Pređi na sadržaj

Ismailj Ćemali

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ismailj Ćemali
Ismailj Ćemali
Puno imeIsmailj Ćemali
Datum rođenja(1844-10-16)16. oktobar 1844.
Mesto rođenjaValonaOsmansko carstvo
Datum smrti24. januar 1919.(1919-01-24) (74 god.)
Mesto smrtiPeruđaKraljevina Italija

Ismailj Ćemali (alb. Ismail Qemal Bej Vlora; Valona, 16. oktobar 1844Peruđa, 24. januar 1919), albanski političar i državni funkcioner u Osmanskom carstvu koji se borio za ideje albanskog narodnog preporoda i imao najvažniju ulogu u deklarisanju nezavisnosti Albanije 28. novembra 1912, i vođenju takozvane Privremene vlade Albanije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Ismailj Ćemali je rođen u Valoni 16. januara 1844. Osnovnu školu je završio u Valoni, a gimnaziju Zosimaja u Janjini. Posle završetka gimnazije u Janjini Ćemali se 1859. preselio u Istanbul u kojem je počeo da radi u državnoj upravi Osmanskog carstva u kojoj je napredovao sve do položaja guvernera nekoliko gradova na Balkanu zbog tesnih veza sa visokorangiranim osmanskim državnim funkcionerom Midhat-pašom. Kada je Midhat-paša smenjen sa svojih funkcija 1877. Ismailj Ćemali je prekomandovan da radi u državnoj upravi u Anadoliji. Kasnije, sultan ga postavlja za guvernera Bejruta. Zbog toga što je ponovo pao u nemilost sultana Ismailj Ćemali se u maju 1900. ukrcao na jahtu britanskog ambasadora i tražio azil. Tokom narednih osam godina je živeo u egzilu boreći se za promene u Osmanskom carstvu i da unapredi položaj Albanaca u okviru Osmanskog carstva. Posle Mladoturske revolucije postao je poslanik (izborna jedinica Berat, Albanija) u obnovljenoj Skupštini Osmanskog carstva, na mestu predsednika Umereno Liberalne Partije osnovane u novembru 1909. godine[1]. Ova partija nije bila nacionalna, već je bila sačinjena od pripadnika različitih nacionalnosti zastupljenih na teritoriji Osmanskog carstva (Albanaca, Hrišćana, čak i Turaka). Kad je tokom 1909. došlo do pobune protiv Mladoturaka, Ismailj Ćemali je nakratko bio predsednik Osmanske Nacionalne Skupštine ali je nakon dan-dva proteran iz Osmanskog carstva zauvek. Posle proterivanja se posvetio borbi za ideje albanskog narodnog preporoda.

Deklaracija o nezavisnosti Albanije[uredi | uredi izvor]

Deklarisanje nezavisnosti Albanije u Valoni 1912.

Ismailj Ćemali je imao najvažniju ulogu u deklarisanju nezavisnosti Albanije 28. novembra 1912, i vođenju takozvane Privremene vlade Albanije. Poznat je i po tome što je po deklarisanju nezavisnosti Albanije izašao na terasu dvospratne zgrade u Valoni i mahao crvenom zastavom sa crnim dvoglavim orlom pred nekoliko stotina okupljenih Albanaca.

Uloga u prvim sukobima Albanije i Srbije[uredi | uredi izvor]

