Istorijski arhiv Senta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Istorijski arhiv Senta od svog osnivanja vrši zaštitu arhivske građe na teritoriji pet opština: Ade, Bečeja, Kanjiže, Sente i Srbobrana. Osnovan je Rešenjem Saveta za prosvetu, nauku i kulturu Vlade NR Srbije broj 399. od 17. januara 1952. godine i Rešenjem Izvršnog odbora NO Sente broj 17580 od 19. januara 1952. godine.[1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Prvi zabeležen pokušaj čuvanja dokumenata aktnog oblika bio je u drugoj polovini 18. veka, kada je Članom 18. Privilegije Marije Terezije, izdate 1751. godine stanovnicima Potiskog dištrikta, opštinskom notaru je stavljeno u zadatak čuvanje dokumenata u sređenom stanju u zaključanim ormanima.

U 19. veku su pored opštinskih, crkvenih i cehovskih arhiva nastale i arhive raznih udruženja građana, ustanova, preduzeća i pojedinaca. U tome vremenu su ljubitelji starina i istraživači zavičajne istorije, članovi porodica Dudaš, Vujić i Gomboš, formirali prve arhivske zbirke na našem terenu. Zaštita arhive zavisila je od dobre volje i interesa tvorca ili vlasnika iste.

Organizovanje današnje arhivske službe i formiranje mreže započeto je već 1944. godine. Prvu konkretnu Odluku o načinu privremenog obrazovanja muzeja, zaštite spomenika kulture, arhiva i biblioteke objavio je Glavni izvršni odbor Narodne skupštine AP Vojvodine 2. novembra 1946. godine, a njom se predviđa osnivanje devet „kulturno-naučnih zavoda” u Vojvodini, među njima i u Senti, sa nadležnošću na teritoriji grada Sente, senćanskog i bečejskog sreza.

U zavisnosti od društvenih promena i pravnog sistema zemlje u proteklim decenijama menjao se i status i način finansiranja delatnosti arhiva, ali su sve te promene malo uticale na njegovu osnovnu delatnost.

Fondovi[uredi | uredi izvor]

U depou Arhiva se čuva 835 fondova podeljenih na:

  • Fondove državnih organa, ustanova, organizacija i drugih institucija
  • Porodične i lične fondovi i
  • Zbirke.

Ukupna količina sređene u depoima arhiva iznosi 5.837 dužnih metara. Najstarija građa jesu dokumenata Bačko-Bodroške županije iz 1723. godine, dok je najznačajniji fond „Magistrat Potiskog krunskog distrikta” (1751-1872) čije sedište je bio Bečej. Najstariji fond u Odseku Bečej je „Pravoslavna crkvena opština – Bečej”, čija je početna godina 1744.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Istorijski arhiv Senta”. Turistički vodič. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]