Pređi na sadržaj

Istok je crven

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Li Joujuen, kineski zemljoradnik i pevač, koji se tradicionalno smatra autorom pesme "Istok je crven"

Istok je crven (kin: 东方红) je kineska revolucionarna pesma koja je tokom 60-ih u Kini služila kao nezvanična himna.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pesma "Istok je crven" je zasnovana na adaptaciji narodne kineske pesme iz pokrajine Šensi, tokom Drugog kinesko-japanskog rata.[1] Postoje sporovi oko autorstva pesme, ali je tradicionalno pripisana Li Joujuenu (kin: 李有源), kineskom zemljoradniku.[1]

Pesma je iskorišćena kao naslov istoimene filmske opere, snimljene u čast petnaestogodišnjice osnivanja Narodne Republike Kine 1964. godine.[2]

Tokom Kulturne revolucije pesma faktički dobija status državne himne, i započinje se sa njenim emitovanjem na radiju i televiziji.[3] Često je izvođena na javnim mestima putem razglasa, a Kineski nacionalni radio je njome započinjao svoj jutarnji program.[1]

Prvi kineski satelit, lansiran 24. aprila 1970. Dong Fang Hong I (kin: 东方红一号), u prevodu "Istok je crven", je nakon uspešnog lansiranja, iz svemira emitovao ovu pesmu nazad na Zemlju.[4]

Današnji status[uredi | uredi izvor]

Zgrada Pekinškog Telegrafa, otkucava 5 časova uz melodiju "Istok je crven"

Pesma "Istok je crven", je nakon kraja Kulturne revolucije izgubila svoj nekadašnji status, međutim i dalje je ostala popularna u kineskoj kulturi. Prema anketi sprovedenoj 2009. "Istok je crven" je bila najpopularnija patriotska pesma u Kini.[5]

Tokom proslave stogodišnjice Komunističke partije Kine 2021. godine, najavljen je gala koncert u Pekingu, gde je u repertoar uključeno i izvođenje ove pesme.[6]

Tekst pesme[uredi | uredi izvor]

Uprošćeno kinesko pismo Tradicionalno kinesko pismo Pinjin Prevod na srpski jezik

东方红,太阳升,
中国出了个毛泽东。
他为人民谋幸福,
呼尔嗨哟,他是人民大救星!

毛主席,爱人民,
他是我们的带路人,
为了建设新中国,
呼尔嗨哟,领导我们向前进!

共产党,像太阳,
照到哪里哪里亮。
哪里有了共产党,
呼尔嗨哟,哪里人民得解放!

東方紅,太陽升。
中國出了個毛澤東。
他為人民謀幸福,
呼爾嗨喲,他是人民大救星!

毛主席,愛人民,
他是我們的帶路人,
為了建設新中國,
呼爾嗨喲,領導我們向前進!

共產黨,像太陽,
照到哪裡哪裡亮,
哪裡有了共產黨,
呼爾嗨喲,哪裡人民得解放!

Dōngfāng hóng, tàiyáng shēng,
Zhōngguó chū liǎo ge Máo Zédōng,
Tā wèi rénmín móu xìngfú,
Hū'ěr-hei-yo, tā shì rénmín dà jiùxīng!
(Ponavljaju se poslednja dva stiha)

Máo zhǔxí, ài rénmín,
Tā shì wǒmén de dàilùrén
Wèile jiànshè xīn Zhōngguó,
Hū’ěr-hei-yo, lǐngdǎo wǒmén xiàng qiánjìn!
(Ponavljaju se poslednja dva stiha)

Gòngchǎndǎng, xiàng tàiyáng,
Zhàodào nǎlǐ nǎlǐ liàng,
Nǎlǐ yǒu liǎo Gòngchǎndǎng,
Hū‘ěr-hei-yo, nǎlǐ rénmín dé jiěfàng!
(Ponavljaju se poslednja dva stiha)

Istok je crven, sunce izlazi.
Iz Kine stiže Mao Cedung.
On se bori za sreću naroda,
Ura, on je naš spasitelj.
(Ponavljaju se poslednja dva stiha)

Predsednik Mao voli narod.
On je naš vođa
U izgradnji nove Kine
Ura, vodi nas napred!
(Ponavljaju se poslednja dva stiha)

Komunistička partija nalik je suncu,
gde god da sija, vedro je.
Gde god da je Komunistička partija,
Ura, tamo narod je oslobođen.
(Ponavljaju se poslednja dva stiha)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „The East is Red National Day of the People’s Republic of China, Hong Kong and Macao”. Interlude (na jeziku: engleski). 2015-09-30. Arhivirano iz originala 23. 9. 2020. g. Pristupljeno 2021-02-05. 
  2. ^ „Morning Sun | The East is Red”. www.morningsun.org. Arhivirano iz originala 15. 7. 2020. g. Pristupljeno 2021-02-03. 
  3. ^ Domes, Jürgen (1985). Peng Te-huai : the man and the image. Stanford: Stanford University Press. str. 71. ISBN 978-0804713030. 
  4. ^ „Morning Sun | The East is Red”. www.morningsun.org. Arhivirano iz originala 3. 2. 2021. g. Pristupljeno 2021-02-03. 
  5. ^ „East is Red is the siren song of China's new generation”. The Telegraph (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 3. 12. 2020. g. Pristupljeno 2021-02-03. 
  6. ^ 李雯蕊. „Classic gala to be staged to mark Party centenary”. www.chinadaily.com.cn. Arhivirano iz originala 11. 12. 2020. g. Pristupljeno 2021-02-03.