Istorija Tunisa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rimsko carstvo u čijem sastavu se nalazio i Tunis


Klasično doba[uredi | uredi izvor]

U stara vremena, grad Kartagina se nalazio blizu mesta na kome je danas grad Tunis. Kartagina je bila najveći suparnik Rima u borbi za dominaciju zapadnim Mediteranom. Nakon pada Kartagine Tunis su zauzeli Rimljani koji su vladali ovim područjem do dolaska Vandala. Kartagina je postala prestonica Vandala, a Vandali su proširili hrišćanstvo na ovom području, koje su ubrzo primili i Berberi koji su u to vreme živeli u srednjem i južnom delu Tunisa. Nakon Vandala Tunis je osvojila Vizantija.


Srednji vek[uredi | uredi izvor]

U sedmom veku Tunis su zauzeli Arapi, porazivši hrišćansku Vizantijsku i Berbersku armiju. Tada je izgrađen muslimanski sveti grad Keruan, kao simbol pobede nad hrišćanima.

Vidi: Aglabidi, Fatimidi, Almohadi, Hafsidi

U srednjem veku Tunis je postao deo Osmanskog carstva.


Moderna istorija[uredi | uredi izvor]

U devetnaestom veku, zemlja je dobila veću autonomiju, iako je zvanično još uvek bila deo Osmanskog carstva. U proleće 1881, Francuzi su osvojili Tunis prebacivši svoje trupe koje su se nalazile u Alžiru. Italija, koja je takođe bila zainteresovana za Tunis, je protestovala, ali nije rizikovala sukob sa Francuskom. Tunis je 12. maja te godine zvanično postao francuska kolonija.

Tokom Drugog svetskog rata, Tunis je do 1943. godine bio pod kontrolom Nemačkog afričkog korpusa. Nakon poraza u Libiji, Ervin Romel je postavio liniju odbrane u južnom Tunisu, koju je držao do trenutka kada je ranjen i prebačen u Nemačku na lečenje. Ubrzo nakon tog događaja saveznici osvajaju celi Tunis. Tunis je bio baza za savezničku invaziju na Siciliju.


Tunis do nezavisnosti[uredi | uredi izvor]

Tunis je nezavisnost dobio 20. marta 1956, kao monarhija sa Begom, Munamed VIII al-Aminom, kao kraljem Tunisa. Premijer Habib Burgiba je srušio monarhiju 1957. godine i uspostavio jednopartijsku državu čiji je bio predsednik. Habib Burgiba je bio predsednik 31 godinu u kojoj je uveo građanske zakone i prava za žene. U to vreme Tunis je bio članica Pokreta nesvrstanih, a Habib Burgiba je bio blizak sa predsednikom Jugoslavije Titom. Predsednik Burgiba je sa vlasti srušen pod izgovorom da zbog starosti ne može da obavlja svoju funkciju, a zamenio ga je premijer Zin el Abidin ibn Ali 7. novembra 1987. Ben Ali je bio predsednik Tunisa sve do narodne pobune kada je pobegao u Saudijsku Arabiju 14. januara 2011.

U septembru 2021. godine Kais Saied je najavio predstojeću reformu Ustava iz 2014. i formiranje nove vlade.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]