Источни бисер
„Istočni biser” je zbirka poezije čuvenog srpskog pesnika Jovana Jovanovića Zmaja, objavljena u Novom Sadu 1861. godine. Ovom knjigom, Zmaj je dao značajan doprinos prepevu poezije istočnjačkih pesnika na srpski jezik.
O knjizi[uredi | uredi izvor]
Zanesen istočnjačkom poezijom, Jovan Jovanović Zmaj (1833-1904) je u Novom Sadu 1861. objavio zbirku “Istočni biser” koju čine njegovi prepevi raznih istočnih pesnika, pre svega persijskih, turskih, tatarskih i arapskih. Drugo izdanje objavljeno je 1920. u Sarajevu. Zmaj je prepevavao sa nemačkog jezika, služeći se najviše prevodima nemačkog pesnika Fridriha Martina fon Bodenšteta (1819-1892) koji je svojevremeno bio jedan od najomiljenijih stranih poeta u nas. Sa najviše pesama u ovoj knjizi su zastupljeni Šemsudin Muhamed Širazi (1310-1337) i Mirza Šafi Vazeh (1794-1852). Rodom iz Persije, današnjeg Irana, Hafiz je bio na poziciji dvorskog pesnika za koga su vezane brojne legende, a pripisivane su mu i čudotvorne moći. Bio je izuzetno cenjen a njegov uticaj proširio se i na zapadne pesnike kao što je Gete. Najčuvenije mu je delo “Divan”, zbirka koja sadrži između 573 i 994 stiha. Njegova poezija odražava mistična osećanja i obiluje simbolima kao što su ruža, vino, slavuj i krčma. Njegov grob i mauzolej nalaze se u Širazu u Iranu. Osim Hafiza, u zbirci je predstavljen i Mirza Šafi. Azerbejdžanac po rođenju, Vazeh je nastavio tradiciju klasične poezije koja se negovala u njegovoj zemlji od 14. veka. Njegove pesme su u 19. veku prevedene i objavljene gotovo u svim delovima Evrope, ali su u Azerbejdžanu veliku pažnju privukle tek početkom prošlog veka. Njegova poezija veliča radost života, mudrost i ljudsku dobrotu. Zmaj je prepevao i Omara Hajama (1048-1122) jednog od najvećih persijskih liričara, koji je stekao svetsku slavu po lirskim pesmama rubaijima. Ostalo je zabeleženo da je radio na reformi kalendara i da je mnogo pre Kopernika predložio teoriju heliocentričnosti. Među “istočnim biserima” su i stihovi Adni Mahmuda paše Anđelkovića (1420-1473?) pesnika i mecene rodom iz Carigrada a poreklom iz Srbije. On je bio veliki vezir na dvoru sultana Mehmeda II Osvajača i smatra se prvim pesnikom srpskog naroda koji se javlja u istočnoj literaturi. Uživao je veliki ugled ali je posle Mehmedove smrti, zahvaljujući dvorskim spletkama bio zatočen i pogubljen. Mnogi pesnici pisali su mu kasnije hvalospeve a i danas u Istanbulu postoje vakufi ili zadužbine koje je osnovao.[1]
Zbirka „Istočni biser“ doživela je i treće izdanje 2011. godine i to povodom 150 godina od prvog izdanja ove knjige. Cilj ovog novog izdanja jeste, pre svega, da se knjiga otrgne od zaborava i da se prezentira mladim generacijama koje su rasle uz Zmajevu poeziju, a koje, verovatno, nisu imale prilike da se upoznaju i sa prevedenom poezijom istočnjačkih pesnika odnosno Zmajevim, može se reći, uspešnim prepevima.[2]
U kratkom predgovoru knjige Zmaj je 15. februara 1860. zapisao:
Ovo delce pisajući nesam ni misleo na stroge kritičare, ispitatelje povestnice literature, nit’ je ovde istočna poezija sistematično predstavljena skupa sa svojim sjajnim točkama, periodima, u svom razvitku i opadanju, već ja htedoh samo čitaocima, koji čitajući zabave i uveseljenja traže, i koji prostu i lako bačenu lepotu naći i uživati znaju, htedoh njima takvu knjižicu dati, koja će ih, mislim, utoliko i zadovoljiti.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Bogutović, Dragan. „„Prepevi čika Jove Zmaja ugledali svetlost dana“”. Večernje novosti online. Kompanija Novosti. Pristupljeno 10. 12. 2017.
- ^ Jovanović Zmaj, Jovan (2011). „Istočni biser“. Beograd: Ana Stjelja. str. 121. ISBN 978-86-909509-5-9. Pristupljeno 19. 12. 2017.