U vreme kada je deklarisana nezavisna Albanija u Valoni, na teritoriji današnje Albanije je bilo oko 20.000 kosovskometohijskih kačaka koji su se povukli pred vojskom Kraljevine Srbije tokom Prvog balkanskog rata. Oni su za uspeli da pridobiju naklonost i tajnu podršku Ismailja Ćemalija za svoje namere da po naoružavanju (finansiranom od strane Austrougarske) i izvršenoj obuci (u organizaciji VMRO) izvrše upad u Kraljevinu Srbiju. Posle Drugog balkanskog rata član VMRO Milan Matov, poreklom Albanac, boravio je u Albaniji u Elbasanu u cilju obezbeđivanja podrške za planirani Ohridsko-debarski ustanak i tražio podršku Ismailja Ćemalija. Ismailj Ćemali nije smeo da mu pruži javnu i otvorenu podršku jer je smatrao da je Albanija previše slaba da bi se otvoreno konfrontirala sa Kraljevinom Srbijom, ali je dozvolio da Austrougarska i Bugarska uvuku Albaniju u sukob sa Kraljevinom Srbijom i obećao svu moguću tajnu podršku i pomoć ustanicima, smatrajući da velike sile neće dozvoliti Kraljevini Srbiji da ponovno zauzme teritorije pod kontrolom pobunjenika. Istpostavilo se da je ova pretpostavka bila pogrešna.[2] Na taj način je i formalno formiran prvi savez VMRO i Albanije koja je prvi put bila uvučena u sukob sa Srbijom. Na osnovu podrške koju mu je pružio Ismailj Ćemali, Milan Matov je u Albaniji okupio određeni broj naoružanih Albanaca i sa njima je izvršio upad u Kraljevinu Srbiju i organizovao stanovnike Struge, Debra i Ohrida u pobunjeničke odrede. Odlukom da tajno pomaže VMRO u borbi protiv Kraljevine Srbije Ismailj Ćemali je praktično prvi put konfrontirao novostvorenu državu Albaniju sa Srbijom koja je rezultovala velikim brojem mrtvih, ranjenih i izbeglih lica kao i velikim materijalnim razaranjima izazvanim upadima kosovskometohijskih kačaka u Kraljevinu Srbiju i tzv. Ohridsko-debarskim ustankom koji je organizovala VMRO.[3]

Zahvaljujući delovanju Esad-paše Toptanija, kasnijem ministru odbrane i unutrašnjih poslova kneževine Albanije, koji je na sve načine pokušavao i uglavnom uspevao da spreči da Austrougarska i Bugarska zloupotrebe Albaniju u konfliktima sa Srbijom, izbegnuti su ozbiljniji sukobi i još veće krvoproliće, razaranja i nesreće.

Egzil i smrt[uredi | uredi izvor]

Posle državnog udara koji je 22. januara 1914. izveo Esad-paša Toptani Ismailj Ćemali je živeo u egzilu u Parizu i pisao svoju autobiografiju koja je objavljena posle njegove smrti. Putovao je u Italiju 1918. kako bi promovisao ideje svojih političkih istomišljenika u Albaniji i tom prilikom ga je italijanska vlada sprečila da napusti Italiju i zadržala ga mimo njegove volje u hotelu u Peruđi u kojem je umro od srčanog udara tokom večere.

O Ismailju Ćemaliju danas[uredi | uredi izvor]

Uprkos činjenici da je Ismailj Ćemali bio proteran iz Osmanskog carstva zbog borbe protiv Mladoturskih reformista, uprkos tome što deklaracija o nezavisnosti Albanije doneta u organizaciji Ismailja Ćemalija i Austrougarske nije imala nikakav efekat (pa je red i mir u Albaniji do formiranja organa vlasti Kneževine Albanije održavao Esad-paša Toptani sa svojom žandarmerijom) i uprkos tome što je u jednom kraćem periodu (tokom kojeg je učestvovao u vlasti u Albaniji) prihvatio da Austrougarska i Bugarska uvuku Albaniju u sukobe sa Srbijom koji su izazvali veliki broj poginulih, ranjenih i izbeglih kao i velika materijalna razaranja, Ismailj Ćemali je cenjena istorijska ličnost u Albaniji.

Lik Ismailja Ćemalija se nalazi novčanicama koje izdaje centralna banka Albanije i to na apoenima od 200 albanskih leka izdavanim u periodu 1992—1996, i na novčanici od 500 albanskih leka koja je izdavana od 1996. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Arabs and Young Turks - Ottomanism, Arabism, and Islamism in the Ottoman Empire, 1908–1918, Hasan Kayalı, UNIVERSITY OF CALIFORNIA PRESS, Berkeley · Los Angeles · London, © 1997 The Regents of the University of California, Pristupljeno 8. 4. 2013.
  2. ^ [1] Citat dela memoara Milana Matova objavljen u tekstu pod nazivom „Ohridsko-debarski ustanak“ objavljen na sajtu Makedonska nacija, autor Ljupčo Zoreski
  3. ^ [2] Vladimir Ćorović, „Istorija srpskog naroda“, poglavlje Balkanski ratovi - Objavljeno na internet sajtu Rastko