Источни бисер

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Naslovna strana knjige „Istočni Biser“, drugo izdanje, Sarajevo 1920.
Naslovna strana prvog izdanja Zmajeve zbirke „Istočni Biser“ iz 1861.
reizdanje knjige „Istočni biser“Jovana Jovanovića Zmaja povodom 150 godina od prvog izdanja

Istočni biser” je zbirka poezije čuvenog srpskog pesnika Jovana Jovanovića Zmaja, objavljena u Novom Sadu 1861. godine. Ovom knjigom, Zmaj je dao značajan doprinos prepevu poezije istočnjačkih pesnika na srpski jezik.

O knjizi[uredi | uredi izvor]

Zanesen istočnjačkom poezijom, Jovan Jovanović Zmaj (1833-1904) je u Novom Sadu 1861. objavio zbirku “Istočni biser” koju čine njegovi prepevi raznih istočnih pesnika, pre svega persijskih, turskih, tatarskih i arapskih. Drugo izdanje objavljeno je 1920. u Sarajevu. Zmaj je prepevavao sa nemačkog jezika, služeći se najviše prevodima nemačkog pesnika Fridriha Martina fon Bodenšteta (1819-1892) koji je svojevremeno bio jedan od najomiljenijih stranih poeta u nas. Sa najviše pesama u ovoj knjizi su zastupljeni Šemsudin Muhamed Širazi (1310-1337) i Mirza Šafi Vazeh (1794-1852). Rodom iz Persije, današnjeg Irana, Hafiz je bio na poziciji dvorskog pesnika za koga su vezane brojne legende, a pripisivane su mu i čudotvorne moći. Bio je izuzetno cenjen a njegov uticaj proširio se i na zapadne pesnike kao što je Gete. Najčuvenije mu je delo “Divan”, zbirka koja sadrži između 573 i 994 stiha. Njegova poezija odražava mistična osećanja i obiluje simbolima kao što su ruža, vino, slavuj i krčma. Njegov grob i mauzolej nalaze se u Širazu u Iranu. Osim Hafiza, u zbirci je predstavljen i Mirza Šafi. Azerbejdžanac po rođenju, Vazeh je nastavio tradiciju klasične poezije koja se negovala u njegovoj zemlji od 14. veka. Njegove pesme su u 19. veku prevedene i objavljene gotovo u svim delovima Evrope, ali su u Azerbejdžanu veliku pažnju privukle tek početkom prošlog veka. Njegova poezija veliča radost života, mudrost i ljudsku dobrotu. Zmaj je prepevao i Omara Hajama (1048-1122) jednog od najvećih persijskih liričara, koji je stekao svetsku slavu po lirskim pesmama rubaijima. Ostalo je zabeleženo da je radio na reformi kalendara i da je mnogo pre Kopernika predložio teoriju heliocentričnosti. Među “istočnim biserima” su i stihovi Adni Mahmuda paše Anđelkovića (1420-1473?) pesnika i mecene rodom iz Carigrada a poreklom iz Srbije. On je bio veliki vezir na dvoru sultana Mehmeda II Osvajača i smatra se prvim pesnikom srpskog naroda koji se javlja u istočnoj literaturi. Uživao je veliki ugled ali je posle Mehmedove smrti, zahvaljujući dvorskim spletkama bio zatočen i pogubljen. Mnogi pesnici pisali su mu kasnije hvalospeve a i danas u Istanbulu postoje vakufi ili zadužbine koje je osnovao.[1]

Zbirka „Istočni biser“ doživela je i treće izdanje 2011. godine i to povodom 150 godina od prvog izdanja ove knjige. Cilj ovog novog izdanja jeste, pre svega, da se knjiga otrgne od zaborava i da se prezentira mladim generacijama koje su rasle uz Zmajevu poeziju, a koje, verovatno, nisu imale prilike da se upoznaju i sa prevedenom poezijom istočnjačkih pesnika odnosno Zmajevim, može se reći, uspešnim prepevima.[2]

U kratkom predgovoru knjige Zmaj je 15. februara 1860. zapisao:

Ovo delce pisajući nesam ni misleo na stroge kritičare, ispitatelje povestnice literature, nit’ je ovde istočna poezija sistematično predstavljena skupa sa svojim sjajnim točkama, periodima, u svom razvitku i opadanju, već ja htedoh samo čitaocima, koji čitajući zabave i uveseljenja traže, i koji prostu i lako bačenu lepotu naći i uživati znaju, htedoh njima takvu knjižicu dati, koja će ih, mislim, utoliko i zadovoljiti.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bogutović, Dragan. Prepevi čika Jove Zmaja ugledali svetlost dana. Večernje novosti online. Kompanija Novosti. Pristupljeno 10. 12. 2017. 
  2. ^ Jovanović Zmaj, Jovan (2011). „Istočni biser“. Beograd: Ana Stjelja. str. 121. ISBN 978-86-909509-5-9. Pristupljeno 19. 12. 2017.