilovič”. histodessa.ru (na jeziku: ruski). 7. 6. 2022. Arhivirano iz originala 15. 11. 2022. g. Pristupljeno 15. 11. 2022. 
  14. ^ „I. Э. Babelь v Odesse” (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 17. 7. 2011. g. Pristupljeno 15. 11. 2022. 
  15. ^ „Žurnal «Ogni» (Kiev)” (na jeziku: ruski). 28. 7. 2023. Arhivirano iz originala 23. 5. 2017. g. Pristupljeno 15. 11. 2022. 
  16. ^ „Bluždaющaя zvezda Isaaka Babelя”. c-cafe.ru (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 16. 7. 2009. g. Pristupljeno 15. 11. 2022. 
  17. ^ „Lev Livšic «K tvorčeskoй biografii Isaaka Babelя»” (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 2. 2. 2014. g. Pristupljeno 15. 11. 2022. 
  18. ^ a b „Babelь Isaak” (na jeziku: ruski). Эlektronnoя evreйskaя эnciklopediя. Pristupljeno 15. 11. 2022. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Voronskiй, Aleksandr Konstantinovič (1928). I. Babelь: Literaturnыe portretы (na jeziku: ruski) (1 izd.). Moskva. 
  • Babelь, I. (1928). Statьi i materialы (na jeziku: ruski). Leningrad: Academia. 
  • Russkie sovetskie pisateli-prozaiki: Biobibliografičeskiй ukazatelь (na jeziku: ruski) (1 izd.). Leningrad. 1959. 
  • Levin, Fёdor Markovič (1972). I. Babelь: Očerk tvorčestva (na jeziku: ruski). Moskva: Hudož. lit. 
  • Pirožkova, A. N.; Юrgeneva, N. N. (1989). beleominaniя o Babele (na jeziku: ruski). Moskva: Knižnaя palata. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Isak Babelj na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Исак_Бабељ&oldid=27733434”